Velimir Deželić stariji
| Velimir Deželić | |
|---|---|
 Velimir Deželić | |
| Rođenje | 21. veljače 1864. |
| Smrt | 7. veljače 1941. |
| Zanimanje | književnik, leksikograf i bibliotekar. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Portal o životopisima | |
Velimir Đuro Josip Deželić (Zagreb, 21. veljače 1864. – Zagreb, 7. veljače 1941.) hrvatski književnik,[1] leksikograf i bibliotekar. Osim romana pisao je pjesme te je priznat i kao najbolji hrvatski katolički pjesnik. Otac je Velimira Deželića mlađeg,[2] Mladena Deželića (oženio je kćer Albina Edera i Nade Eder-Bertić Sofiju), Stanka, Berislava, Branimira (oženio kćer Đure Šurmina Katicu), Milorada i Tihomila te kćeri Đurđicu (poslije udanu za Božidara Širolu) i Zlatu.[3]
Velimir Deželić rodio se u Zagrebu 1864. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu 1882. godine,[4] upisao se na studij medicine u Beču, 1882. godine. Nakon položenih prvih rigoroza i odsluženoga vojnog roka kao liječnički elev, upisao je kliničke predmete. Tada je uvidio da liječnički poziv nije za njega. Posvetio se literarnom radu, studiju jezika i povijesti. Upravo tada stekao je Deželić bogato enciklopedijsko znanje, koje mu – kao ravnatelju kraljevske sveučilišne knjižnice – tako dobro dolazi. Deželić je naime čitave dane proboravio u javnim bečkim knjižnicama, naročito u sveučilišnoj i u dvorskoj knjižnici. Na sveučilištu polazio je predavanja povijesne struke, a u knjižnicama izučavao je modernu literaturu svih naroda. On je davno prije upoznao "secesiju" i "modernu" nego li su one struje unišle u hrvatsku književnost. Kao slavenofil izučio je ruski, poljski, češki, slovenski i bugarski jezik. To mu je dobro došlo već u Beču, gdje je često dolazio u doticaj sa slavenskim političarima i književnicima. Osim toga naučio je Deželić francuski jezik, a nešto se uputio također u engleski, španjolski, rumunjski, nizozemski i madžarski jezik. Poznavanje tolikih jezika omogućilo je kasnije Deželiću uspješan rad u hrvatskoj sveučilišnoj knjižnici. Velimir Deželić ostavio je Beč (1892.) te se upisao na zagrebačko sveučilište i to kao redoviti slušatelj prirodnih nauka na filozofskom fakultetu. Novim studijem upotpunio je dotadanje svoje znanje, a u prirodnim naukama našao je puno poezije. Svršivši filozofiju, izradi Deželić disertaciju "Foraminifere Jadranskoga mora" i položi obadva rigoroza, našto bude 24. lipnja 1896. godine promoviran na čast doktora filozofije.[5] Zajedno s Emilijem Laszowskim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« 16. studenoga 1905. godine[6] a gdje je imao čast zamjenika velikog meštra.[7] Bio je suradnikom u izdanju knjige Emilija Laszowskoga, Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (također uz suradništvo Janka Barlea i Milana Šenoe).[8][9] Potpisivao se i pseudonimima, Branimir, Delas, Heliodor i Magnus.[7]
Umro je u Zagrebu 7. veljače 1941. godine.
U Sveučilišnoj se knjižnici zaposlio 1894. godine kao službenik. Upravu Sveučilišne knjižnice preuzeo je 1910. godine te je od 1911. do 1920. godine bio knjižničar i ravnatelj toga zavoda. Zajedno s arhitektom Lubinskim je 1910. godine bio izaslan od Zemaljske vlade da prouči nove knjižnične zgrade po Europi te je za njegove uprave sagrađena nova zgrada Knjižnice.[10] Zaslužan je i za suvremeno organiziranje knjižničnoga rada te stručnu obradu zagrebačkih inkunabula. Uredio je Odio za dragocjenosti hrvatske knjige do 1835. godine.[11]
Iako je u početku bio unionist, kasnije biva saborski zastupnik Čiste stranke prava.[nedostaje izvor]
- Hrvatska pjesmarica ili Sbirka rado pjevanih pjesama, Zagreb, 1903.
