Prijeđi na sadržaj

Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva

Izvor: Wikipedija

Po završetku svakog FIFA Svjetskog prvenstva, FIFA dodjeljuje nekoliko nagrada igračima i reprezentacijama koji su se na određeni način istaknuli u nekoj od kategorija. Trenutno se nagrade dodjeljuju u pet kategorija po završetku turnira, dok se nagrada za igrača utakmice dodjeljuje tokom turnira. Aktivne kategorije su:

U periodu od 1994. do 2006. postojale su još dvije, danas ukinute, nagrade:

  • Najzanimljivija ekipa, uručena reprezentaciji koja je najviše zabavljala publiku tokom prvenstva, a koju je izabirala publika kroz javnu anketu;
  • Najbolja momčad, zapravo idealna momčad sastavljena od najboljih igrača turnira, a koju je odabirao tehnički odbor.

Zlatna lopta

[uredi | uredi kod]

Zlatna lopta dodjeljuje se najboljem igraču završnog turnira FIFA Svjetskog prvenstva; popis kandidata izrađuje FIFA-in tehnički odbor, nakon čega predstavnici medija izabiru dobitnika. Igrači koji završe na drugom i trećem mjestu dobivaju Srebrnu i Brončanu loptu kao drugi i treći najbolji igrači turnira. Nagrada je službeno predstavljena na Svjetskom prvenstvu 1982. godine, kada je uručena Paolu Rossiju, mada je FIFA retroaktivno proglasila dobitnike za sva prvenstva, od 1930. godine. Dio ovih podataka (1930. - 1974.) dobiven je iz knjige World Cup (1930-2010): A Statistical Summary,[1] koju je sastavio ugledni historičar nogometa i statističar Ejikeme Ikwunze, popularno znan kao Mr. Football, a koja je dio službene FIFA-ine arhive;[2] iako postoje neke nekonzistencije s nekim drugim podacima, FIFA je službeno potvrdila kako su podaci prema kojima su nagrade dobili José Nasazzi,[3][4] Leônidas,[5] Zizinho,[6] Didí,[7][8][9] Garrincha,[10][11][12] Bobby Charlton,[13] Pelé (Zlatna i Srebrna lopta),[14][15] Johan Cruyff,[16] Franz Beckenbauer (Srebrna lopta),[17] Josef Masopust (Srebrna lopta),[18] Fritz Walter (Brončana lopta),[19] György Sárosi (Brončana lopta)[20] i Eusébio (Brončana lopta).[21] točni. Dobitnici su sljedeći:

Napomena: Podaci o nekim turnirima, posebice po pitanju retroaktivne dodjele, nisu konzistentni tako da će tablica navoditi samo one za koje postoje izvori.

Godina Domaćin Zlatna lopta Srebrna lopta Brončana lopta Ref.
Najbolji igrači (retroaktivna dodjela)
1930.  Urugvaj Urugvaj José Nasazzi TBC TBC [1]
1934.  Italija TBC TBC TBC
1938. Francuska Francuska Brazil Leônidas TBC Mađarska György Sárosi [1][22]
1950.  Brazil Brazil Zizinho Urugvaj Juan Alberto Schiaffino TBC [1][23]
1954.  Švicarska Mađarska Sándor Kocsis TBC Zapadna Njemačka Fritz Walter [24][25]
1958.  Švedska Brazil Didí Brazil Pelé TBC [1][26]
1962.  Čile Brazil Garrincha Čehoslovačka Josef Masopust TBC [27][28]
1966.  Engleska Engleska Bobby Charlton TBC Portugal Eusébio [29][30]
1970.  Meksiko Brazil Pelé TBC TBC [26]
1974.  Zapadna Njemačka Nizozemska Johan Cruijff Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer TBC [31][32]
1978.  Argentina Argentina Mario Kempes Paolo Rossi Brazil Dirceu [33][34]
Zlatna lopta
1982.  Španjolska Paolo Rossi Brazil Falcão Zapadna Njemačka Karl-Heinz Rummenigge [34][35]
1986.  Meksiko Argentina Diego Maradona Zapadna Njemačka Harald Schumacher Danska Preben Elkjær Larsen [34][35]
1990. Italija Salvatore Schillaci Njemačka Lothar Matthäus Argentina Diego Maradona [34][35]
1994.  Sjedinjene Države Brazil Romário Roberto Baggio Bugarska Hristo Stoičkov [34][35]
1998.  Francuska Brazil Ronaldo Hrvatska Davor Šuker Francuska Lilian Thuram [34][35]
2002.  Japan /  Južna Koreja Njemačka Oliver Kahn Brazil Ronaldo Južna Koreja Hong Myeong-bo [34][35]
2006.  Njemačka Francuska Zinedine Zidane Fabio Cannavaro Andrea Pirlo [34][35]
2010.  Južna Afrika Urugvaj Diego Forlán Nizozemska Wesley Sneijder Španija David Villa [34][35]
2014.  Brazil Argentina Lionel Messi Njemačka Thomas Müller Nizozemska Arjen Robben [34][35]
2018.  Rusija Hrvatska Luka Modrić Belgija Eden Hazard Francuska Antoine Griezmann [36]
2022.  Katar Argentina Lionel Messi Francuska Kylian Mbappé Hrvatska Luka Modrić [37]

Zlatna kopačka

[uredi | uredi kod]

Zlatna kopačka je nagrada koja se uručuje najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva. Iako je svaki turnir imao najboljeg strijelca, nagrada se službeno dodjeljuje tek od 1982. godine; inicijalno se nazivala Zlatna tenisica, ali je od 2010. godine poznata kao Zlatna kopačka.[38] FIFA nerijetko navodi najbolje strijelce turnira prije 1982. godine kao dobitnike Zlatne kopačke, s tim da nisu postojala konkretna pravila rangiranja u slučaju jednakog broja golova većeg broja igrača, kao što postoje danas.[39]

Pravilo o rangiranju uvedeno je 1994. godine, a navodi da se u slučaju jednakog broja golova Zlatna kopačka dodjeljuje igraču koji nije postigao gol iz jedanaesterca; u slučaju da nijedan igrač nije postigao takav gol, nagrada ide igraču s većim brojem asistencija, a što utvrđuje FIFA-in tehnički odbor.[40][41] Za slučaj da i po tom kriteriju igrači budu izjednačeni, od 2006. godine se primjenjuje pravilo da nagrada ide igraču koji je proveo manje vremena u igri.[42]

