Sagartija (Asagartiya, staroperz. Aš-šá-kar-ti-ia,[1] grč. Σαγαρτιοι) povijesna je regija Perzijskog Carstva iz doba iranske dinastije Ahemenida, a danas dio istočnog Irana. Zemlja je bila naseljena iranskim plemenima Sagartijanaca, čiji su susjedi bili Parti na sjeveru[1] i Medijci na zapadu. Prema Herodotu, dijelili su podrijetlo s Perzijancima,[2] a bili su u političkoj zajednici s Medijcima.[3] Klaudije Ptolomej tvrdi kako su živjeli u Mediji, dok ih leksikograf Stjepan iz Bizanta smješta na poluotok uz obalu Kaspijskog mora koji se naziva Sagartía. Sagartijanci su bili nomadski pastiri, a njihovo glavno oružje bio je laso.[4] Godine 550. pr. Kr. priključili su se Kiru Velikom u njegovoj pobuni protiv Medijskog Carstva, i od tada su postali dijelom Ahemenidskog Perzijskog Carstva.[5]