Markgrofovija Moravska
Markgrofovija Moravska | ||||
---|---|---|---|---|
Markrabství moravské (češ.) Markgrafschaft Mähren (njem.) | ||||
| ||||
Himna | ||||
![]() | ||||
![]() | ||||
Glavni grad | Olomouc (1182. – 1641.) Brno (1641. – 1918.) | |||
Jezici | ||||
moravski, česki, poljski, njemački | ||||
Religija | ||||
katoličanstvo (službeno) husitizam, huteritizam, luteranizam, židovstvo, utrakvizam | ||||
Vladavina | ||||
monarhija | ||||
Konrad II. | 1182. – 1191. | |||
Karlo I. | 1916. – 1918. | |||
Povijest | ||||
| ||||
Prethodnice
Nasljednice
| ||||
Danas | ||||
Markgrofovija Moravska (češ. Markrabství moravské, njem. Markgrafschaft Mähren) bila je jedna od Zemalja Krune sv. Vaclava unutar Svetog Rimskog Carstva, a zatim Austrijskog Carstva, pa Austro-Ugarske. Postojala je od 1182. do 1918. godine, a njom je službeno upravljao markgrof. Bila je de facto nezavisna država, ali podređena Vojvodstvu Českoj, kasnije Kraljevini Bohemiji. Obuhvaćala je povijesnu regiju Moravsku koja se i danas nalazi unutar Češke.
Markgrofovija Moravska nalazila se istočno od Bohemije, s područjem otprilike upola manjim od te regije. Na sjeveru su Sudeti formirali granicu sa Šleskim vojvodstvom, uključenim kao zemlja Krune sv. Vaclava nakon Trentschinskog sporazuma (1335.). Na istoku i jugoistoku su je zapadni Karpati odvajali od Kraljevine Ugarske, dok je na jugu rijeka Dyje označavala granicu s Austrijskim Vojvodstvom (kasnije Austrijskim Nadvojvodstvom).
Moravci, koji se obično smatraju češkim narodom koji govori moravskim jezikom, činili su glavninu stanovništva. Prema popisu stanovništva Cislajtanije iz 1910. godine, 27,6 % se izjasnilo kao njemački Moravci[1] koji su kasnije protjerani nakon Drugog svjetskog rata. Druge etničke manjinske skupine uključivale su Poljake, Rome i Slovake.
- ↑ Pánek, Jaroslav; Tůma, Oldřich. 2009. A History of the Czech Lands [Povijest Čeških zemalja] (engleski). Ilustrirano izdanje. Karlovo sveučilište. Prag, Češka. ISBN 978-80-246-1645-2. Pristupljeno 13. siječnja 2024.