Godina Domaćin Zlatna kopačka Gol. Srebrna kopačka Gol. Brončana kopačka Gol. Ref.
Najbolji strijelci
1930.  Urugvaj Argentina Guillermo Stábile
8
 Urugvaj Pedro Cea
5
 Sjedinjene Američke Države Bert Patenaude
4
 [43]
1934.  Italija Čehoslovačka Oldřich Nejedlý
5(1)
 Njemačka Edmund Conen
Italija Angelo Schiavio
4
 Nitko(1) [44][45]
1938. Francuska Francuska Brazil Leônidas
7(2)
 Mađarska György Sárosi
Mađarska Gyula Zsengellér
Italija Silvio Piola
5
 Nitko(2) [45][46]
1950.  Brazil Brazil Ademir
8(3)
 Urugvaj Óscar Míguez
5
 Španija Estanislau Basora
4(4)
 [47][48][49]
1954.  Švicarska Mađarska Sándor Kocsis
11
 Švicarska Josef Hügi
Austrija Erich Probst
Zapadna Njemačka Max Morlock
6
 Nitko(5) [50]
1958.  Švedska Francuska Just Fontaine
13
 Brazil Pelé
Zapadna Njemačka Helmut Rahn
6
 Nitko(6) [51]
1962.  Čile Mađarska Flórián Albert
Sovjetski Savez Valentin Ivanov
Brazil Garrincha
Brazil Vavá
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dražan Jerković
Čile Leonel Sánchez
4(7)
 Nitko(7) Nitko(7) [52]
1966.  Engleska Portugal Eusébio
9
 Zapadna Njemačka Helmut Haller
6
 Sovjetski Savez Valerij Porkujan
Engleska Geoff Hurst
Mađarska Ferenc Bene
Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer
4(8)
 [53]
1970.  Meksiko Zapadna Njemačka Gerd Müller
10
 Brazil Jairzinho
7
 Peru Teófilo Cubillas
5
 [54]
1974.  Zapadna Njemačka Poljska Grzegorz Lato
7
 Poljska Andrzej Szarmach
Nizozemska Johan Neeskens
5(9)
 Nitko(9) [55]
1978.  Argentina Argentina Mario Kempes
6
 Peru Teófilo Cubillas
5(10)
 Nizozemska Rob Rensenbrink
5(10)
 [56][57]
Zlatna cipela
1982.  Španjolska Paolo Rossi
6
 Zapadna Njemačka Karl-Heinz Rummenigge
5
 Brazil Zico
4
 [58][59]
1986.  Meksiko Engleska Gary Lineker
6
 Argentina Diego Maradona
Španija Emilio Butragueño
Brazil Careca
5(11)
 Nitko(11) [60][61]
1990. Italija Salvatore Schillaci
6
 Čehoslovačka Tomáš Skuhravý
5
 Kamerun Roger Milla
4(12)
 [62][63]
1994.  Sjedinjene Države Rusija Oleg Saljenko
Bugarska Hristo Stoičkov
6(13)
 Nitko(13) Švedska Kennet Andersson
Brazil Romário
5(13)
 [64]
1998.  Francuska Hrvatska Davor Šuker
6
 Argentina Gabriel Batistuta
Christian Vieri
5(14)
 Nitko(14) [65][66]
2002.  Japan /  Južna Koreja Brazil Ronaldo
8
 Njemačka Miroslav Klose
Brazil Rivaldo
5(15)
 Nitko(15) [67][68]
2006.  Njemačka Njemačka Miroslav Klose
5
 Argentina Hernán Crespo
3(16)
 Brazil Ronaldo
3(16)
 [69][70][71]
Zlatna kopačka
2010.  Južna Afrika Njemačka Thomas Müller
5(17)
 Španija David Villa
5(17)
 Nizozemska Wesley Sneijder
5(17)
 [72][73]
2014.  Brazil Kolumbija James Rodríguez
6
 Njemačka Thomas Müller
5
 Brazil Neymar
4(18)
 [74]
2018.  Rusija Engleska Harry Kane
6
 Francuska Antoine Griezmann
4(19)
 Belgija Romelu Lukaku
4(19)
 [36]
2022.  Katar Francuska Kylian Mbappé
8
 Argentina Lionel Messi
7
 Francuska Olivier Giroud
4(20)
 [75]
Bilješke

1 FIFA je Nejedlýju inicijalno priznala samo četiri gola, čime je bio izjednačen s Angelom Schiaviom (Italija) i Edmundom Conenom (Njemačka). Ipak, FIFA je u studenom 2006. promijenila odluku i priznala mu dodatni gol, čime je Nejedlý postao najbolji strijelac. U slučaju retrospektivne primjene pravila iz 2006. godine, Srebrna bi kopačka pripala Conenu, koji je u igri proveo 360 minuta, dok je Schiavio igrao 420 minuta. Što se tiče dobitnika Brončane kopačke, Raimundo Orsi (Italija) i Leopold Kielholz (Švicarska) bili su treći najbolji strijelci turnira s po tri gola, ali im FIFA nije priznala status dobitnika Brončane kopačke, koja je tako ostala nedodijeljena za taj turnir, jer bi ista u slučaju raspodjele pripala Schiaviju, a ne njima dvojici.

2 FIFA je inicijalno Leônidasu pripisala osam golova. Ipak, u studenom 2006. godine, FIFA je potvrdila da je u četvrtfinalu protiv Čehoslovačke postigao samo jedan, a ne dva gola, kako je FIFA inicijalno zabilježila, što znači da je postigao ukupno sedam golova. Što se tiče dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, Sárosi, Zsengellér i Piola, sva su trojica postigli po pet golova te su navedeni kao dobitnici Srebrne kopačke, jer kriterija rangiranja nije bilo. Retroaktivnom primjenom pravila iz 2006., Sárosi i Zsengellér bi bili izjednačeni jer su proveli, obojica, po 360 minuta u igri, dok je Piola igrao 390 miunta.

3 Postojala je kontroverza oko broja golova što ih je Ademir postigao 1950. godine, a što je bila posljedica nepotpunih podataka s utakmice Brazil – Španjolska (6:1). Gol za 5:0 inicijalno je pripisan Jairu, ali se danas pripisuje Ademiru.

