Rosomah
| Rosomah | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Mustelidae |
| Potporodica: | Mustelinae |
| Rod: | Gulo Pallas, 1780 |
| Vrsta: | G. gulo |
| Dvojni naziv | |
| Gulo gulo (Linnaeus, 1758) | |
| |
| Karta rasprostranjenosti rosomaha | |
Rosomah ili gorska kuna (latinski: Gulo gulo), kog zovu i žderonja, žderavac ili tvorasti medvjed je zvijer iz porodice kuna (Mustelidae) koja živi po hladnim sjevernim geografskim širinama, naročito u šumovitim krajevima, širom svijeta.[1]
Izgledom liči na malog, zdepastog medvjeda dugog 65 do 90 cm, i to bez repa koji mu je dug od 13 do 26 cm. U ramenima je visok od 36 do 45 cm, a težak je 9 do 30 kg.[1] Ima kratke lagano svijene noge, duge i oštre poluvlačive kandže, kratke uši i jake oštre zube. Prekriven je dugodlakim tamno smeđim krznom, sa svijetlom smeđom trakom po bokovima, koja se proteže vrata do početka repa.
Poznat je po svom neugodnom mirisu, koji izlučuje iz analnih žlijezda.[1]
Rosomah je poznat po svojoj snazi, lukavosti, neustrašivosti i proždrljivosti. Ima sjajan njuh pa bez problema ulazi i u kuće, točno do prostorija gdje se nalazi hrana, to se da naknadno ustanoviti, ne samo po hrani koja nedostaje, već i po oštrom smradu koji ostaje iza njega.
Rosomah je usamljeni noćni lovac, koji lovi na svakojake načine ponajviše glodavce, ali ne oklijeva napasti i veće sisavce od sebe; ovce, jelene ili manje medvjede. Ipak i prije svega rosomah je spretni strvinar, jer se veći dio njegove prehrane sastoji od lešina uginulih jelena, sobova i drugih životinja.
Nema prirodnih neprijatelja, osim ljudi koji ga love zbog gustog krzna fine dlake koje je osobito cijenjeno. Živi kao samac tokom većeg dijela godine, osim u kratko vrijeme parenja od februara do marta. Nakon tog ženke nose oko devet mjeseci, i izlegnu od jednog do pet mladunaca.[1]
Rosomasi žive po pustim sjevernim predjelima Evroazije i Sjeverne Amerike od staništa po visokim planinama Stjenjaka i Aljaske, do arktičke priobalne tundre. Za život im je potreban veliki prostor od 100 do 600 km² [2] mužjacima koji su veći od ženki od 25% do 30%, treba veći teren iz kog istjeraju sve druge muške suparnike, ali ne i nekoliko ženki, sa kojima često dijele isti teren.[2]
Izgleda da rosomahu najviše odgovaraju hladni krajevi pod dubokim snijegom, do tog otkrića došli su američki naučnici koji su proučavali sjevernoameričke rosomahe i primijetili njihov značajni populacijski pad u regijama u kojima je zbog zatopljenja došlo do smanjenja snježnog pokrivača. Oštre zime sa dubokim snijegom osiguravaju im više hrane, zapravo - strvine uginulih jelena, sobova i drugih papkara, koji tad više ugibaju. Uz to oni u tim uvjetima i lakše love glodavce, jer lakše pronalaze njihove tunele ispod dubokog snijega, nego kad ga nema.[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Wolverine” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 11. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 „Gulo gulo” (engleski). Smithsonian Institution. Pristupljeno 24. 11. 2013.
