Donja vilica
| Kost: Donja vilica | ||
|---|---|---|
 | ||
| Prikaz 1: Mandibula. Opis spoljašnje strane sa mjestima pripoja mišića | ||
 | ||
| Prikaz 2: Mandibula. Opis unutrašnje strane sa mjestima pripoja mišića | ||
| Gray's | subject #44 172 (en) | |
| MeSH | Mandible (en) | |
Donja vilica (latinski: mandibula) je najveća i najmasivnija kost lica, koja je preko viličnog zgloba povezana sa kostima lobanje. Zahvaljujući njenoj pokretljivosti, kao i zubima koji su usađeni u alveole i mastikatornim mišićima koji se ovde pripajaju i grupišu, donja vilica učestvuje u žvakanju, govoru, mimici i drugim značajnim funkcijama. Na njoj se opisuju: tijelo i dvije grane.
Tijelo donje vilice (latinski: corpus mandibulae) ima potkovičasti oblik i kod novorođenčadi se sastoji iz dva dijela koja srastaju krajem prve godine života. Tijelo ima dvije strane (spoljašnju i unutrašnju) i dijve ivice (gornju i donju).
Na mjestu spoja prvobitno odvojenih polovina mandibule nalazi se greben koji se širi nadole i ogranišava tzv. bradni trougao (latinski: trigonum mentale). Na bazi trougla se nalazi bradno ispupčenje, koje je među sisarima karakteristično samo za čovjeka, a čija se naijsturenija tačka u antropologiji naziva gnation latinski: gnathion. Na krajevima bradnog ispupčenja nalaze se kvržice od kojih polazi kosa linija koja se pruža preko čitave spoljašnje strane tijela donje vilice i nastavlja se u prednju ivicu viličnih grana. Iznad zadnjeg dijela ove linije nalazi se žlijeb na kojem se pripaja obrazni mišić. U prednjem dijelu spoljašnje strane nalaze se dva ovalna otvora kroz koje izlaze bradni živac i arterija. Na gornjem delu ove strane vide se i ispupčenja korijenova donjih zuba, pogotovo u prednjem dijelu gde je kost tanja.
Na unutrašnjoj strani tijela je takođe prisutan žlijeb ili greben koji označava mjesto srastanja polovina vilice. U donjem dijelu se nalazi bradna bodlja sa četiri kvržice na kojima se pripajaju vlakna desnog i levog genioglosnog i geniohioidnog mišića. Slično kao i kod spoljašnje strane i ovde postoji unutrašnja kosa ili milohioidna linija na kojoj se pripaja istoimeni mišić. Osim toga, sa svake strane su prisutna tri udubljenja: podjezična jamica u kojoj je smještena podjezična žlijezda, podvilična jamica za smještaj podvilične žlijezde i digastrična jama u kojoj se pripaja prednji trbuh dvotrbušnog mišića.
Na gornjoj ili alveolarnoj ivici se nalaze zubne čašice za korijenove donjih zuba. Između pojedinih čašica naze se koštane pregrade (latinski: septa interalveolaria). Donja ivica se naziva i baza tela mandibule i ona je debela i zaobljena.
Grane donje vilice su pravougaone koštane pločice, koje polaze od zadnjeg dijela tijela i pružaju se unazad i naviše. Na svakoj grani se razlikuju dve strane (spoljašnja i unutrašnja) i četiri ivice (prednja, zadnja, gornja i donja).
Spoljašnja strana je udubljena u srednjem dijelu, dok je donji dio predstavljen u vidu hrapavog ispupčenja. Na oba dijela spoljašnje strane se pripajaju vlakna maseteričnog mišića. Na sredini unutrašnje strane se nalazi vilični otvor (latinski: foramen mandibulae) koji predstavlja početak istoimenog kanala. U donjem dijelu unutrašnje strane je takođe prisutno ispupčenje na kome se pripaja unutrašnji krilasti mišić. Vlakna ovog i maseteričnog mišića se spajaju ispod ugla mandibule i obrazuju mišićnu omču.
Prednja ivica je tanka i oštra. Paralelno sa njom duž unutrašnje strane se pruža sljepoočni greben koji se iza posljednjeg kutnjaka dijeli u dva kraka: unutrašnji i spoljašnji. Zajedno sa ivicom posljednje zubne čašice, ova dva kraka obrazuju tzv. zatkutnjački trougao. Na spoljašnjem kraku se pripaja obrazni mišić. Zadnja ivica je znatno deblja i zaobljenija i stupa u odnose sa parotidnom žlijezdom. Donja ivica se nastavlja u istoimenu ivicu tijela mandibule, dok je gornja ivica udubljena i razdvaja dva nastavka.
Vilični ugao (latinski: angulus mandibulae) nastaje na mjestu spoja tijela i grana donje vilice. Njegova veličina može da varira, a obično je veći kod žena nego kod muškaraca.
Na gornjem dijelu svake grane donje vilice nalaze se po dva nastavka: koronoidni i kondilarni.
Koronoidni nastavak (latinski: processus coronoideus) ima trouglasti oblik i na njemu se pripaja sljepoočni mišić. Kondilarni ili zglobni nastavak (latinski: processus condylaris) učestvuje u formiranju viličnog zgloba i sastoji se od glave i vrata. Glava donje vilice nosi zglobnu površinu koja ostvaruje vezu sa jamom sljepoočne kosti. Na vratu se pripaja spoljašnji krilasti mišić.
Vilični kanal (latinski: canalis mandibulae) polazi od istoimenog otvora i pruža se kroz odgovarajuću granu i tijelo donje vilice. U visini korenova prvog donjeg pretkutnjaka on de deli u spoljašnji i unutrašnji krak. Spoljašnji krak se završava bradnim otvorom, a unutrašnji krak nastavlja prvobitni pravac kanala i odlazi prema prednjim zubima.
Kroz kanal prolaze donji vilični živac i arterija.
- Danica Obradović, Ljilja Mijatov-Ukropina, LJubiša Stojšić: Osteologija za studente medicine, Novi Sad 2000. ISBN 86-489-0274-6
-
Donja vilica -
Zubni niz u donjoj vilici