4 Ukupno su četiri igrača postigli četiri gola – Alcides Ghiggia (Urugvaj), Chico (Brazil), Basora (Španjolska) i Telmo Zarra (Španjolska). FIFA na svojim službenim stranicama navodi Basoru kao dobitnika Brončane kopačke, mada je on statistički imao veću minutažu (540 minuta) od Ghiggije i Chica (svaki pod 360 minuta) te jednako kao Zarra.

5 FIFA službeno navodi trojicu igrača kao dobitnike Srebrne kopačke – Hügija (Švicarska), Probsta (Austrija) i Morlocka (Zapadna Njemačka) – bez retroaktivne primjene modernih kriterija. Ukoliko bi isti bili primijenjeni, Hügi bi bio dobitnik Srebrne kopačke zbog najmanje minutaže (270 minuta), dok bi Probst i Morlock podijelili Brončanu kopačku jer su imali jednak broj minuta u igri (450 minuta).

6 Pelé i Rahn su postigli jednak broj golova, ali zbog nepostojanja službene nagrade, a time i samih kriterija rangiranja, FIFA ih obojicu navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. Retroaktivnom primjenom današnjih kriterija, Srebrnu kopačku dobio bi Pelé zbog manje minutaže (360 minuta) od Rahna (540 minuta), kojemu bi tako pripala Brončana kopačka; nijedan igrač nije imao asistencija.

7 FIFA navodi svih šest igrača s po četiri gola kao dobitnike Zlatne kopačke, zbog čega nema dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, jer bi isti bili raspoređeni među njih šest. U slučaju retrospektivne primjene modernih pravila, Flórián Albert (Mađarska) bi bio dobitnik Zlatne kopačke jer je imao najmanju minutažu (270 minuta), dok bi Srebrna, odnosno Brončana kopačka pripale Ivanovu (Sovjetski Savez) i Garrinchi (Brazil), također temeljem minutaže.

8 FIFA navodi Porkujana, Hursta, Benea i Beckenbauera kao dobitnike Brončane kopačke, jer nisu postojali kriteriji rangiranja. Ako bi se današnji kriteriji retrospektivno primijenili, Brončanu kopačku dobio bi Valerij Porkujan (Sovjetski Savez), zbog najmanje minutaže u odnosu na ostalu trojicu (270 minuta).

9 Kako nagrada nije bila službeno utemeljena, a time ni kriteriji rangiranja, FIFA pripisuje Srebrnu kopačku i Szarmachu i Neeskensu. Ukoliko bi se primijenili današnji kriteriji, Srebrnu kopačku dobio bi Szarmach (Poljska), dok bi Brončana kopačka pripala Neeskensu (Nizozemska), jer je isti tri od svojih pet golova postigao iz jedanaesteraca.

10 Zlatna kopačka nije službeno uručena ove godine, tako da je prilikom rangiranja igrača došlo do retroaktivne primjene pravila iz 2006. godine, prema kojemu je Cubillas dobio Srebrnu kopačku jer je proveo manje minuta (540 min.) u igri od Rensenbrinka (660 min.).

11 Iako je Zlatna kopačka službeno bila utemeljena, kriteriji rangiranja nisu postojali tako da FIFA sva tri igrača s po pet golova navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. U slučaju primjene današnjih kriterija, Srebrnu kopačku bi dobio Maradona (Argentina) jer je sve golove postigao iz igre (ostala dvojica su jedan postigli iz jedanaesterca), dok bi Brončanu kopačku dobio Butragueño (Španjolska) zbog manje ukupne minutaže (435 minuta).

12 Iako su ukupno četiri igrača postigla po četiri gola na turniru – Roger Milla (Kamerun), Gary Lineker (Engleska), Míchel (Španjolska) i Lothar Matthäus (Zapadna Njemačka) – FIFA na svojim službenim stranicama navodi Millu kao dobitnika Brončane kopačke. Ovdje se vjerojatno radi o retroaktivnoj primjeni današnjih pravila, prema kojima je Milla dobio nagradu zato što je sva četiri gola postigao iz igre (ostala trojica su postigli barem jedan od ta četiri gola iz jedanaesterca).

13 Po pitanju Zlatne lopte, kriteriji rangiranja su 1994. godine bili na snazi, ali su i Saljenko (Rusija) i Stoičkov (Bugarska) imali po jednu asistenciju (što je bio tadašnji glavni kriterij) pa su tako bili izjednačeni po svim tadašnjim kriterijima; zanimljivo je kako je Saljenko svih šest golova (ujedno i jedini reprezentativni golovi koje je postigao) postigao u grupnoj fazi (Rusija čak i nije prošla u drugi krug) te je tako bio jedini dobitnik Zlatne kopačke koji je sve golove postigao u grupnom dijelu turnira. Po pitanju Brončane lopte, Andersson (Švedska) i Romário (Brazil) su podijelili nagradu jer su, svaki, imali po tri asistencije, dok ostala dva igrača s po pet golova – Jürgen Klinsmann (Njemačka) i Roberto Baggio (Italija) – nisu imali toliko.

14 Batistuta (Argentina) i Vieri (Italija) su imali jednak broj asistencija, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena.

15 Klose (Njemačka) i Rivaldo (Brazil) su obojica imali po jednu asistenciju, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena.

16 Ukupno je osam igrača postiglo tri gola. Ronaldo, Crespo i Zinedine Zidane isticali su se jer su imali po jednu asistenciju, a dobitnici Srebrne i Brončane kopačke su određeni prema minutaži (308 minuta za Crespa, 411 za Ronalda i 559 za Zidana).

17 Müller, Villa, Sneijder i Diego Forlán su, svaki, imali po pet golova. Müller je dobio Zlatnu kopačku jer je imao više asistencija (3) od ostalih (svaki po jednu). Villa je dobio Srebrnu loptu jer je na terenu proveo manje vremena od Sneijdera, a Sneijder je dobio Brončanu loptu jer je igrao manje minuta od Forlána.

18 Neymar, Lionel Messi i Robin van Persie su svi postigli po četiri gola. Van Persie nije imao nijednu asistenciju na turniru, dok su Messi i Neymar imali po jednu; nagrada je uručena Neymaru jer je na terenu proveo 457 minuta, u odnosu na Messija, koji je igrao 693 minute.

19 Ukupno je pet igrača – Griezmann, Lukaku, Čerišev, Cristiano Ronaldo i Mbappé – postiglo četiri gola na turniru. Griezmann je dobio Srebrnu kopačku jer je imao najviše asistencija među njima (2), dok je Brončana kopačka pripala Lukakuu zbog jedne asistencije. Ostala trojica nisu imali nijednu asistenciju.

