San Francisco 49ers
 | |
| Država | Kalifornija |
| Grad | San Francisco |
| Stadion | Levi's Stadium (od 2014.) |
| Službena stranica | http://www.49ers.com/ |
| Vlasnik | Jed York |
| Predsjednik | Gideon Yu |
| Generalni menadžer | Trent Baalke |
| Glavni trener | Chip Kelly |
| Koordinator napada | Greg Roman |
| Koordinator obrane | Vic Fangio |
| Koordinator specijalnih timova | Brad Seely |
| Osvojenih prvenstava | Super Bowl: 1981., 1984., 1988., 1989., 1994. |
| Konferencijski naslovi | NFC: 7 |
| Divizijski naslovi | NFC Zapad: 20 |
| Sezona u doigravanju | AAFC: 1 NFL: 25 |
San Francisco 49ers su profesionalni klub američkog nogometa iz San Francisca u Kaliforniji, a natječu se u zapadnoj diviziji NFC konferencije NFL lige. Klub je osnovan 1946. a dosad je osvojio 5 naslova prvaka, svih 5 u eri Super Bowla. 49ersi su 2013. igrali svoje domaće utakmice na stadionu Candlestick Park, a od 2014. će igrati na Levi's Stadiumu.[1]
San Francisco 49ersi su bili jedan od klubova osnivača AAFC lige koja je postojala između 1946. i 1949. Prvaci AAFC-a su sve četiri sezone bili Cleveland Brownsi, dok su 49ersi čvrsto držali drugo mjesto. Zajedno s Brownsima i Baltimore Coltsima, 49ersi 1950. prelaze u NFL ligu. [2] Predvođeni quarterbackom Y. A. Tittleom i defensive tackleom Leom Nomellinijem, do prvog doigravanja u NFL-u dolaze 1957. Za pobjedu u zapadnoj diviziji igrali su protiv Detroit Lionsa i izgubili 31:27, a Lionsi su kasnije postali prvaci lige pobjedom nad Brownsima.
Početkom 60-ih 49ersi postaju prva momčad koja koristi tzv. "shotgun" formaciju u napadu,[3] gdje se quarterback postavlja nekoliko metara iza svoje napadačke linje, što mu omogućava više mjesta i vremena za dodavanje lopte. Međutim, ni uz tu inovaciju ne uspijevaju zabilježiti neke značajnije rezultate, te do ulaska momčadi iz AFL-a u NFL 1970. ne uspijevaju nijednom ući u doigravanje.
Dick Nolan preuzima momčad 49ersa 1968. kao trener. U momčadi ga dočekuju među ostalima quarterback John Brodie, wide receiver Gene Washington, linebacker Dave Wilcox te cornerback Jimmy Johnson i 1970. sa 10 pobjeda po prvi put u povijesti osvajaju diviziju. U doigravanju pobjeđuju Minnesota Vikingse i dolaze do konferencijskog finala gdje ih pobjeđuju Dallas Cowboysi rezultatom 17:10. Cowboysi se pokazuju preteškim suparnikom i u iduće dvije sezone, kada 49ersi također osvajaju diviziju, ali gube od njih u playoffu.
