Prijeđi na sadržaj

Severin Freund

Izvor: Wikipedija
Severin Freund

Nadnevak rođenja: 11. svibnja 1988.
Mjesto rođenja: Freyung, Zapadna Njemačka
Športski podaci
Osobni rekord: 245 m (Vikersund, 15. veljače 2015.)

Severin Freund (Freyung, 11. svibnja 1988.) njemački je skijaš-skakač i bivši svjetski prvak na velikoj skakaonici.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

U Kontinentalnom pokalu debitirao je u prosincu 2004. i u njemu je ostvario tri pobjede. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008. osvojio je zlatnu medalju u ekipnim skokovima. Debi u Svjetskom kupu imao je u prosincu 2007. u švicarskom Engelbergu. Do sezone 2010./2011. najbolji plasman bio mu je 12. mjesto u Sapporu iz siječnja 2010. godine.

Dana 29. prosinca iste godine zauzeo je šesto mjesto na prvoj stanici Novogodišnje turneje u Oberstdorfu, a 15. siječnja 2011. došao je i do prve pobjede u karijeri, također u Sapporu. U istoj sezoni osvojio je i svoju prvu medalju na nekom natjecanju, došavši do bronce u ekipnim skokovima na maloj skakaonici na SP-u 2011. u Oslu.

Najbolje rezultate u dosadašnjoj karijeri ostvario je u drugom dijelu sezone 2013./2014., nakon ZOI 2014. u Sočiju, kad je nanizao četiri pobjede i četiri druga mjesta, dok je na samim Igrama osvojio zlatnu medalju u ekipnim skokovima. U dodatku na ovo, postao je i svjetski prvak u skijaškim letovima u Harrachovu 2014. godine. Nakon prvog dana natjecanja, odnosno nakon dvije serije bio je u vodstvu. Drugog dana vrijeme se pogoršalo, pa su treća i četvrta serija morale biti otkazane, pa su medalje dodijeljene prema poretku nakon dvije održane serije.[1]

Dana 21. veljače 2015. na Svjetskom prvenstvu u švedskom Falunu došao je i do prve pojedinačne seniorske medalje u karijeri osvojivši srebro na maloj skakaonici. Narednog dana osvojio je i ekipnu zlatnu medalju u mješovitim skokovima. Četiri dana kasnije osvojio je i treću medalju na ovom prvenstvu, i to zlatnu na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna zlatna medalja na velikim natjecanjima.

U istoj sezoni, kao i u prošloj, imao je dug niz pobjeda i plasmana na postolje: nakon završetka Novogodišnje turneje, pa do dramatične završnice sezone na Planici (gdje je bio četvrti i sedmi) samo dvaput nije bio na postolju (od toga je jednom bio diskvalificiran zbog predugih skija iako je i tad imao uvjerljivo vodstvo nakon prve serije i gotovo osiguranu pobjedu), što ga je dovelo na prvo mjesto i u ukupnom poretku i u poretku letača. Ovaj niz na kraju mu je donio i veliki "Kristalni globus" za pobjednika Svjetskog kupa iako ga je u Planici zamalo prestigao Peter Prevc; završili su sezonu s istim brojem bodova, ali je Freund imao devet pobjeda, a Prevc tri. Prevc ga je na posljednjem natjecanju sezone ipak uspio prestići u poretku letača za devet bodova i osvojiti mali "Kristalni globus".

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu nije uspio obraniti pojedinačnu titulu zauzevši šesto mjesto, ali je u ekipnom natjecanju osvojio srebrnu medalju, kao i 2012. u Vikersundu.

Krajem travnja 2016. podvrgao se operaciji kuka zbog kroničnih smetnji, koje su posljedica njegovog pada tri mjeseca prije na trećoj stanici Turneje četiri skakaonice u Innsbrucku.[2] U sljedeću sezonu ušao je odlično zabilježivši drugo mjesto i pobjedu na otvaranju sezone u Kuusamu, ali mu je forma ubrzo pala; na Novogodišnjoj turneji odustao je od natjecanja nakon njemačkog dijela turneje zbog gripe i infekcije, a zatim se ponovno povrijedio na treningu pred natjecanje u Willingenu, za koje je bio planiran njegov povratak, i zbog toga propustio ostatak sezone, uključujući Svjetsko prvenstvo, podvrgavši se još jednoj operaciji, ovog puta križnih ligamenata. U srpnju 2017. ponovno je povrijedio ligamente i propustio cijelu sljedeću sezonu, koja je bila i olimpijska.[3] Pokušao se vratiti sljedeće sezone, ali je nakon slabog početka sezonu odlučio okončati već nakon njemačkog dijela Novogodišnje turneje; u veljači 2019. imao je operaciju meniskusa.[4] U sezoni 2019./2020. imao je problema s leđima, pa je nastupio tek na šest posljednjih natjecanja, osvojivši bodove samo jednom, u Râșnovu (29. mjesto – dva boda).

