Imam Šafija
Imam Šafija (arapski: ابو عبدالله محمد بن إدريس الشافعيّ; latin.: Abū ʿAbdullāh Muhammad ibn Idrīs al-Shafiʿī; 767 - 820) bio je islamski učenjak, poznat kao osnivač šafijskog mezheba, jedne od četiri velike pravne škole u sunitskom islamu.
Puno ime mu je Ebu Abdullah Muhammed b. Idris b. el-Abbas b. Osman b. Šafi'i b. Es-Saib b. Ubejd b. Abdu Jezid b. Hašim b. el-Muttalib b. Abdu Menaf b. Kusajj el-Kureši el-Muttalibi eš-Šafi'i el-Mekki. Abdu Menaf je zajednički predak Allahovog poslanika, Muhameda, i imama Šafije, pa, otuda, za Šafiju kažu da je bio amidžić Vjerovjesnika Muhameda. Nazvan je ""eš-Šafi'i"" po svom pradjedu Šafi'u, koji se ubraja u generaciju mladih ashaba, obzirom da je Allahovog Poslanika sreo kada je imao desetak godina. Otac njegovog pradjeda Šafi'a es-Saib prešao je na islam na dan bitke na Bedru. Majka mu je porijeklom iz plemena el-Ezd.
Svi autori spominju da je Imam Šafija roden 767 [1], dakle, one godine kada je umro veliki islamski pravnik Ebu Hanifa. U nekim izvorima se navodi čak da je rođen iste noći u kojoj je umro Ebu Hanifa .
Kada je u pitanju mjesto njegova rođenja, postoje izvjesna razilaženja. Tako se spominju: Gaza , Jemen i dr. Međutim, većina autora, očito je, preferira Gazu u Palestini , citirajući samog imama Šafiju, koji je izjavio: " Rođen sam u Gazi , 150. god. Kada sam imao dvije godine, majka me je prenijela u Meku . Inače, njegov otac je umro mlad, pa je Imam Šafija odrastao bez oca.
Od samog rođenja dalo se primijetiti da će to dijete bili značajna ličnost u islamskom svijetu, što potvrđuje i san njegove majke koji bilježe brojni islamski izvori, u kome se kaže da je ona, rađajuci Šafiju, vidjela kako se rađa zvijezda koja je pala na Misir , nakon čega su se njezini dijelovi raspršili i na ostala područja. To su tumači snova protumačili tako što su rekli da je rođen veliki učenjak, čije će učenje izuzetno djelovati na Egipat , ali će njegovo znanje doprijeti i do svih ostalih područja.
Imam Šafija se intelektualno razvija i odgaja u periodu Abasidske dominacije , u vremenu procvata brojnih naučnih disciplina, nastanka različitih idejnih usmjerenja i izuzetnog porasta prevođenja različitih djela sa drugih jezika.
Vrlo rano je postao hafiz Kur'ana. Neki izvori bilježe da je tada imao samo sedam godina. Nakon toga je počeo izučavati hadis. Sa deset godina je naučio napamet Malikovo djelo El-Muveta , a onda se dao na izučavanje šerijatskopravnih nauka. Nakon toga, izvjesno vrijeme uči arapski jezik i pjesništvo, u čemu je postao izuzetno poznat.
Uz izučavanje nauke, njegov omiljeni hobi bio je gađanje strijelom u čemu je postigao maksimum. Od deset pokušaja gađanja strijelom imao je devet ili svih deset pogodaka, što je bilo nedostižno za njegove savremenike.
Inače, Imam Šafija je prvo učio u Meki ,gdje je imao brojne učitelje i gdje je stekao mnogo znanja. Usavršavanje je nastavio u Medini , uglavnom, slušajuci imama Malika , od koga je dosta naučio i sa njim je ostao sve do njegove smrti 179. god. po Hidžri , povremeno obilazeći svoju majku koja je ostala u Meki .
Kako je imam Šafija imao brojne učitelje, broj njegovih učenika je, takođe, bio veliki. Od njega nisu učili samo učenici, već su to činili čak i njegovi učitelji od kojih je on, u početku, učio, a tađode i njegovi savremenici imami, sa kojima se družio i raspravljao o raznim islamskim disciplinama. Posebno su iskoristili njegovo znanje iz hadisa i fikha.
Najistaknutiji Šafijin učenik bio je, nesumnjivo Ahmed ibn Hanbel .
Imam Šafija bio je lijepe fizičke konstrukcije i lijepoga lica. Imao je lijep glas, pa su, dok je učio Kur'an , prisutni uživali i plakali. Bio je izuzetan govornik.
Brojni izvori navode da je Imam Šafija noć dijelio na tri dijela.Prvu trećinu noći koristio je za učenje, saznavanje, pisanje i intelektualno sazrijevanje, drugu trećinu za ibadet , a treću za san i spavanje.
Od brojnih djela koja je napisao izdvajaju se:
- Kitabu-r-risale : Djelo tretira pitanja usuli-fikha, a bilo je postaknuto od strane muhadisa tog vremena. Djelo je pisao 195. godine, za vrijeme boravka u Bagdadu.
Kada je preselio u Egipat napisao je novu verziju tog djela. Neki tvrde da je stara verzija djela izgubljena i da do danas nije pronađena.
- Kitabu-l-umm : Obuhvata konačnu verziju njegovog mezheba. Zna se da je imam Šafija dolaskom u Egipat i promjenom stanja i običaja, uveliko izmijenio neke svoje šerijatskopravne stavove, pa je djelo rezultat tih promjena. Ono sadrži preko 140 poglavlja.
- Kitabu-l-hudždžde
- Kitabu-s-sijer
- Kitabu-l-mebsut
- Kitabus-sunen
- Kitabu Ali ve Abdullah
- Kitabu-l-mensurat
- Ihtilafu-l-hadis
- Džima'u-l-ilmi
- Ibtalu-l-istihsan
- Ahkamu-l-Kur'an
- Bejanu-l-fardi
- Sifetu-l-emri ve-n-nehji
- Fadailu Kurejš
- Ihtilafu Malik ve-š-Šafi'i
- Ihtilafu me'a Muhammed b. Hasan
- Ihtilafu-l-irakijjin
- El-Emali-l-kubra
- El-Imlau-s-sagir
U islamskoj literaturi nalazimo različite razloge njegove smrti. Međutim, zna se da su imama Šafiju spopale razne bolesti. Između ostalih, bolovao je i od hemoroida , pa mnogi autori smatraju da je ta bolest bila uzrokom njegove smrti. Umro je 820. [2]u Egiptu , gdje je živio posljednje godine života, u 54. godini.
