Leopold II od Svetog Rimskog Carstva
Leopold II. | |
---|---|
Heinrich Friedrich Füger: Leopold II. | |
Ugarski i hrvatski kralj austrijski nadvojvoda i češki kralj | |
Vladavina | 20. veljače 1790. - 1. ožujka 1792. |
Krunidba | 15. studenog 1790. Bratislava, Slovačka |
Prethodnik | Josip II. |
Nasljednik | Franjo II. |
Car Svetog Rimskog Carstva | |
Vladavina | 30. rujna 1790. - 1. ožujka 1792. |
Krunidba | 9. listopada 1790. Frankfurt, Njemačka |
Prethodnik | Josip II. |
Nasljednik | Franjo II. |
Veliki vojvoda Toskane | |
Vladavina | 18. kolovoza 1765. - 22. srpnja 1790. |
Prethodnik | Franjo I. |
Nasljednik | Ferdinand III. |
Supruga | Marija Lujza Španjolska |
Djeca | Djeca Leopolda II.
|
Puno ime | |
Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard | |
Dinastija | Habsburg |
Otac | Franjo I. |
Majka | Marija Terezija |
Rođenje | 5. svibnja 1747. Beč, Habsburška Monarhija (danas Austrija) |
Smrt | 1. ožujka 1792. Beč, Habsburška Monarhija (danas Austrija) |
Vjera | katolicizam |
Leopold II., punim imenom Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard (Beč, 5.5. 1747. - Beč, 1.3. 1792.), treći sin Marije Terezije i cara Franje Stjepana Lotarinškog, veliki vojvoda Toskane (1765. - 1790.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1790. - 1792.)
Smrt njegove braće Karla (koji nije imao djece) i Josipa II., 20. veljače 1790., na kraju ga je učinila nasljednikom carske titule. No, sam Leopold nije se previše miješao u bratovu politiku dok je ovaj bio na vlasti, primarno jer je bio zadovoljan svojom funkcijom velikog vojvode Toskane, a i jer je njegov brat, zbog brojnih reformi, postao iznimno nepopularan. Njegovo nemiješanje došlo je do te granice da je, kada ga je umirući Josip II. pozvao u Beč da postane suvladar, Leopold to hladno odbio. Po Josipovoj smrti naslijedio je prijestolje, ali je u Beč stigao tek 10-ak dana poslije bratove smrti.
Leopold II. vladao je iznimno kratko, samo dvije godine, a njegovu vladavinu obilježilo je povlačenje bratovih reformi.[1] Kako je Josip II. ulaskom u Dubički rat doveo državu u krizu, a pomoć mu nije pružena zbog radikalnih reformi, morao je povući većinu svojih reformi.[1] Njegovom smrću 1790., Leopold II. je, kao novoizabrani car, dovršio povlačenje tih reformi,[1] ostavivši tako samo bratov Patent o vjerskoj toleranciji i Patent o ukidanju kmetstva važeći. Uz to, Leopold II. je već sljedeće godine, uvidjevši kako Monarhija gubi u ratu, potpisao Mir u Svištovu i tako istupio iz Dubičkog rata.[1]
Kao ni njegov brat, Leopold II. nije reagirao na Francusku revoluciju. Iako su mnoge europske monarhije bile zabrinute liberalizacijom jedne od najstarijih europskih monarhija, braća Josip i Leopold nisu intervenirali, zbog čega su dobili, posebice Leopold, etiketu liberalnih vladara. Iako nije intervenirao on, njegov sin Franjo II. je već 1792., nakon očeve smrti, uveo Monarhiju u Francuske revolucionarne ratove kako bi zaustavio tijek Francuske revolucije.
Car Leopold II. iznenada je umro 1. ožujka 1792. godine u Beču. Njegova iznenadna smrt potakla je glasine da je zbog svojih liberalnih nazora otrovan. Naslijedio ga je sin Franjo II.
Prethodnik: | rimsko-njemački car | Nasljednik: |
Josip II. | Franjo II. |