20 Ukupno su dva igrača – Giroud i Julián Álvarez – postigla četiri gola na turniru. Ni Giroud, ni Álvarez nisu imali asistencija, ali je Giroud ukupno proveo manje minuta na terenu, zbog čega mu je pripala Brončana kopačka.

Zlatna rukavica

[uredi | uredi kod]

Zlatna rukavica je nagrada koja se dodjeljuje najboljem golmanu na turniru. Uvedena je 1994. godine kao Jašinova nagrada, nazvana u čast legendarnog sovjetskog golmana.[76] Aktualno ime nosi od 2010. godine. FIFA-ina tehnička skupina odlučuje o dobitniku ove nagrade temeljem nastupa svih golmana na turniru.

Iako golmani imaju svoje specifične nagrade, oni su također u konkurenciji za Zlatnu loptu, čemu svjedoči primjer Olivera Kahna iz 2002. godine, kada je njemački golman dobio obe nagrade. Kako se nagrada službeno dodjeljuje od 1994. godine, ovdje će biti navedeni samo službeni dobitnici; za golmane koji su bili uvršteni u idealne momčadi ranijih izdanja, a koji se u tom kontekstu mogu smatrati "dobitnicima" ove nagrade, vidjeti niže.

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Ref.
Jašinova nagrada
1994.  Sjedinjene Države Belgija Michel Preud'homme [64]
1998.  Francuska Francuska Fabien Barthez [65]
2002.  Japan /  Južna Koreja Njemačka Oliver Kahn [68]
2006.  Njemačka Gianluigi Buffon [69]
Zlatna rukavica
2010.  Južna Afrika Španija Iker Casillas [77]
2014.  Brazil Njemačka Manuel Neuer [78]
2018.  Rusija Belgija Thibaut Courtois [36]
2022.  Katar Argentina Emiliano Martínez [75]

Najbolji mladi igrač

[uredi | uredi kod]

Najbolji mladi igrač je nagrada koja je prvi put uručena na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, kada ju je dobio njemački reprezentativac Lukas Podolski. Od tada, nagrada se dodjeljuje igraču koji je s početkom kalendarske godine imao najviše 21 godinu života. Izbor za dobitnika provodi se preko službenih stranica FIFA-e uz pomoć tehničke skupine.[79]

FIFA je retroaktivno objavila izbor najboljeg mladog igrača od 1958. do 2002. godine,[80] a usput je organizirala i anketu za izbor najboljeg mladog igrača svih vremena. Sa 61% glasova, najboljim mladim igračem postao je Pelé, dok su drugo i treće mjesto podijelili Teófilo Cubillas, peruanski nogometaš koji je bio najbolji mladi igrač prvenstva 1970., i Michael Owen, engleski reprezentativac i dobitnik nagrade 1998. godine.[81]

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Dob Ref.
Najbolji mladi igrač (retroaktivni izbor)
1958.  Švedska Brazil Pelé
17
 [51]
1962.  Čile Mađarska Flórián Albert
20
 [52]
1966.  Engleska Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer
20
 [53]
1970.  Meksiko Peru Teófilo Cubillas
21
 [54]
1974.  Zapadna Njemačka Poljska Władysław Żmuda
20
 [55]
1978.  Argentina Antonio Cabrini
20
 [56]
1982.  Španjolska Francuska Manuel Amoros
21
 [58]
1986.  Meksiko Belgija Enzo Scifo
20
 [60]
1990. Italija Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Robert Prosinečki
21
 [62]
1994.  Sjedinjene Države Nizozemska Marc Overmars
21
 [64]
1998.  Francuska Engleska Michael Owen
18
 [65]
2002.  Japan /  Južna Koreja Sjedinjene Američke Države Landon Donovan
20
 [68]
Najbolji mladi igrač
2006.  Njemačka Njemačka Lukas Podolski
21
 [69]
2010.  Južna Afrika Njemačka Thomas Müller
20
 [82]
2014.  Brazil Francuska Paul Pogba
21
 [83]
2018.  Rusija Francuska Kylian Mbappé
19
 [36]
2022.  Katar Argentina Enzo Fernández
21
 [75]

FIFA Fair Play trofej

[uredi | uredi kod]

FIFA Fair Play trofej daje se reprezentaciji koja je skupila najmanje kartona i isključenja tokom turnira, a dodjeljuje se od 1970. godine; uvjet je da se reprezentacija plasirala u drugi krug natjecanja. Reprezentacije kojima se uručuje ova nagrada dobivaju FIFA Fair Play trofej, diplomu, Fair Play medalju za svakog igrača i nogometu opremu za razvoj tog sporta među mladima u vrijednosti od $50,000.[84]

Inicijalno, trofej se sastojao samo od pisane diplome. Od 1982. do 1990., dodjeljivao se trofej s likom Sport Billyja, animiranog lika koji je postao ikona fair playja.[85][86] Od 1994. godine, dodjeljuje se obični trofej s likom nogometaša.[87] Peru je bio prvi dobitnik nagrade 1970. godine, nakon što nisu dobili ni žuti ni crveni karton na cijelom prvenstvu.[88]

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Statistika Ref.
Uta. Booked Red card
1970.  Meksiko Peru
4
0
0
 [54]
1974.  Zapadna Njemačka Njemačka Zapadna Njemačka
7
3
0
 [55]
1978.  Argentina Argentina
7
5
0
 [56]
1982.  Španjolska Brazil Brazil
5
2
0
 [58]
1986.  Meksiko Brazil Brazil
5
3
0
 [60]
1990. Italija Engleska
7
6
0
 [62]
1994.  Sjedinjene Države Brazil
7
8
1
 [64]
1998.  Francuska Francuska Francuska
7
13
3
 [65]
Engleska
4
5
1
2002.  Japan /  Južna Koreja Belgija
4
6
0
 [68]
2006.  Njemačka Brazil
5
11
0
 [69]
Španija
4
6
0
2010.  Južna Afrika Španija
7
8
0
 [77]
2014.  Brazil Kolumbija
5
5
0
 [78]
2018.  Rusija Španija
4
2
0
 [89]
2022.  Katar Engleska
5
1
0
 [75]

Najzanimljivija ekipa

[uredi | uredi kod]

FIFA-ina nagrada za najzanimljiviju ekipu uručuje se reprezentaciji koja je ostavila najbolju subjektivni dojam na gledatelje temeljem svog pristupa nogometnoj igri. Radilo se ovdje isključivo o nagradi publike, a pobjednička reprezentacija određivala se javnim glasovanjem. Prva nagrada dodijeljena je 1994. godine, a posljednja 2006. godine. Iako su izbori za najzanimljiviju ekipu provođeni i za kasnije turnire, FIFA tu distinkciju od 2006. godine ne priznaje kao svoju službenu nagradu.

