Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini

CEFTA (eng: Central European Free Trade Agreement) je višestrani (multilateralni) ugovor o slobodnoj trgovini. Puni naziv na hrvatskom jest Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju Srednjoeuropskom ugovoru o slobodnoj trgovini. Skraćeni naziv jest CEFTA 2006.

Stranke su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Moldavija, Srbija i UNMIK/Kosovo. Prije svog ulaska u Europsku uniju, stranke su bile i Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija.

Ugovor o osnivanju CEFTA-e potpisale su 21. prosinca 1992. Poljska, Mađarska i Čehoslovačka u Krakovu u Poljskoj. Slovenija se pridružila u siječnju 1996., Rumunjska u srpnju 1997., Bugarska u siječnju 1999., Hrvatska 6. prosinca 2002., Sjeverna Makedonija 2006., a Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Moldavija i Srbija godine 2007. Kosovo je ušlo u CEFTA-u 2007. dok je bilo unutar državnih granica Republike Srbije.

Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija istupile su iz CEFTA-e pridruženjem Europskoj uniji u siječnju 2004., Rumunjska i Bugarska istupile su pridruženjem Europskoj uniji u siječnju 2007.,^[1] a Hrvatska je istupila danom pridruživanja Europskoj uniji u srpnju 2013.

CEFTA je obuhvaćala prostore od Baltičkog mora do Jadranskog i Crnog mora te je imala tržište od približno 90 milijuna ljudi. CEFTA 2006 obuhvaća tržište od otprilike 25 milijuna ljudi, i u svjetskoj trgovini sudjeluje s 0,2-0,3%. Ugovorom CEFTA 2006 stranke su se dogovorile da će razvijati odnose s EU te da će provoditi uzajamne trgovinske odnose u skladu s pravilima i disciplinama Svjetske trgovinske organizacije bilo da su njezine članice ili ne.

Nakon cjelodnevnih konzultacija, u Bruxellesu je 10. listopada 2006. osam od deset zemalja sudionica pregovora parafiralo je Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju CEFTA-i. Albanija, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Moldova, Rumunjska i UNMIK/Kosovo parafirale su ugovor. Srbija i BiH odbile su parafiranje jer su tražile povoljnije uvjete: BiH je pokušala izboriti za nekoliko poljoprivredno-prehrambenih proizvoda uvjete povoljnije nego u dvostranim ugovorima s Hrvatskom i Srbijom, a Srbija je tražila povoljnije uvjete za svoju duhansku industriju nego što ih ima u dvostranim ugovorima s ostalim strankama. Ugovor je ipak 19. prosinca 2006. u Bukureštu potpisalo svih deset zemalja.^[2]

Razdoblje postupnoga snižavanja carina u trgovini industrijskim proizvodima završilo je s 31. prosinca 2008. godine, a u prosincu 2010. šest stranaka (Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Moldova, Srbija) je parafiralo Dodatni protokol koji sadrži nove koncesije u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima.

Sadašnje članice

Država	Pristupanje	Stanovništvo	Površina (km²)	Glavni grad	BDP u milijunima USD^[3]	BDP po stanovniku^[4]
Albanija	1. siječnja 2007.	70062787615000000002 787 615	700428748000000000028 748	Tirana	22.823	8.052
Bosna i Hercegovina	1. siječnja 2007.	70063839265000000003 839 265	700451209000000000051 209	Sarajevo	31.492	8.095
Crna Gora	1. siječnja 2007.	7005621240000000000621 240	700414026000000000014 026	Podgorica	6.439	10.286
Kosovo	1. siječnja 2007.	70061798645000000001 798 645	700410908000000000010 908	Priština	4.000	7.279
Sjeverna Makedonija	1. siječnja 2006.	70062059794000000002 059 794	700425333000000000025 333	Skoplje	18.902	9.170
Moldavija	1. siječnja 2007.	70063559500000000003 559 500	700433843000000000033 843	Kišinjev	10.141	2.842
Srbija	1. siječnja 2007.	70067241295000000007 241 295	700488361000000000088 361	Beograd	88.869	10.642

Bivše članice

Država		Pristupanje	Napuštanje
Čehoslovačka	Češka	1992.	2004.
Čehoslovačka	Slovačka	1992.	2004.
Mađarska		1992.	2004.
Poljska		1992.	2004.
Slovenija		1996.	2004.
Rumunjska		1997.	2007.
Bugarska		1998.	2007.
Hrvatska		2002.	2013.