Frank B. Kellogg
| Frank B. Kellogg | |
|---|---|
 | |
| Mandat 5. ožujka 1925. – 28. ožujka 1929. | |
| Predsjednik | Calvin Coolidge (1925-1929) Herbert Hoover (1929) |
| Prethodnik | Charles Evans Hughes |
| Nasljednik | Henry L. Stimson |
| Rođenje | 22. prosinca 1856. Potsdam, NY, Sjedinjene Države
|
| Smrt | 21. prosinca 1937. St. Paul, MN, Sjedinjene Države
|
| Politička stranka | Republikanska stranka |
| Zanimanje | advokat |
Potpis
| |
 | |
Frank Billings Kellogg (Potsdam, NY, 22. prosinca 1856. – St. Paul, MN, 21. prosinca 1937.) je bio američki političar i advokat koji je od 1925. do 1929. godine bio Državni tajnik Sjedinjenih Država. Zajedno s Aristideom Briandom, formulirao je Briand-Kelloggov pakt zbog čega je nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1929. godine.
Rođen u saveznoj državi New York, Kellogg se s obitelji 1865. godine seli u Minnesotu. Nakon završenog pravnog studija, 1877. polaže pravosudni ispit i postaje advokat u Rochesteru, Minnesota. Unatoč studiju, Kellogg je bio samouki advokat koji se proslavio zastupajući Državu u antitrustovskim slučajevima. Njegov najvažniji slučaj bio je Standard Oil Co. of New Jersey v. United States, 221 U.S. 1 (1911.). U periodu od 1912. do 1913., bio je predsjednik odvjetničke komore.
Kao član Republikanske stranke, Kellogg je 1916. izabran za senatora iz Minnesote, a mandat je služio od 4. ožujka 1917. do 4. ožujka 1923. godine. Tijekom žustre debate oko ratifikacije Versajskog sporazuma, Kellogg je bio jedan od rijetkih republikanaca koji je podržao sporazum. Od 1923. do 1925. služio je kao veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Dana 5. ožujka 1925., predsjednik Calvin Coolidge imenovao ga je Državnim tajnikom. Iako je u tom svojstvu slijedio izolacionističku politiku po pitanju europskih pitanja, pomogao je u organiziranju konferencije o ograničavanju pomorskog naoružanja u Ženevi, 1927. godine. Također, pomogao je u poboljšanju odnosa Sjedinjenih Država i Meksika te je zaslužan za razrješenje dugogodišnje teritorijalne razmirice između Čilea i Perua. Ipak, njegov svakako najvažniji doprinos međunarodnoj politici je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. godine. Naime, francuski ministar vanjskih poslova, Aristide Briand, formirao je tokom 1928. godine ideju o bilateralnom paktu sa Sjedinjenim Državama kojim bi rat bio proglašen nezakonitim sredstvom u međunarodnim odnosima. Nakon primitka prijedloga, Kellogg je mjesecima odgađao davanje odgovora. Ipak, potaknut glasnim pokretom za "delegalizaciju rata", Kellogg je uspio ispregovarati da se pakt s dvije proširi na čak 62 zemlje, sve velike sile. Kada je potpisan, pakt je slavljen diljem svijeta, a Kellogg je sljedeće godine nagrađen Nobelom za mir, no on je ipak bio tek privremeno rješenje čiji su se nedostaci, nažalost, pokazali vrlo brzo.
Dana 28. rujna 1925., Kellogg se našao na naslovnici časopisa Time.
Kellogg je ostao Državni tajnik tokom prvih dana mandata Herberta Hoovera, kada ga je zamijenio Henry L. Stimson. Od 1930. do 1935. bio je sudac pri Stalnom sudu međunarodne pravde.
Umro je 21. prosinca 1937., dan prije svog 81. rođendana, u St. Paulu od posljedica pneumonije i moždanog udara.
