Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. novembra 1898. - Zagreb, 2. maja 1925.), bosanskohercegovački pjesnik i esejist.
Rođen je u Hercegovini u Drinovcima i započeo je pjesmama koje oponašaju A. G. Matoša, ali je naglo napustio sedmi razred Zagrebačke gimnazije, pokrenuo časopis i "primio" ekavski izgovor, u čemu će ga ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci, i nastupio kao novi pjesnik i kritičar, nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom "Der Sturm", pa je slijedio i njegov program s uporištem u posvemašnjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze izmedu književnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Prvim svojim časopisom ("Vijavica", 1917.), a zatim i drugim ("Juriš", 1919.), sažeto je označavao svoj književni smjer sadržan u (ekspresionističkom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji doživljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne može biti angažirana u službi bilo koje tendencije.
Bolovao je od rane mladosti i umro 2. maja 1925. Na poticaj mladoga pjesnika i studenta romanistike u Sarajevu Mileta Pešorde, pokrenuta je književna manifestacija "Šimićebi susreti", prvi puta održana u Grudama i Drinovcima, u subotu i nedjelju, 30. i 31. maja 1970, uz učešće pjesnika iz svih jugoslavenskih republika. Matica Hrvatska u Mostaru postavila je spomenik Antunu Branku Šimiću ispred svoje zgrade 2005. godine. Autor spomenika je hrvatski kipar Josip Ivanović.