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Ref.
1994.  Sjedinjene Države Brazil [64]
1998.  Francuska Francuska Francuska [65]
2002.  Japan /  Južna Koreja Južna Koreja [68]
2006.  Njemačka Portugal [69]

All-Star momčad

[uredi | uredi kod]

All-Star momčad je idealna momčad svakog prvenstva, sastavljena od najboljih igrača na turniru. Ova nagrada je bila službena FIFA-ina distinkcija samo od 1994. do 2006. godine, dok je sponzor natjecanja bila kompanija MasterCard.[90] Ipak, idealne momčadi birale su se i prije 1994. godine, ali i poslije 2006. godine. Historijski, idealnu momčad birala je skupina novinara (mahom iz Europe i Južne Amerike) i stručnjaka, dok je od 2010. godine organizirana javna anketa za izbor najbolje momčadi.[91][92]

Broj igrača varirao je tokom godina. Inicijalno je bilo odabirano 11 igrača, koji bi bili raspoređeni u različite formacije; prvi izuzetak od tog pravila dogodio se 1990., kada su izabrana dva golmana tako da je ukupan broj igrača porastao na 12. Tokom prvog službenog izbora 1994. godine, FIFA je odabrala 11 najboljih igrača, mada je od 1998. do 2006. taj broj proširen na 22 (1998.), odnosno 23 (2002. i 2006.); tokom izbora 1998. i 2002. odabrana je idealna momčad od 16 igrača plus šest, odnosno sedam zamjena, dok su 2006. godine odmah izabrana 23 igrača. Nakon ukidanja nagrade, organiziran je javni izbor na mrežnim stranicama FIFA-e, na kojem se odabire idealna jedanaestorka, ali i najbolji izbornik turnira; najbolji izbornik više se nije birao od 2018. godine.

Turnir Golman Obrana Vezni red Napad Izbornik Ref.
Neslužbeni izbor
Urugvaj
1930. 		Urugvaj Enrique Ballestrero Urugvaj José Nasazzi
Kraljevina Jugoslavija Milutin Ivković 		Argentina Luis Monti
Urugvaj Álvaro Gestido
Urugvaj José Leandro Andrade 		Urugvaj Pedro Cea
Urugvaj Héctor Castro
Urugvaj Héctor Scarone
Argentina Guillermo Stábile
Sjedinjene Američke Države Bert Patenaude 		N/D [93]
Italija
1934. 		Španija Ricardo Zamora Španija Jacinto Quincoces
Italija Eraldo Monzeglio 		Italija Luis Monti
Italija Attilio Ferraris
Španija Leonardo Cilaurren 		Italija Giuseppe Meazza
Italija Raimundo Orsi
Italija Enrique Guaita
Austrija Matthias Sindelar
Čehoslovačka Oldřich Nejedlý 		[93]
Francuska
1938. 		Čehoslovačka František Plánička Italija Pietro Rava
Italija Alfredo Foni
Brazil Domingos da Guia 		Italija Michele Andreolo
Italija Ugo Locatelli 		Italija Silvio Piola
Italija Gino Colaussi
Mađarska György Sárosi
Mađarska Gyula Zsengellér
Brazil Leônidas 		[93]
Brazil
1950. 		Urugvaj Roque Máspoli Švedska Erik Nilsson
Španija José Parra
Urugvaj Víctor Rodríguez Andrade 		Urugvaj Obdulio Varela
Brazil Bauer
Urugvaj Alcides Ghiggia
Brazil Jair 		Brazil Zizinho
Brazil Ademir
Urugvaj Juan Alberto Schiaffino 		[93]
Švicarska
1954. 		Mađarska Gyula Grosics Austrija Ernst Ocwirk
Brazil Djalma Santos
Urugvaj José Santamaría 		Zapadna Njemačka Fritz Walter
Mađarska József Bozsik
Mađarska Nándor Hidegkuti
Mađarska Zoltán Czibor 		Zapadna Njemačka Helmut Rahn
Mađarska Ferenc Puskás
Mađarska Sándor Kocsis 		[93]
Švedska
1958. 		Sjeverna Irska Harry Gregg Brazil Djalma Santos
Brazil Bellini
Brazil Nílton Santos 		Sjeverna Irska Danny Blanchflower
Brazil Didi
Švedska Gunnar Gren
Francuska Raymond Kopa 		Brazil Pelé
Brazil Garrincha
Francuska Just Fontaine 		[93]
Čile
1962. 		Čehoslovačka Viliam Schrojf Brazil Djalma Santos
Cesare Maldini
Sovjetski Savez Valerij Voronjin
Zapadna Njemačka Karl-Heinz Schnellinger 		Brazil Mário Zagallo
Brazil Zito
Čehoslovačka Josef Masopust 		Brazil Vavá
Brazil Garrincha
Čile Leonel Sánchez 		[93]
Engleska
1966. 		Engleska Gordon Banks Engleska George Cohen
Engleska Bobby Moore
Portugal Vicente
Argentina Silvio Marzolini 		Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer
Portugal Mário Coluna
Engleska Bobby Charlton 		Mađarska Flórián Albert
Zapadna Njemačka Uwe Seeler
Portugal Eusébio 		[93]
Meksiko
1970. 		Urugvaj Ladislao Mazurkiewicz Brazil Carlos Alberto
Urugvaj Atilio Ancheta
Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer
Giacinto Facchetti 		Brazil Gérson
Brazil Rivellino
Engleska Bobby Charlton 		Brazil Pelé
Zapadna Njemačka Gerd Müller
Brazil Jairzinho 		[93]
Zapadna Njemačka
1974. 		Zapadna Njemačka Sepp Maier Nizozemska Ruud Krol
Zapadna Njemačka Paul Breitner
Zapadna Njemačka Berti Vogts
Zapadna Njemačka Franz Beckenbauer 		Zapadna Njemačka Wolfgang Overath
Poljska Kazimierz Deyna
Nizozemska Johan Neeskens 		Nizozemska Rob Rensenbrink
Nizozemska Johan Cruijff
Poljska Grzegorz Lato 		[93]
Argentina
1978. 		Argentina Ubaldo Fillol Zapadna Njemačka Berti Vogts
Nizozemska Ruud Krol
Argentina Daniel Passarella
Argentina Alberto Tarantini 		Brazil Dirceu
Peru Teófilo Cubillas
Nizozemska Rob Rensenbrink 		Roberto Bettega
Paolo Rossi
Argentina Mario Kempes 		[93]
Španija
1982. 		Dino Zoff Brazil Luizinho
Brazil Júnior
Claudio Gentile
Fulvio Collovati 		Poljska Zbigniew Boniek
Brazil Falcão
Francuska Michel Platini
Brazil Zico 		Paolo Rossi
Zapadna Njemačka Karl-Heinz Rummenigge 		[93]
Meksiko
1986. 		Belgija Jean-Marie Pfaff Brazil Josimar
Francuska Manuel Amoros
Brazil Júlio César 		Belgija Jan Ceulemans
Francuska Jean Tigana
Francuska Michel Platini
Argentina Diego Maradona 		Danska Preben Elkjær Larsen
Španija Emilio Butragueño
Engleska Gary Lineker 		[93]