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi kôd]

Postolja

[uredi | uredi kôd]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-točka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 15. siječnja 2011. Sapporo Okurayama K-120 HS 134 124 m 129 m 249,6 1. –
2. 16. siječnja 2011. 134,5 m 120 m 224,7 2. Andreas Kofler
3. 21. siječnja 2011. Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 137 m 130 m 264,0 3. Adam Małysz
4. 30. siječnja 2011. Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 143,5 m 139 m 289,1 1. –
5. 13. ožujka 2011. Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128 m 130 m 280,0 3. Simon Ammann
6. 4. prosinca 2011. Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132 m 124 m 249,2 2. Andreas Kofler
7. 11. prosinca 2011. Harrachov Čerťák K-125 HS 142 126,5 m 133,5 m 277,8 3. Richard Freitag
8. 4. veljače 2012. Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 131 m 130,5 m 234,7 2. Gregor Schlierenzauer
9. 11. ožujka 2012. Oslo Holmenkollen K-120 HS-134 123 m 134 m 238,9 2. Martin Koch
10. 24. studenoga 2012. Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 99 m 100,5 m 268,5 1. –
11. 1. prosinca 2012. Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 134,5 m 135,5 m 266,1 1.
12. 8. prosinca 2012. Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS 106 101,5 m 105,5 m 265,4 2. Gregor Schlierenzauer
13. 30. prosinca 2012. Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 135,5 m 290,8 3. Anders Jacobsen
14. 10. ožujka 2013. Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 124 m 265,8 3. Richard Freitag
15. 12. ožujka 2013. Kuopio Puijo K-120 HS 127 129,5 m 130 m 255,2 3. Kamil Stoch
16. 8. prosinca 2013. Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132,5 m 137 m 279,0 1. –
17. 1. veljače 2014. Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139 m 147,5 m 262,2 2. Kamil Stoch
18. 2. veljače 2014. 141,5 m 134 m 257,9 2.
19. 26. veljače 2014. Falun Lugnet K-120 HS 134 133,5 m 135 m 266,1 1. –
20. 28. veljače 2014. Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 131 m 127,5 m 276,6 1.
21. 2. ožujka 2014. 131,5 m 129,5 m 277,4 2. Kamil Stoch
22. 4. ožujka 2014. Kuopio Puijo K-120 HS 127 127 m 125 m 258,9 2.
23. 9. ožujka 2014. Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 130,5 m 265,4 1. –
24. 21. ožujka 2014. Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 137,5 m 137,5 m 289,1 1.
25. 23. ožujka 2014. 136 m 141 m 280,8 2. Peter Prevc
26. 29. studenoga 2014. Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 135 m 137,5 m 268,7 3. Simon Ammann i
Noriaki Kasai
27. 13. prosinca 2014. Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 130,5 m 127 m 254,9 3. Anders Fannemel
28. 14. prosinca 2014. 131,5 m –^ 145,7 1. –
29. 10. siječnja 2015. Tauplitz Kulm K-200 HS 225 227,5 m 210 m 420,5 1.
30. 15. siječnja 2015. Wisła Malinka K-120 HS 134 129,5 m –^ 131,1 3. Stefan Kraft
31. 18. siječnja 2015. Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS-134 131 m 133 m 267,1 3. Kamil Stoch
32. 30. siječnja 2015. Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 135,5 m 146 m 261,8 3.
33. 1. veljače 2015. 149,5 m 146 m 270,3 1. –
34. 7. veljače 2015. Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 140 m 299,4 1.
35. 15. veljače 2015. Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 237,5 m 245 m 436,7 1.
36. 8. ožujka 2015. Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 126,5 m 273,2 2. Stefan Kraft
37. 10. ožujka 2015. Kuopio Puijo K-92 HS 100 103,5 m –^ 139,3 1. –
38. 12. ožujka 2015. Trondheim Granåsen K-124 HS 140 135 m 139 m 265,3 1.
39. 14. ožujka 2015. Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 135,5 m 275,7 1.
40. 15. ožujka 2015. 132 m 128 m 258,9 1.
41. 22. studenoga 2015. Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 134 m 132 m 265,6 3. Daniel-André Tande
42. 5. prosinca 2015. Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 94,5 m –^ 129,7 1. –
43. 12. prosinca 2015. Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 132 m 134 m 260,0 1.
44. 29. prosinca 2015. Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 126 m 137,5 m 307,2 1.
45. 1. siječnja 2016. Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 133,5 m 132,5 m 256,8 3. Peter Prevc
46. 3. siječnja 2016. Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 122,5 m 128 m 258,4 2.
47. 6. siječnja 2016. Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 136 m 141 m 290,5 2.
48. 10. siječnja 2016. Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 145,5 m 133 m 234,2 3.
49. 19. veljače 2016. Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 125 m 128 m 259,5 3. Michael Hayböck
50. 27. veljače 2016. Almati Gornji gigant K-125 HS 140 135 m 135 m 252,0 3. Peter Prevc
51. 28. veljače 2016. 137 m 141,5 m 314,3 2.
52. 25. studenoga 2016. Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 140 m 140 m 318,3 2. Domen Prevc
53. 26. studenoga 2016. 146 m 138 m 290,6 1. –

