Dolmen
Dolmen (bretonski jezik: "kameni stol"[1]) ili dvoranska grobnica, cromlech i quoit (velški), anta (portugalski), Hünengrab/Hünenbett (njemački), adamra (abkazijski jezik), ispun (sjeverozapadni kavkaski jezici), hunebed (nizozemski), dös (švedski), goindol (korejski) - je vrsta jednoćelijske megalitske grobnice (svetišta ili primitivni hramovi), obično od nekoliko uspravnog kamenja (menhir) koji nose veliki plošni, horizontalno polegnuti, poklopni kamen (trilit, ili ploča). Mogu se pronaći širom svijeta, a većina datira u rani neolit (4000.-3000. pr. Kr.). Neki su bili prekriveni zemljom ili manjim kamenjem tako da su tvorili tumuluse (gomile ili gromile), a nekima je taj pokrov vremenom ispran.
- ↑ Prvi je ovaj pojam koristio Napoleonov oficir i kolekcionar svega keltskog, Théophile Corret de la Tour d'Auvergne, u svom djelu "Podrijetlo Gala" (Origines gauloises)
- The Megalithic Portal (en)
- Dolmeni u Irskoj (en)
- Hunebedden u Nizozemskoj (nl)
- Ruski megaliti Arhivirano 2008-06-01 na Wayback Machine-u (en)
- Dolmeni u Koreji Arhivirano 2007-03-24 na Wayback Machine-u - svjetska baština (en)