Uz promjenu vlasnika, momčad mijenja i trenera 1979. godine. Novi trener postaje Bill Walsh, a jedan od prvih poteza mu je izbor quarterbacka Joea Montane sa sveučilišta Notre Dame.[4] Montana u svojoj drugoj sezoni dobija veću minutažu, a naznaka stvari koje dolaze bila je te sezone u utakmici protiv New Orleans Saintsa kada 49ersi na poluvremenu gube 35:7, ali predvođeni Montanom na kraju pobjeđuju 38:35. Montana postaje prvi quarterback momčadi u sezoni 1981. 49ersi se koncentriraju na igru dodavanjem (najuspješniji hvatač te sezone je Dwight Clark) i pobjeđuju 13 puta u sezoni, a Walsh je izabran za trenera godine.[5] Tu se ne zaustavljaju, u doigravanju pobjeđuju New York Giantse i Dallas Cowboyse i dolaze do finala gdje ih čekaju Cincinnati Bengalsi. Već u prvom poluvremenu Super Bowla igranog u Pontiacu u Michiganu 49ersi vode 20:0 i na kraju pobjeđuju 26:21, a Montana je proglašen MVP-em utakmice.[6] Možda i najbolju sezonu u povijesti 49ersi imaju 1984. Sa 15 pobjeda u sezoni postavljaju rekord lige, a dominaciju nastavljaju i u doigravanju. Sa 34:9 pobjeđuju Minnesota Vikingse, sa 23:0 Chicago Bearse (predvođene trenerom Mikeom Ditkom) i ulaze u svoj drugi Super Bowl u povijesti. To finale Montani donosi okršaj s drugim velikim quarterbackom osamdesetih, Danom Marinom. Montana izlazi kao pobjednik, a 49ersi osvajaju prvenstvo po drugi put u povijesti, pobjedom 36:18.
49ersi su vrlo dobri i u iduće tri sezone, te predvođeni Montanom, Clarkom, cornerbackom i safetyem Ronniem Lottom, running backom Rogerom Craigom i najnovijim pojačanjem s drafta (i budućim po mnogima najboljim wide receiverom svih vremena) Jerryem Riceom[7] postaju možda i najbolja momčad 80-ih.
1986. počinju Montanini problemi s ozljedama, a 1987. 49ersi dovode Stevea Younga kao zamjenskog quarterbacka.[8] Sezona 1988. počinje s problemima, a Montana i Young se izmjenjuju u početnoj postavi 49ersa. Do kraja sezone Montana se potpuno oporavlja i 49ersi osvajaju diviziju i kreću u još jedan pohod na Super Bowl. U doigravanju nadmoćnim pobjedama izbacuju Vikingse i Bearse i dolaze do finala koji je repriza njihovog Super Bowla iz 1981. U toj utakmici 49ersi ponovno pobjeđuju Bengalse, ovaj put 20:16. Jerry Rice je bio proglašen MVP-em utakmice nakon uhvaćenih 215 jarda dodavanja (rekord Super Bowla).[9]
Nakon trećeg naslova, trener Bill Walsh odlazi u mirovinu, a nasljeđuje ga dotadašnji koordinator obrane George Seifert. 49ersi 1989. završavaju sezonu sa 14 pobjeda i Montana postaje MVP lige. Dominacijom koja podsjeća na onu iz 1984. dolaze do svog četvrtog Super Bowla u 9 godina pobjedama u doigravanju nad Vikingsima i Los Angeles Ramsima. U finalnoj utakmici pobjeđuju i ovaj put, i to Denver Broncose Johna Elwaya, sa čak 55:10, što je najveća pobjeda u povijesti Super Bowla. To je bio četvrti naslov prvaka za 49erse i Montanu u 80-ima. 49ersi u 1990. ulaze kao glavni favorit što opet potvrđuju sa 14 pobjeda, a Montana je ponovno MVP lige. Unatoč tome, dolaze samo do konferencijskog finala gdje gube od New York Giantsa. Iduće dvije sezone Montana propušta gotovo u cijelosti zbog ozlijede, a mijenja ga Young, koji i sam ima problema s ozlijedama. Međutim, Young 1992. predvodi momčad ponovno do 14 pobjeda i biva proglašen MVP-em lige i u doigravanju dovodi momčad do konferencijskog finala gdje gube od Dallas Cowboysa predvođenih Troyem Aikmanom i Emmittom Smithom.
