Prijeđi na sadržaj

Korov

Izvor: Wikipedija
Koštan (Echinochloa crus-galli)
Pirika (Agropyron repens)
Slak (Convolvulus arvensis)
Štir (Amaranthus retroflexus)

Korov (mađ. kóró) su sve biljne vrste koje nisu cilj uzgoja na nekoj uzgojnoj površini.

Kukolj (Agrostemma githago), korov koji se spominje u Bibliji.

Svojstva

[uredi | uredi kôd]

Korovi su najčešće biljke iznimnih svojstava. Mogu nicati u različitim tlima i klimatskim uvjetima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom i/ili vegetativnim organima. Podzemni su im organi bogati su pričuvnim hranjivima pa odolijevaju nepogodama. Razvijaju otpornost na pojedine skupine herbicida.

Utjecaj

[uredi | uredi kôd]

Natječu se za prostor, minerale, vodu i svjetlost s poljoprivrednim i drugim (željenim) biljnim vrstama i smanjuju im prirod. Otežavaju obradu tla, njegu usjeva, žetvu, domaćini su biljnim bolestima i štetnicima, izazivaju alergije, dermatitis i trovanja kod ljudi, pojedine vrste parazitiraju na nekim kulturnim biljnim vrstama npr. viline kosice (Cuscutaceae). Borba protiv korova provodi se administrativno (sprječavanje unošenja i širenja novih korovnih vrsta), agrotehnički (sjetva čistoga sjemena, plodored i sl.), mehanički (okopavanje, drljanje, plijevljenje, ogrtanje i sl.), kemijski (primjenom selektivnih herbicida), biološki (primjenom živih mikro i makroorganizama koji parazitiraju na korovima ili se njima hrane).

Korov može biti svaka biljna vrsta, a svjetskoj poljoprivredi ekonomsku štetu nanosi samo oko 250 različitih vrsta.

Vrste u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj su najčešći višegodišnji korovi: puzava pirika (Elymus repens), poljski slak (Convolvulus arvensis), piramidalni sirak (Sorghum halepense), ljekoviti maslačak (Taraxacum officinale), prstasti troskot (Cynodon dactylon), a jednogodišnji: oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus), bijela loboda (Chenopodium album), pjegasti dvornik (Persicaria maculosa), pelinolisni limundžik (Ambrosia artemisiifolia), zeleni muhar i sinji (Setaria viridis i Cenchrus americanus), kokošje proso (Echinochloa crus-galli), ljubičasta svračica (Digitaria sanguinalis), jednogodišnja rosulja (Apera spica-venti).[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004., ISBN 953-6036-36-3