Prijeđi na sadržaj

Mozambički otok

Izvor: Wikipedija
Mozambički otok
Svjetska baštinaUNESCO
 Mozambik


Ilha de Moçambique na mapi Mozambika
Ilha de Moçambique
Ilha de Moçambique
Lokacija Mozambičkog otoka u Mozambiku
Registriran:1991. (15. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iv, vi
Ugroženost:-
Referenca:UNESCO

Mozambički otok (portugalski: Ilha de Moçambique) otok je u Indijskom oceanu, tj. u Mozambičkom kanalu, nadomak obale Mozambika. Upravno pripada pokrajini Nampula i ima oko 54.315 stanovnika (prema popisu iz 2002.). Otok sam po sebi nije jako velik, oko 3 km dug i između 200 i 500 metara širok. Većina povijesnih građevina nalazi se na njegovom sjevernom kraju, a većina stanovnika živi u kućama od trske u gradu Makuti, na južnom kraju otoka.

Mozambički otok je 1982. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi zbog "arhitektonskog jedinstva njegovih građevina koje su građene istim tehnikama, materijalima (kamen ili macuti) i ukrašavane istim dekorativnim stilom od 16. do 20. stoljeća".

Karta Mozambičkog otoka iz 1598. godine.
Utvrda sv. Sebastijana
"Vrt sjećanja" je spomenik robovima na mjestu s kojega su transportirani u Novi svijet

Povijest

[uredi | uredi kod]

Otok je bio glavna luka arapskih brodova i središte brodogradnje davno prije nego ga je posjetio Vasco da Gama 1498. godine. Portugalski naziv otoka, Moçambique, (izgovor: musɐbiki) izvedenica je iz Musa Al Big, imena arapskog trgovca koji je prvi posjetio otok i kasnije ga naselio. To ime je kasnije povezano s kopnom i današnjom državom Mozambik, a otok je preimenovan u Ilha de Moçambique ("Mozambički otok"). Portugalci su osnovali svoju luku i pomorsku bazu 1507. godine.

Tijekom šesnaestog stoljeća, sagrađena je Utvrda sv. Sebastijana (Fort São Sebastião), a portugalsko naselje (sada poznato kao "Kameni grad") postalo je glavni grad portugalske Istočne Afrike. Otok je također postao važno središte misionarstva i kulture. Otok je odolio nizozemskim napadima 1607. i 1608. godine te je ostao važnom postajom na portugalskim putovanjima u Indiju, na kojima se trgovalo robovima, začinima i zlatom.

Nakon otvaranja Sueskog kanala, bogatstvo otoka je oslabilo te je 1898. godine glavni grad premješten u Lourenco Marques (sada Maputo) na kopnu. Do sredine dvadesetog stoljeća, nova luka Nacala preuzela je većinu preostalog poslovanja.

Znamenitosti

[uredi | uredi kod]

Osim stare utvrde, samo pola grada je od kamena. Bolnica, veličanstvena portugalska neoklasicistička zgrada iz 1877. godine, s vrtom ukrašenim barama i fontanama, obojana je u bijelo nakon mozambičkog građanskog rata. Godinama je bila najveća bolnica južno od Sahare.[1]

Ostale značajne građevine na otoku su:

  • Kapela Nossa Senhora de Baluarte ("Gospa od Baluarte") sagrađena je 1522. godine u manuelinskom stilu, te se smatra najstarijom europskom zgradom južne polutke;
  • Palača i kapela sv. Pavla (São Paulo), izgrađena 1610. godine kao isusovački kolegij, a potom korištena kao rezidencija guvernera, danas je muzej;
  • Muzej sakralne umjetnosti smješten u Crkvi Miseriacorda koju vodi Kuća milosrđa, a u kojoj se nalazi izvanredno Makonde raspelo;
  • Crkva sv. Antuna (Santo António) na samoj je obali.

Na otoku, sada u potpunosti urbaniziranom, također se nalazi nekoliko džamija i hinduistički indijski hram. Most dug 3 km podignut je 1960. godine, povezavši tako otok s kopnom.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Patrick Lages, The island of Mozambique, UNESCO Courier, svibanj 1997. (en) Preuzeto 8. studenog 2011.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]