1990. 		Argentina Sergio Goycochea
Kostarika Luis Gabelo Conejo 		Njemačka Andreas Brehme
Paolo Maldini
Franco Baresi 		Argentina Diego Maradona
Njemačka Lothar Matthäus
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dragan Stojković
Engleska Paul Gascoigne 		Salvatore Schillaci
Kamerun Roger Milla
Njemačka Jürgen Klinsmann 		[93]
Službeni izbor
Sjedinjene Američke Države
1994. 		Belgija Michel Preud'homme Brazil Jorginho
Brazil Márcio Santos
Paolo Maldini 		Brazil Dunga
Bugarska Krasimir Balakov
Rumunija Gheorghe Hagi
Švedska Tomas Brolin 		Brazil Romário
Bugarska Hristo Stoičkov
Roberto Baggio 		N/D [90]
Francuska
1998. 		Francuska Fabien Barthez
Paragvaj José Luis Chilavert 		Brazil Roberto Carlos
Francuska Marcel Desailly
Francuska Lilian Thuram
Nizozemska Frank de Boer
Paragvaj Carlos Gamarra 		Brazil Dunga
Brazil Rivaldo
Danska Michael Laudrup
Francuska Zinedine Zidane
Nizozemska Edgar Davids 		Brazil Ronaldo
Hrvatska Davor Šuker
Danska Brian Laudrup
Nizozemska Dennis Bergkamp 		[94]
Rezerve Nizozemska van der Sar • Argentina Verón • Francuska Henry • Nigerija Okocha • Engleska Owen • Vieri
JapanJužna Koreja
2002. 		Njemačka Oliver Kahn
Turska Rüştü Reçber 		Brazil Roberto Carlos
Engleska Sol Campbell
Španija Fernando Hierro
Južna Koreja Hong Myeong-bo
Turska Alpay Özalan 		Brazil Rivaldo
Brazil Ronaldinho
Njemačka Michael Ballack
Sjedinjene Američke Države Claudio Reyna
Južna Koreja Yu Sang-cheol 		Brazil Ronaldo
Njemačka Miroslav Klose
Senegal El Hadji Diouf
Turska Hasan Şaş 		[67]
Rezerve Španija Casillas • Brazil Cafu • Njemačka Hamann • Španija Joaquín • Japan Nakata • Sjedinjene Američke Države Donovan • Belgija Wilmots
Njemačka
2006. 		Gianluigi Buffon
Njemačka Jens Lehmann
Portugal Ricardo 		Argentina Roberto Ayala
Engleska John Terry
Francuska Lilian Thuram
Njemačka Philipp Lahm
Fabio Cannavaro
Gianluca Zambrotta
Portugal Ricardo Carvalho 		Brazil Zé Roberto
Francuska Patrick Vieira
Francuska Zinedine Zidane
Njemačka Michael Ballack
Andrea Pirlo
Gennaro Gattuso
Portugal Luís Figo
Portugal Maniche 		Argentina Hernán Crespo
Francuska Thierry Henry
Njemačka Miroslav Klose
Luca Toni
Francesco Totti 		[70]
Neslužbeni izbor
Južnoafrička Republika
2010. 		Španija Iker Casillas Njemačka Philipp Lahm
Španija Sergio Ramos
Španija Carles Puyol
Brazil Maicon 		Španija Xavi
Njemačka Bastian Schweinsteiger
Nizozemska Wesley Sneijder
Španija Andrés Iniesta 		Španija David Villa
Urugvaj Diego Forlán 		Španija Vicente del Bosque [92]
Brazil
2014. 		Njemačka Manuel Neuer Brazil Marcelo
Njemačka Mats Hummels
Brazil Thiago Silva
Brazil David Luiz 		Argentina Ángel Di María
Njemačka Toni Kroos
Kolumbija James Rodríguez 		Argentina Lionel Messi
Njemačka Thomas Müller
Brazil Neymar 		Njemačka Joachim Löw [95]
Rusija
2018. 		Belgija Thibaut Courtois Francuska Raphaël Varane
Brazil Thiago Silva
Urugvaj Diego Godín
Brazil Marcelo 		Hrvatska Luka Modrić
Brazil Philippe Coutinho
Belgija Kevin De Bruyne 		Francuska Kylian Mbappé
Engleska Harry Kane
Portugal Cristiano Ronaldo 		N/D [96]
Katar
2022. 		Bez izbora

