T-34
T-34 oznaka je za sovjetski tenk iz Drugog svjetskog rata koji je mnogo puta bio naglašavan kao najbolji i najutjecajniji tenk iz tog razdoblja. Prvi primjerci izašli su iz tvornice KhPZ koja je bila smještena u Ukrajini. Tenk T-34 tvorio je temelj sovjetskih oklopnih snaga kroz cijeli Drugi svjetski rat i poslje. Mnoge oružane snage koristile su T-34, i zbog svoje rasprostanjenosti bio je korišten u bojne svrhe sve do kasnih 90-tih godina 20. stoljeća.
U 30-tim godinama 20. stoljeća najbrojniji sovjetski tenkovi billi su T-26 i BT serija brzih teknova. T-26 bio je spori pješadijski tenk koji je bio dizajniran da ide brzinom hoda, dok su BT tenkovi bili konjički tenkovi (brzi lagani tenkovi) koji su bili zamišljeni da se bore protiv drugih tenkova. Oba tenka imala su tanki oklop. Godine 1937., inžinjer Mihail Koškin bio je izabran od Crvene armije da predvodi tim koji će dizajnirati zamjenu za BT tenk, koji će se proizvoditi u Harkovskoj kominternskoj tvornici lokomotiva (KhPZ) u Harkovu. Prototip je dobio oznaku A-20, i specifikacije su bile s oklopom od 20mm i topom od 40mm. Khoshkin je uspio uvjeriti Staljina da mu dozvoli da izgradi drugi prototip, koji je imao veći top i deblji oklop koji bi zamjenio T-26 i BT tenkove. Drugi prototip koji je prvo dobio oznaku A-30, i ubrzo kasnije bio izmjenjen u T-32, imao je oklop od 30mm i top od 76mm. Od prijašnjih tenkova A-20/T-32 nasljedili su Christie inačicu opružnog ovjesa. Oba prototipa (A-20 i T-32) bila su ispitivana na poljima kod Kublike 1939. . U tim probama teži T-32 pokazao je istu mobilnost kao i A-20, no vojska nije bila željna da plati veće proizvodne troškove koji su se zahtjevali za T-32. No povučeni lošim iskustvom u ratu s Finskom, gdje su se sovjetski tenkovi pokazali nedovoljnim i nedavnim njemačkim uspjehom sa Blitzkriegom u Francuskoj, vojska je napravila odluku da se krene s proizvodnjom s T-32 s oklopom od 45mm, koji je dobio oznaku T-34.
Sa proizvodne linije u rujnu 1940. sišli su prvi tenkovi T-34, dok je proizvodnja tenkova T-26, T-28 i BT serije bila prekinuta. Nakon preminuća Koškina krajem rujna 1940. od upale pluća, glavni dizajner KhPZ postaje Aleksandar Morozov. Prve inačice T-34 obično su poznate po njemačkoj nomenklaturi T-34/76 (76 označava veličinu topa). Kroz rat nastaje druga glavna inačica T-34/85 (ili T-34-85) s većom kupolom i topom od 85 mm.
Gradnja tenka T-34 je bila tehnološki veoma zahtjevna za sovjetsku industriju. Tvornica KhPZ je sastavljala tenkove, dok su podsklopovi bili nabavljani od nekoliko tvornica: Kharkov tvornica diesel motora br 75 snadbjevala je V-2 motore, Lenjingrad Kirov tvornica br. 185 pravila je top L-11, dok je tvornica Dinamo iz Moskve proizvodila električne komponente. Prvi T-34 pravili su se u KhPZ i u Staljingradskoj tvornici traktora {STZ), a kasnije se proizvodnja proširila u Krasnoye Sormovo tvornicu br. 112 u Gorkom. Proizvodnja prve serije 1940. nije protekla bez problema; greške u oklopu, nedovoljan broj novih motora V-2 tako da su mnogi prvi T-34 bili opremljeni inferiornim motorima, prijenosom preostalih iz tenkova BT serija. Top L-11 nije radio kako je trebao, tako da je dizajnerski biro Grabin pri Tvornici br. 92 iz Gorkog konstruirao novi top F-34 76.2mm koji je bio bolji i pouzdaniji. Tvornica KhPZ i Gorki počeli su proizvodnju topa bez službene dozvole, no ta dozvola je došla nakon povoljnih izvještaja s probnih bojevnih gađanja (Zaloga & Grandsen 1984:130).
