Prijeđi na sadržaj

Osobni kompjuter

Izvor: Wikipedija

Osobni kompjuter, osobno računalo ili lični računar (engl. personal computer, skraćeno PC — izgovor: pi-si), je računalo opće namjene koje je po fizičkoj veličini, mogućnostima i cijeni pogodno za osobnu upotrebu te kojim upravlja izravno krajnji korisnik bez pomoći računalnog operatera, za razliku od središnjeg računala i poslužitelja koje istovremeno može rabiti više krajnjih korisnika ali zahtijevaju podršku dodatnog stručnog osoblja.

Osnovne komponente savremenih ličnih računara
  1. Monitor
  2. Matična ploča
  3. Centralni procesor
  4. ATA
  5. Radna memorija
  6. Dodatne kartice
  7. Jedinica napajanja
  8. Optički uređaji
  9. Hard disk
  10. Tastatura
  11. Miš

S obzirom na prikladnost za prenošenje osobno računalo može biti stolno (engleski: desktop computer), koje nije prikladno za prenošenje, ili prijenosno, kojeg korisnik može lako prenositi ili čak koristiti u pokretu.

Danas su osobna računala u masovnoj uporabi širom svijeta i na njima se najčešće koriste računalni programi za obradu teksta i slika, tablične kalkulacije, baze podataka, pregled web-stranica, e-poštu, audio-vizualnu komunikaciju, reproduciranje digitalnih multimedijskih sadržaja te za igranje. Na raspolaganju je i mnoštvo programa za razne druge specijalne namjene. Današnja osobna računala redovito imaju mogućnost spajanja u lokalnu računalnu mrežu i na internet.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Osobna računala pojavila su se 1970-ih godina a osnivači industrije su bile tvrtke Commodore International i Apple. Veće širenje osobnih računala počelo je s pojavom računala IBM PC (model 5150) koje je izišlo 1981. godine a cijenom je bilo prikladno i za poslovnu i za kućnu uporabu u ekonomski razvijenim državama. Među popularnim kućnim osobnim računalima s početka 1980-ih bila su i sljedeća: Atari ST, Commodore 64/Amiga, ZX 80/ZX 81, ZX Spectrum.

Zahvaljujući hardverskoj arhitekturi koja je omogućavala nadograđivanje računala komponentama drugih proizvođača, računala IBM PC i njima kompatibilna drugih proizvođača (tzv. klonovi) postigla su dominaciju na tržištu, dok im je jedini konkurent ostao Apple Macintosh. Ova računala zasnivala su se na procesorima tvrtke Intel a kao operacijski sustav korišten je prvo MS-DOS a zatim Microsoft Windows. Od 1991. kada se pojavio Linux, na osobnim računalima se također koriste sustavi sastavljeni od slobodnog softvera.

Kompjuteri 8-bit Atari 130XE CPC 464 CPC 6128 Commodore 64 Commodore 128 ZX Spectrum
Količina memorije 128 kilobajta 64 kilobajta 128 kilobajta 64 kilobajta 128 kilobajta 48 kilobajta
dodaci Ništa Ništa crnobeli monitor Ništa Ništa Ništa
Cena u Nemačkoj XII 1987 295 DM 295 DM 798 DM 295 DM 598 DM 295 DM
Kompjuteri 16 ili 32-bit Amiga 500 Atari 520 ST Atari 1040 ST PC XT PC AT
Količina memorije 512 kilobajta 512 kilobajta 1024 kilobajta 512 kilobajta 1024 kilobajta
dodaci Ništa Monitor Ništa Ništa Hard disk
Cena u Nemačkoj XII 1987 1248 DM 998 DM 1298 DM 1298 DM (16bit) 4950 DM (16bit)

Za kompjutore PC XT i PC AT morao se još da se kupi i monitor od minimalno 500 DM.

Uporedi

[uredi | uredi kod]