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ikwunze, Ejikeme (2013-02-27). World Cup Best Players. World Cup (1930-2010): A Statistical Summary. ISBN 9781479746361. 
  2. ↑ „World Cup, 1930-2010 : a statistical summary” (en). rzh.swisscovery.slsp.ch. Pristupljeno 2022-03-05. 
  3. ↑ „Uruguay conquer in battle of the balls”. FIFA. 2020-07-30. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-21. Pristupljeno 2021-02-16. 
  4. ↑ „José Nasazzi, el mejor jugador de Uruguay 1930” (es). ESPN. 2018-02-05. 
  5. ↑ „Obituary: Zizinho” (en). the Guardian. 2002-02-12. Pristupljeno 2022-06-19. 
  6. ↑ „Zizinho, Brazilian football star who was once idolised by Pelé”. The Guardian. 2002-02-12. 
  7. ↑ „Brazil's prince and king of '58”. FIFA. 2021-05-12. 
  8. ↑ „Copa do Mundo 1958 - Suécia” (pt). globo.com. 
  9. ↑ „Didi "Folha Seca", eleito melhor jogador da Copa do Mundo de 1958” (pt). 2020-05-20. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-03. 
  10. ↑ „'De que planeta você veio?': Fifa relembra fantástica atuação de Garrincha na Copa de 1962” (pt). Lance!. 2021-06-14. 
  11. ↑ „FIFA Tournaments - Players & Coaches - GARRINCHA - Player Profile - FIFA.com”. 2015-10-04. Arhivirano iz originala na datum 4 October 2015. Pristupljeno 2021-11-23. 
  12. ↑ „FIFA Classic Player: The wounded 'Little Bird' who soared for Brazil - FIFA.com”. 2013-11-09. Arhivirano iz originala na datum 9 November 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  13. ↑ „FIFA Classic Player: Knight who led the charge for Ramsey's England - FIFA.com”. 2013-11-26. Arhivirano iz originala na datum 26 November 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  14. ↑ „Pele vs Diego Maradona: Who was better? The stats head-to-head showdown”. Goal.com. 2020-10-26. 
  15. ↑ „FIFA Classic Player: - FIFA.com”. 2013-10-24. Arhivirano iz originala na datum 24 October 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  16. ↑ „The Netherlands' Grand Master - Johan CRUYFF”. FIFA. Arhivirano iz originala na datum 4 January 2014. Pristupljeno 29 December 2020. 
  17. ↑ „FIFA Classic Player: - FIFA.com”. 2013-10-29. Arhivirano iz originala na datum 29 October 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  18. ↑ „FIFA Tournaments - Players & Coaches - Josef MASOPUST - Player Profile - FIFA.com”. 2015-09-10. Arhivirano iz originala na datum 10 September 2015. Pristupljeno 2021-12-10. 
  19. ↑ „FIFA Classic Player: - FIFA.com”. 2013-12-24. Arhivirano iz originala na datum 24 December 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  20. ↑ „FIFA Classic Player: The versatile virtuoso of Hungary & FTC - FIFA.com”. 2013-11-09. Arhivirano iz originala na datum 9 November 2013. Pristupljeno 2021-11-23. 
  21. ↑ „FIFA Classic Player: - FIFA.com”. 2014-01-06. Arhivirano iz originala na datum 6 January 2014. Pristupljeno 2021-11-23. 
  22. ↑ „FIFA.com - György Sárosi, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-09. Pristupljeno 2018-07-08. 
  23. ↑ „FIFA.com - Juan Alberto Schiaffino, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2018-04-22. Pristupljeno 2018-07-08. 
  24. ↑ „FIFA.com - Sándor Kocsis, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-19. Pristupljeno 2018-07-08. 
  25. ↑ „FIFA.com - Fritz Walter, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-22. Pristupljeno 2018-07-08. 
  26. ↑ 26,0 26,1 „FIFA.com - Pelé, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-26. Pristupljeno 2018-07-08. 
  27. ↑ „FIFA.com - Garrincha, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-04. Pristupljeno 2018-07-08. 
  28. ↑ „FIFA.com - Josef Masopust, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-17. Pristupljeno 2018-07-08. 
  29. ↑ „FIFA.com - Bobby Charlton, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-03. Pristupljeno 2018-07-08. 
  30. ↑ „FIFA.com - Eusébio, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-09. Pristupljeno 2018-07-08. 
  31. ↑ „FIFA.com - Johan Cruijff, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2018-01-27. Pristupljeno 2018-07-08. 
  32. ↑ „FIFA.com - Franz Beckenbauer, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-10. Pristupljeno 2018-07-08. 
  33. ↑ „FIFA.com - Mario Kempes, profil”. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-01. Pristupljeno 2018-07-08. 
  34. ↑ 34,00 34,01 34,02 34,03 34,04 34,05 34,06 34,07 34,08 34,09 RSSSF - Zlatna lopta
  35. ↑ 35,0 35,1 35,2 35,3 35,4 35,5 35,6 35,7 35,8 „FIFA.com - Zlatna lopta”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-16. Pristupljeno 2018-07-08. 
  36. ↑ 36,0 36,1 36,2 36,3 World Cup 2018: Harry Kane wins Golden Boot
  37. ↑ „Messi makes Golden Ball history”. Pristupljeno 2022-12-18. 
  38. ↑ „Champions at a Glance”. FIFA. str. 14. Arhivirano iz originala na datum 2017-07-08. Pristupljeno 20 July 2014. 
  39. ↑ „adidas Golden Shoe - FIFA World Cup™ Final”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-13. Pristupljeno 20 July 2014. 
  40. ↑ „Romario is voted the top player of World Cup '94 and winner of the FIFA/adidas Golden Ball award; Salenko and Stoichkov tie as leading scorers for World Cup USA '94”. Business Wire. 17 July 1994. »[FIFA] has announced Oleg Salenko (Russia) and Hristo Stoichkov (Bulgaria) as [...] winners of the prestigious adidas Golden Shoe award [...] who made six goals and one assist each. Kennet Andersson (Sweden) with 5 goals and 3 assists, will receive a Bronze replica of the Predator [...] Throughout World Cup '94, three points were awarded for each goal scored and one point for each assist leading to a goal, with a maximum of two assists per goal. Assists are only taken into account if two or more players scored the same number of goals.« 
  41. ↑ Bryan, Rebecca (11 July 1994). „Football by the numbers”. Los Angeles: Agence France Presse. »the assist has gained enough ground to earn a place in the calculations for the Golden Boot award, which in every previous World Cup has been awarded solely on the basis of goals scored. Under the formula, players get three points for a goal, and one point for an assist. "We made a two-point difference because we do not want someone who did not score winning the award," a FIFA official said.« 