Na kraju sezone 1992. Montana odlazi iz kluba u Kansas City Chiefse,[10] a Young i službeno postaje prvi izbor momčadi na mjestu quarterbacka. Nakon još jednog poraza u doigravanju od Cowboysa 1993., 49ersi im vraćaju 1994. pobjedom u konferencijskom finalu. U svom petom Super Bowlu pobjeđuju San Diego Chargerse 49:26, a Young je proglašen MVP-em utakmice (ranije je bio proglašen i za MVP-a lige te sezone). 49ersi ostaju prvi vrhu lige i iduće četiri sezone i najdalje dolaze 1997. kada ih u konferencijskom finalu pobjeđuju Green Bay Packersi Bretta Favrea.
Nakon sezone 1996. momčad napušta trener Seifert (mijenja ga Steve Mariucci), a nakon 1999. i Steve Young. Ipak, momčad predvođena novim quarterbackom Jeffom Garciom, wide receiverima Riceom i Terrellom Owensom i defensive endom Bryantom Youngom dolazi do playoffa 2001. i 2002.
Novi uzlet 49ersi doživljavaju od 2011. kada momčad preuzima trener Jim Harbaugh.[11] Već u svojoj prvoj sezoni dovodi momčad do osvajanja divizije i konferencijskog finala te biva izabran za trenera godine. Sredinom sezone 2012. za prvog quarterbacka postavlja Colina Kaepernicka koji nakon pobjeda u doigravanju nad Green Bay Packersima i Atlanta Falconsima vodi momčad do Super Bowla. U utakmici koja se igrala u New Orleansu, 49ersi gube od Baltimore Ravensa (koje predvodi trener Jon Harbaugh, Jimov brat) rezultatom 34:31. I 2013. 49ersi su pri vrhu i dolaze do konferencijskog finala gdje gube od divizijskih rivala Seattle Seahawksa 23:17.
| Sezona | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u playoffu | |||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Pobjede | Porazi | Neriješeno | Plasman | |||
| 2002. | NFC Zapad | 10 | 6 | 0 | 1. | došli do divizijske runde (poraženi od Tampa Bay Buccaneersa 31:6) |
| 2003. | NFC Zapad | 7 | 9 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2004. | NFC Zapad | 2 | 14 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2005. | NFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2006. | NFC Zapad | 7 | 9 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2007. | NFC Zapad | 5 | 11 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2008. | NFC Zapad | 7 | 9 | 0 | 2. | nisu se plasirali |
| 2009. | NFC Zapad | 8 | 8 | 0 | 2. | nisu se plasirali |
| 2010. | NFC Zapad | 6 | 10 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2011. | NFC Zapad | 13 | 3 | 0 | 1. | došli do konferencijskog finala (poraženi od New York Giantsa 20:17) |
| 2012. | NFC Zapad | 11 | 4 | 1 | 1. | došli do Super Bowla (poraženi od Baltimore Ravensa 34:31) |
| 2013. | NFC Zapad | 12 | 4 | 0 | 2. | došli do konferencijskog finala (poraženi od Seattle Seahawksa 23:17) |
- ↑ „Candlestick Park: 49ers Close Down Historic Stadium”. nbcbayarea.com. 24. prosinca 2013.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „AAFC History”. pigskinacademy.com. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-12. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „The Shotgun Formation”. profootballhof.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „San Francisco 49ers: Did Bill Walsh Really Target Joe Montana in 1979?”. bleacherreport.com. 20. travnja 2011.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Bill Walsh dies at 75; led 49ers to three Super Bowl titles”. sports.espn.go.com. 31. srpnja 2007.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Super Bowl XVI”. nfl.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Jerry Rice Biography”. profootballhof.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „49ers Trade Two Draft Choices for Steve Young”. latimes.com. 25. travnja 1987.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „49ers era was Rice era”. espn.go.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Chiefs and 49ers Come to Terms on Montana Trade at Last”. nytimes.com. 21. travnja 1993.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Jim Harbaugh is named 49ers' head coach”. sfgate.com. 8. siječnja 2011.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