- Emilije Laszowski: o 25. godišnjici njegovoga književnoga rada, Zagreb, 1914.
- Znameniti Jastrebarčani: Benko Vinković, Rafo Levaković i Toma Mikloušić, Zagreb, 1923.
- Isusovci u Hrvatskoj: prilog kulturnoj povijesti grada Zagreba, Zagreb, 1927.
- Kardinal Haulik nadbiskup zagrebački, Zagreb, 1929.
- Bibliografija književnoga rada Emilija Laszowskoga (1889. – 1929.), Zagreb, 1930.
- U buri i oluji, Tisak i naklada Antuna Scholza, Zagreb, 1902. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
- Prvi kralj, Zagreb, 1903. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
- Car Dioklecijan, Zagreb, 1906.
- U službi kalifa, Zagreb, 1907.
- Hadžibova kob, Zagreb, 1908.
- Hrvatske slave sjaj, Zagreb, 1924.
- U pandžama lava, Zagreb, 1929.
- Majka velikog kralja, 1931.
- Petar Krešimir: roman iz doba hrvatske narodne dinastije, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1932.
- Petar Krešimir / Velimir Deželić st., "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
- Hrvatske slave sjaj / Velimir Deželić st., (ilustr. preslikao, po originalima Ota Antoninija, Joseph Ahel), (pretisak izd. iz 1924.), "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
- Prokleti grad: (Maledictum castrum Medved): historijski roman iz 15. stoljeća / Velimir Deželić st. (priredila Julijana Matanović, naslovnu stranicu i crteže izradio Zvonko Grbašić), Školska knjiga, Zagreb, 1995.
- Pjesme, 1889.
- Kopnom i morem, 1900.
- Zvuci iz katakomba, 1902. (2. izd. 1924.)
- Petar Zrinski, 1919.
- Kraljica Hrvata, Zagreb, 1936.
- ↑ »Deželić, Velimir, st.«, u tiskopisu: Antun Vujić, glavni urednik, Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/17592/). Zadnji put osvježeni podatci mjeseca veljače 2014. godine. Pristupljeno: 24. rujna 2014.
- ↑ Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Velimir Deželić sin – intelektualac široka obzorja Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Glas Koncila, 2. listopada 2011., str. 21
- ↑ Gordan Gledec: Dr. Velimir Deželić stariji – rodoslov predaka i potomaka, predavanje u sklopu tribine Hrvatskog rodoslovnog društva, pristupljeno 30. rujna 2014.
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 917., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Rudolf Horvat, Životopis Dr. Velimira Deželića, Zagreb, 1914.
- ↑ Družba "Braća hrvatskoga zmaja": Povijest Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja» Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2012. (Wayback Machine), preuzeto 22. rujna 2012.
- ↑ a b DAZ: HR-DAZG-823 Obitelj Deželić Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2012. (Wayback Machine), preuzeto 22. rujna 2012.
- ↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. svibnja 2008. (Wayback Machine) Mladen Švab, Uzleti jednoga zmaja: U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949. – 28. studenoga 1999.), Vijenac, br. 150. Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2012. (Wayback Machine), prosinac 1999., preuzeto 22. rujna 2012.
- ↑ Archive.org: Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane, preuzeto 22. rujna 2012.
- ↑ VELIMIR DEŽELIĆ I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU, Mladen Deželić, VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE, GODINA XXXIII 1990. BROJ 1–4, www.ffzg.unizg.hr
- ↑ verbum.hr: Velimir Deželić Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2012. (Wayback Machine), pristupljeno 16. kolovoza 2012.