  42. ↑ „2014 FIFA World Cup Brazil – Awards – adidas Golden Boot”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-16. Pristupljeno 20 July 2014. 
  43. ↑ „FIFA Svjetsko prvenstvo 1930.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-24. Pristupljeno 2018-07-08. 
  44. ↑ „FIFA Svjetsko prvenstvo 1934.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-31. Pristupljeno 2018-07-08. 
  45. ↑ 45,0 45,1 „American Bert Patenaude credited with first hat trick in FIFA World Cup history”. Fifa.com. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 20 October 2011. 
  46. ↑ FIFA Svjetsko prvenstvo 1938.
  47. ↑ „Match Report; Brazil – Spain 6:1”. FIFA. Arhivirano iz originala na datum 26 March 2013. Pristupljeno 9 March 2013. 
  48. ↑ „Most World Cup goals”. Sportskeeda. Pristupljeno 9 May 2018. 
  49. ↑ „FIFA Svjetsko prvenstvo 1950.”. Arhivirano iz originala na datum 2019-06-24. Pristupljeno 2018-07-08. 
  50. ↑ FIFA Svjetsko prvenstvo 1954.
  51. ↑ 51,0 51,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1958.
  52. ↑ 52,0 52,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1962.
  53. ↑ 53,0 53,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1966.
  54. ↑ 54,0 54,1 54,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1970.
  55. ↑ 55,0 55,1 55,2 „FIFA Svjetsko prvenstvo 1974.”. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-04. Pristupljeno 2018-07-08. 
  56. ↑ 56,0 56,1 56,2 „FIFA Svjetsko prvenstvo 1978.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-11. Pristupljeno 2018-07-08. 
  57. ↑ Tehnički izvještaj, 1978. (7. dio)
  58. ↑ 58,0 58,1 58,2 „FIFA Svjetsko prvenstvo 1982.”. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-04. Pristupljeno 2018-07-08. 
  59. ↑ Tehnički izvještaj, 1982. (3. dio)
  60. ↑ 60,0 60,1 60,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1986.
  61. ↑ Tehnički izvještaj, 1986. (4. dio)
  62. ↑ 62,0 62,1 62,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1990.
  63. ↑ Tehnički izvještaj, 1990. (6. dio)
  64. ↑ 64,0 64,1 64,2 64,3 64,4 „FIFA Svjetsko prvenstvo 1994.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-16. Pristupljeno 2018-07-08. 
  65. ↑ 65,0 65,1 65,2 65,3 65,4 „FIFA Svjetsko prvenstvo 1998.”. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-22. Pristupljeno 2018-07-08. 
  66. ↑ Tehnički izvještaj, 1998. (1. dio)
  67. ↑ 67,0 67,1 Tehnički izvještaj, 2002. (1. dio)
  68. ↑ 68,0 68,1 68,2 68,3 68,4 „FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.”. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-19. Pristupljeno 2018-07-08. 
  69. ↑ 69,0 69,1 69,2 69,3 69,4 „FIFA Svjetsko prvenstvo 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2019-05-13. Pristupljeno 2018-07-08. 
  70. ↑ 70,0 70,1 „Tehnički izvještaj, 2006. (1. dio)”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-06. Pristupljeno 2018-07-08. 
  71. ↑ „2006 FIFA World Cup Germany - Statistics - Players - Top goals”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-28. Pristupljeno 20 July 2014. 
  72. ↑ „Golden Boot”. FIFA. Arhivirano iz originala na datum 17 March 2012. Pristupljeno 9 June 2012. 
  73. ↑ Tehnički izvještaj, 2010.
  74. ↑ „Tehnički izvještaj, 2014.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-09-15. Pristupljeno 2018-07-08. 
  75. ↑ 75,0 75,1 75,2 75,3 „Mbappe pips Messi to Golden Boot”. Pristupljeno 2022-12-18. 
  76. ↑ „FIFA World Cups: Awards” (PDF). FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 30 June 2016. Pristupljeno 2007-06-19. 
  77. ↑ 77,0 77,1 „FIFA Svjetsko prvenstvo 2010.”. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-09. Pristupljeno 2018-07-09. 
  78. ↑ 78,0 78,1 „FIFA Svjetsko prvenstvo 2014.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-22. Pristupljeno 2018-07-09. 
  79. ↑ „Hyundai Young Player Award”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-19. Pristupljeno 20 July 2014. 
  80. ↑ „FIFA World Cup Best Young Player Award”. footballdatabase.com. Pristupljeno 11 March 2009. 
  81. ↑ „Pele, Best Young Player Ever”. newagebd.com. Arhivirano iz originala na datum 21 August 2009. Pristupljeno 11 March 2009. 
  82. ↑ „Muller named Hyundai Best Young Player”. FIFA.com. 9 March 2011. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 9 June 2012. 
  83. ↑ FIFA.com (14 July 2014). „Hyundai Young player award : Paul Pogba”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2018-04-28. Pristupljeno 27 August 2017. 
  84. ↑ „XXI. Special awards and protocol” (PDF). FIFA. str. 52. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-11. Pristupljeno 19 October 2008. 
  85. ↑ David Goldblatt and Jean Will. A History of the World Cup in 24 Objects. De Montfort University, Leicester. str. 18. 
  86. ↑ 1982 Technical Report, page 222: "Sport Billy - the FIFA Fair Play Trophy"
  87. ↑ „FIFA Award Trophies” (PDF). FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-12. Pristupljeno 20 July 2014. 
  88. ↑ „España campeón, del fair play, en Sudáfrica 2010”. Peru.com. 14 July 2010. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-14. Pristupljeno 20 October 2011. 
  89. ↑ „FIFA Fair Play Trophy”. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-21. Pristupljeno 2018-07-15. 
  90. ↑ 90,0 90,1 „WORLD CUP '94; Romario and Baggio Among First All-Star Cast”. The New York Times. 16 July 1994. 
  91. ↑ „FIFA World Cup All-Star Team – Football world Cup All Star Team”. Football.sporting99.com. Arhivirano iz originala na datum 30 June 2016. Pristupljeno 28 June 2012. 
  92. ↑ 92,0 92,1 FIFA.com (15 July 2010). „Spaniards dominate Dream Team”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-21. Pristupljeno 27 August 2017. 
  93. ↑ 93,00 93,01 93,02 93,03 93,04 93,05 93,06 93,07 93,08 93,09 93,10 93,11 93,12 93,13 All-Star momčadi
  94. ↑ „FIFA Technical Study Group designates MasterCard All-Star Team”. FIFA.com. 10 July 1998. Arhivirano iz originala na datum 2014-11-29. Pristupljeno 20 July 2014. 
  95. ↑ FIFA.com (15 July 2014). „Dream Team winners earn Sony prizes”. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-23. Pristupljeno 27 August 2017. 
  96. ↑ „Hisense Fan Dream Team”. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-26. Pristupljeno 2018-07-18. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nagrade_FIFA_Svjetskog_prvenstva&oldid=42265632