Marin Bunić
Marin Bunić (Dubrovnik, 1479. - 1482.[1]:str. 73. – Dubrovnik, 1540.), hrvatski pjesnik latinist iz dubrovačke plemićke obitelji Bunića. Sin Nikole Županova i unuk hrvatskog graditelja, admirala, suca i kneza Županov po kojemu je dobio nadimak Županović. Djela mu nisu sačuvana, ali se o njemu zna iz dokumenta koji ga povezuju s povjesničarom Ludovikom Crijevićem i latinistom Ilijom Crijevićem. U Ilijinom djelu sačuvan je jedini spomen na Marinovo pjesništvo. Oba su navedena Crijevića cijenila Marina i od njega zatražila prosudbu njihovih djela. O Marinovu ugledu svjedoči i povjerenje koje mu je ukazano kao skrbniku i oporučnom izvršitelju mlađe kćeri pjesnika Crijevića, Marije.[1]:str. 80.[2] U Mlecima je bio cijenjen trgovac.[1]:str. 74. Službovao je u Stonu.[1]:str. 74. Godine 1532. sastavio je oporuku u kojoj sve svoje imanje ostavlja vanbračnoj djeci pa se čini da se nije ženio.[1]:str. 72.
- ↑ a b c d e Irena Bratičević. 2012. Knjiga i čitanje u pismima Ilije Crijevića Marinu Buniću. Colloquia Maruliana. XXI
- ↑ Radauš, Tatjana. 1989. Bunić, Marin. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 10. travnja 2024.