T-34 prvi put se pojavio u Bitci za Smolensk 1941. i na bojišnici je izazvao pravi šok kod njemačkih vojnih snaga, zbog toga što je bio brz, efektivno se nosio sa svim njemačkim tenkovima, i isto tako bili su otporni na protutenkovske topove PaK 36 37mm i djelomično na PaK 38 50mm koje je tada koristila njemačka pješadija. Potpunu efektivnost T-34 spriječili su nepouzdanost tenka jer oko 50% gubitaka oko Smolenska bili su zbog tehničkih kvarova motora, transmisije i kvačila a ne zbog neprijateljske vatre. Isto tako efektivnost T-34 bila je smanjena zbog nedovoljne izvježbanosti posada, nedostatka sposobnih oficira, te nedostatka vozila za izvlačenje. Prije nego što su se otklonili tehnički problemi, mnoge posade T-34 nosile su rezervne transmisije i ostale dijelove na svojim tenkovima. Nakon što su se otklonili tehnički problemi, T-34 je dominirao u zimi 1941-1942 zbog svoje mogućnosti da vozi preko dubokog blata i snijega, što njemački tenkovi nisu bili tada sposobni. Nakon prebacivanja proizvodnje iza Urala, Sovjeti su nastojali da povećaju svoju snagu u tehnici tako da je proizvodnja T-34 postala prioritet, no bilo koja poboljšanja koja bi ometala brzu proizvodnju bila su odbačena. Sredinom 1943. s proizvodnih linija silazilo je oko tisuću tenkova T-34 mjesečno, što je bilo više nego njemačka proizvodnja, ali zbog većih gubitaka na bojnom polju efektivnost je bila manja. Žrtvovanjem unaprijeđavanja T-34 za masovnu proizvodnju osvetila se sovjetima. Njemci su ubrzo našli odgovor u protutenkovskom topu većeg kalibra PaK 50 75mm, većim korištenjem samohodne protutenkovske artiljerije, uvrštavanje tenka Tigar krajem 1942. te Pantera sredinom 1943. Ovim izmjenama T-34 izgubio je primat na bojišnici i gubici su se povećavali. Izbacivanjem poboljšane verzije T-34 s topom od 85mm i boljim oklopom, uspio je smanjiti gubitke, i mogao se odnositi sa Panzer IV i drugim njemačkim tenkovima osim Pantera i Tigra, za čije su se uništavanje koristili tenkovi IS-2 i samohodke SU-152 i ISU-152
| T-34 Model 1940 |
T-34 Model 1941 |
T-34 Model 1942 |
T-34 Model 1943 |
T-34-85 | T-44 | |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Težina | 26 t | 26.5 t | 28.5 t | 30.9 t | 32 t | 31.9 t |
| Top | 76.2mm L-11 | 76.2mm F-34 | 76.2mm F-34 | 76.2mm F-34 | 85mm ZiS-S-53 | 85mm ZiS-S-53 |
| Municija | 76 granata | 77 granata | 77 granata | 100 granata | 60 granata | 58 granata |
| Gorivo | 460 L | 460 L | 610 L | 790 L | 810 L | 642 L |
| Cestovni doseg | 300 km | 400 km | 400 km | 465 km | 360 km | 300 km |
| Oklop | 15–45 mm | 20–52 mm | 20–65 mm | 20–70 mm | 20–90 mm | 15–120 mm |
| Cijena | 270,000 rubalja | 193,000 rubalja | 135,000 rubalja | 164,000 rubalja |
