Acid rock
Acid rock | |
---|---|
Stilski korijeni | psihodelični rock, garažni rock, blues-rock, jazz fuzija, rāga |
Kulturološki korijeni | krajem 1960-ih u Sjedinjenim Državama |
Tipični instrumenti | električna gitara (uključujući i gitarske efekte - distorzija, fuzzbox, phaser, i druge), bas gitara, električne orgulje, bubnjevi |
Derivirani pravci | heavy metal, space rock |
Fusion žanrovi | |
Acid punk - Acid rap - Psychobilly - Acid house | |
Regionalne scene | |
San Francisco, Kalifornija |
Acid rock je oblik psihodeličnog rocka. Karakteristične su duge instrumentalne solaže, neznatana veličina teksta i improvizacije. Tom Wolfe je opisao glazbene skupine kao što su: The Jimi Hendrix Experience, Pink Floyd, The Doors, Iron Butterfly, Big Brother & The Holding Company, Cream, Jefferson Airplane, Ultimate Spinach, New Riders of the Purple Sage, Blue Cheer, Quicksilver Messenger Service, The Great Society, Stone Garden i Grateful Dead kao autore glazbe koja je nastala pod utjecajem LSD-a i pripadnicima pod žarna kao što je „acid rock“, u svojoj knjizi.
“Acid rock” se također odosi na podskup psihodeličnih rock sastava koji su bili dio, ili barem pod utjecajem tako zvanog San Francisco Sounda – glasna i “heavy” glazba popračena dugim improviziranim solo izvedbama. Dio je progresivnog rocka sedamdesetih i najbliži srodnik svim njegovim izvedenicama[1].
Acid rock je dobio svoje ime po tome što je služio kao pozadinska glazba za trenutke pod utjecajem LSD-a na „underground“ zabavama 60ih godina prošlog stoljeća. „Acid“ je u biti engleski sleng za halucinogenu drogu LSD.
U intervjuu za poznati časopis Rolling Stone, Jerry Garcia je citirao riječi basista benda Grateful Dead - Phila Lesha: „Acid rock je ono što slušaš kada si nadrogsan acidom (LSD-om.)“ Garcia je kasnije iznio kako ne postoji pravi psihodelični rock i kako su zapravo indijska klasična glazba i malo tibetanske glazbe primjerci glazbe koja je „osmišljena da produbi stanje svijesti“. Izraz „acid rock“ je najčešće ekvivalentan psihodeličnom rocku. Rolling Stone je svrstao rani Pink Floyd kao „acid rock“. U lipnju 1967., časopis Time je napisao: „Od džuboksa i tranzistora preko nacionalnih impulsa i pojačanog zvuka acid-rock bendova: Jefferson Airplane, The Doors i Moby Grape”. 1968., časopis Life je opisao bend The Doors kao “Kraljevima Acid-Rocka”.
Izraz je često bio korišten u vrhuncu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, ali je kasnije pao u zaborav; sada se jedino koristi u slučaju postavljanja ovog pod žarna u povijesnu perspektivu.
Kada je hard rock i heavy metal postao istaknut ranih i srednjih 1970-ih, fraza „acid rock“ je ponekad generički i neispravno korištena kao naziv za te žarnove. Nakon nekog vremena, uobičajena upotreba izraza „heavy metal“ je zamijenila „acid rock“ za ove stilove glazbe. Alice Cooper, Vanilla Fudge i Deep Purple su primjerci hard rock bendova koji su se nekoć uobičajeno nazivali „acid rock“.
- ↑ Zlatko Gall, "Pojmovnik popularne glazbe", Šareni dućan, biblioteka "Mali mrav", Koprivnica, str. 8, siječanj 2001., ISBN 953-6683-09-1
- Bitlsi
- Dženis Džoplin
- Blue Cheer
- Grejtful ded
- Džeferson erplejn
- Džimi Hendriks
- New Riders of the Purple Sage
- Wolfe, Tom (1968). The Electric Kool-Aid Acid Test. Black Swan, 223. ISBN 0-552-99366-2.
- Lucky, Jerry (2003). The Psychedelic Rock Files. Collector's Guide Publishing Inc., 262. ISBN 1-896522-97-1.