Prijeđi na sadržaj

David J. Wineland

Izvor: Wikipedija
David J. Wineland

Rođenje 24. veljače 1944.
Milwaukee, Wisconsin, SAD
Državljanstvo Američko
Etnicitet Amerikanac
Polje Fizika
Institucija National Institute of Standards and Technology (NIST)
Sveučilište Colorado, Boulder
Alma mater Sveučilište Kalifornije, Berkeley
Sveučilište Harvard
Sveučilište Washington
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (2012)
Nacionalna medalja za nauku (2007)
Schawlowa nagrada (2001)

David Jeffrey Wineland[1] (rođen 24. veljače 1944)[2] američki je fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku sa Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST). Njegov rad je uglavnom iz oblasti optike, posebno u izučavanju hlađenja iona laserom i njihovo korišćenje za operacije iz kvantnog računarstva. Nobelovu nagradu za fiziku 2012. podijelio je sa Sergeom Harocheom, za izuzetne eksperimentalne metode koje su omogućile mjerenje i manipulaciju individualnih kvantnih sistema.[3][4]

Karijera

[uredi | uredi kod]

Wineland je maturirao 1961. u srednjoj školi Encina u Sacramentu, Kalifornija.[1] Na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju je diplomirao 1965. a doktorsku disertaciju je obranio 1970. pod mentorstvom prof. Norman Foster Ramsey, Jr.[5] na Harvardu. Njegova je doktorska disertacija bila na temu "atomski deuterijski maser". Postdoktorsko je istraživanje obavio u Hans Dehmeltovoj skupini na Sveučilištu u Washingtonu gdje je istraživao elektrone u ionskoj klopci. Počeo je raditi za Nacionalni biro za standarde 1975. (danas NIST), gdje je osnovao skupinu za proučavanje iona a takođe predaje i na Fakultetu za fiziku Sveučilišta Colorada u Boulderu. Wineland je prvi uspio laserski ohladiti ione 1978. Njegove su NIST skupine koristile uhvaćene ione u mnogim eksperimentima u oblasti fundamentalne fizike i kontrole kvantnog stanja. Oni su takođe demonstrirali optičke tehnike za postizanje osnovnih, superpozicijskih i "upletenih" stanja. Njegov je rad pomogao u razvoju moderne spektroskopije, atomskih satova i kvantnih informacija. Godine 1995. napravio je prvi kvantni logički portal od jednog atoma te je prvi kojemu je uspjelo kvantno teleportiranje informacija kod masivnih čestica 2004. godine.[6] Wineland je implementirao 2005. najtačniji atomski sat koristeći kvantnu logiku na samo jednom ionu aluminija.[7]

Wineland je član Američkog fizikalnog društva, Američkog optičkog društva, a izabran je i u Nacionalnu akademiju znanosti SAD 1992. godine. Podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 2012. s francuskim fizičarom Sergeom Harocheom za izuzetne eksperimentalne metode koje su omogućile mjerenje i manipulaciju individualnih kvantnih sistema.[3]

Obitelj

[uredi | uredi kod]

Wineland je oženjen sa Sednom Quimby-Wineland i imaju dva sina.[8]

Sedna Helen Quimby je kći Georgea I. Quimbyja (1913 - 2003), arheologa i antropologa, koji je bio profesor antropologije na Sveučilištu u Washingtonu i direktor Memorijalnog državnog muzeja "Thomas Burke" u Washingtonu, a njegova je supruga bila Helen Ziehm Quimby.[9][10]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Class of 1961 Graduation List. encinahighschool.com
  2. „David Wineland”. Array of Contemporary American Physicists. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-26. Pristupljeno 13.1.2013. 
  3. 3,0 3,1 „Press release - Particle control in a quantum world”. Royal Swedish Academy of Sciences. Pristupljeno 28.5.2015. 
  4. PMID 23584018
  5. DOI:10.1103/PhysRevA.5.821
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  6. „Nobel Lecture: Superposition, entanglement, and raising Schro¨dinger’s cat*”. Rev Mod Phys. 12 July 2013. DOI:10.1103/RevModPhys.85.1103. 
  7. „Spectroscopy Using Quantum Logic”. Science 309. 29 July 2005. 
  8. „David J. Wineland PhD”. Bonfils-Stanton Foundation. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-06. Pristupljeno 13.1.2013. 
  9. Quimby obituary, sf-fandom.com, 26.2.2003, pristupljeno 28. svibnja 2015
  10. George Quimby, 89, gave Burke museum NW flavor Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, Seattle Times, 2.3.2003, pristupljeno 28. svibnja 2015