^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede

[uredi | uredi kôd]
Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 30. studenoga 2012. Kuusamo Rukatunturi
2. 9. ožujka 2013. Lahti Salpausselkä
3. 22. studenoga 2014. Klingenthal Vogtland Arena
4. 17. siječnja 2015. Zakopane Wielka Krokiew
5. 21. studenoga 2015. Klingenthal Vogtland Arena
6. 9. siječnja 2016. Willingen Mühlenkopf

Postolja po sezonama

[uredi | uredi kôd]
Sezona 1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto Ukupno
2007./2008. – – – –
2008./2009. – – – –
2009./2010. – – – –
2010./2011. 2 1 2 5
2011./2012. – 3 1 4
2012./2013. 2 1 3 6
2013./2014. 5 5 – 10
2014./2015. 9 1 5 15
2015./2016. 3 3 5 11
2016./2017. 1 1 – 2
2017./2018. – – – –
2018./2019. – – – –
2019./2020. – – – –
Ukupno 22 15 16 53

Ukupni poredak

[uredi | uredi kôd]
Sezona Plasman
2007./2008. 68.
2008./2009. 48.
2009./2010. 42.
2010./2011. 7.
2011./2012. 8.
2012./2013. 4.
2013./2014. 3.
2014./2015. 1.
2015./2016. 2.
2016./2017. 21.
2017./2018. nije nastupao
2018./2019. 57.
2019./2020. 73.

Novogodišnja turneja

[uredi | uredi kôd]
Sezona Ukupni
plasman
2007./2008. 39.
2008./2009. 57.
2009./2010. 60.
2010./2011. 12.
2011./2012. 7.
2012./2013. 13.
2013./2014. 16.
2014./2015. 8.
2015./2016. 2.
2016./2017. 35.
2017./2018. nije nastupio
2018./2019. 49.
2019./2020. nije nastupio

Svjetski kup u letovima

[uredi | uredi kôd]
Sezona Plasman
2008./2009. bez plasmana
2009./2010. 31.
2010./2011. 15.
2011./2012. 9.
2012./2013. 12.
2013./2014. 5.
2014./2015. 2.
2015./2016. 6.
2016./2017. nije nastupao
2017./2018.
2018./2019.
2019./2020.

Ljetni Grand Prix

[uredi | uredi kôd]
Sezona Plasman
2009. 66.
2010. 7.
2011. 10.
2012. 9.
2013. 38.
2014. 30.
2015. 4.
2016. 47.
2017. nije nastupao
2018.
2019.

Raw Air

[uredi | uredi kôd]
Sezona Plasman
2020. 42.

Rekordi skakaonica

[uredi | uredi kôd]
Mjesto Skakaonica Dužina Postavljen Trajanje
Falun Lugnet 133 m
(HS: 134 m)		 26. veljače 2014. 26. veljače 2014.
135,5 m
(HS: 134 m)		 26. veljače 2014. 26. veljače 2015.
Planica Bloudekova velikanka 137,5 m
(HS: 130 m)		 21. ožujka 2014. 22. ožujka 2014.
Trondheim Granåsen 141,5 m
(HS: 130 m)		 6. ožujka 2014. 12. ožujka 2015.
Planica Bloudekova velikanka 141 m
(HS: 130 m)		 23. ožujka 2014. 23. ožujka 2014.
Tauplitz Kulm 237,5 m
(HS: 225 m)		 9. siječnja 2015. 15. siječnja 2016.
Falun Lugnet 135,5 m
(HS: 134 m)		 26. veljače 2015. trenutačni

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ "Nach Absage: Severin Freund ist Skiflug-Weltmeister". skispringen.com. 15. ožujka 2014. Arhiva iz 13. veljače 2016.
  2. ↑ Severin Freund underwent hip surgery. FIS. 28. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2016. Pristupljeno 28. travnja 2016.
  3. ↑ Olympia-Aus für Severin Freund. spiegel.de. 21. srpnja 2017. Pristupljeno 25. ožujka 2018.
  4. ↑ Severin Freund erneut am Knie operiert. skispringen.com. 20. veljače 2019. Pristupljeno 19. veljače 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Severin_Freund&oldid=6865007"