Formula 1 – sezona 1969.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1969.
	Prvak
Vozač	Jackie Stewart (Matra-Ford)
Konstruktor	Matra-Ford
Prethodna sezona	Sljedeća sezona
1968.	1970.
Europska Formula 2 – sezona 1969.

Formula 1 – sezona 1969. bila je 20. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone

Matra MS80 na Nürburgringu na VN Njemačke.

Promjene uoči početka sezone

Momčadi Team Lotus se pridružio Jochen Rindt kao zamjena za Jackieja Olivera. Uz Rindta, vozačku postavu je činio branitelj naslova Graham Hill. Momčad je počela sezonu koristeći model Lotus 49B, iako je većina resursa već tada bila je usmjerena prema Lotusu 63, ponešto revolucionarnom bolidu koji je imao pogon na sva četiri kotača. Dobavljači motora i guma ove momčadi su ostali nepromijenjeni. Lotus je kroz cijelu sezonu koristio Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Firestoneove gume.

Bruce McLaren Motor Racing je zadržao identičnu vozačku postavu kao i prošle sezone, svjetskog prvaka iz 1967. Dennyja Hulmea i šefa momčadi Brucea McLarena. Momčad je nastavila koristiti Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Goodyearove gume, a sezonu su počeli s prošlogodišnjom M7A šasijom.

Momčad Kena Tyrrella Matra International je također sezonu počela koristeći prošlogodišnju MS10 šasiju. Jackie Stewart je ostao u momčadi, a pridružio mu se Jean-Pierre Beltoise, koji je prošle sezone odvezao samo jednu utrku za ovu momčad, dok je većinu utrka vozio za tvorničku momčad Equipe Matra koja je ove sezone odlučila ne natjecati se u Formuli 1. Nesudjelovanje tvorničke momčadi u natjecanju ove sezone je bila strateška odluka predsjednika tvrtke Matra, Jean-Luca Lagardèrea, koji je odlučio usmjeriti napore na momčad Kena Tyrrella, te izgraditi novi bolid s konstrukcijskim spremnicima za gorivo, koji bi i dalje pokretali Cosworthovi DFV V8 3.0 motori. Ken Tyrrell se uz sve to i ove sezone odlučio za korištenje Dunlop guma.

Scuderia Ferrari je imala velika očekivanja za ovu sezonu. Prije početka sezone, FIAT je kupio 50% Ferrarijevih dionica, što je trebalo značiti sigurnu budućnost i povećani budžet. Momčad su napustili Jacky Ickx i ravnatelj Franco Lini, dok je Chris Amon ostao u momčadi kao jedini vozač. Iako su u momčadi počeli intenzivno raditi na novom bolidu i motoru, Ferrari je započeo sezonu koristeći prošlogodišnji model 312, Firestoneove gume, kao i svoj 242C 3.0 V12 motor.

Owen Racing Organisation je potpuno promijenio vozačku postavu. Umjesto Pedra Rodrígueza i Richarda Attwooda, ove sezone u BRM bolidima su sjedili svjetski prvak iz 1964. John Surtees i Jackie Oliver. Još jedan novitet je bio prelazak s prošlogodišnjih Goodyearovih guma na Dunlopove koje je momčad odlučila koristiti ove sezone. Ono što je ostalo nepromijenjeno u odnosu na prošlu sezonu je BRM-ov P142 3.0 V12 motor.

Brabham Racing Organisation promijenio je ime u Motor Racing Developments. Osnivaču i svjetskom prvaku Jacku Brabhamu u momčadi se pridružio prošlogodišnji Ferrarijev vozač Jacky Ickx, nakon što je Jochen Rindt napustio momčad i otišao u Lotus. Glavna promjena bio je novi dobavljač motora. Nakon prošlogodišnje loše sezone, Brabham je prekinuo suradnju s Repcom, te od ove sezone odlučio koristiti Cosworthov DFV V8 3.0 motor, kao i sve momčadi koje nisu proizvodile svoj vlastitu pogonsku jedinicu.

Rob Walker Racing Team nije doživio promjene. Momčad je i ovu sezonu koristila Lotusov bolid 49B, Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Firestoneove gume, a Jo Siffert je i dalje bio jedini vozač u momčadi.

Honda Racing se na kraju prošle sezone povukla iz Formule 1, nakon što je u tom natjecanju provela pet godina. Razlog povlačenja bila je pogibija njihovog vozača Josepha Schlessera na prošlogodišnjoj VN Francuske, a Honda se u Formulu 1 vratila kao momčad tek 2005.

Kyalami

VN Južne Afrike (III Grand Prix of South Africa) ugostila je Formulu 1 na stazi Kyalami 1. ožujka. Za razliku od prijašnjih godina kada se ova utrka vozila dva dana prije Stare godine ili na samu Novu godinu, FIA je ove sezone odlučila premjestiti utrku u treći mjesec, tako da su momčadi imale više vremena tijekom zime za razvijanje novih bolida za predstojeću sezonu. Osim regularnih Lotusovih vozača, treći vozač bio je Mario Andretti. John Love je bio još jedan vozač u Lotusovom bolidu za momčad Team Gunston, koji je svoj bolid ponešto modificirao pa je imao pomično prednje i stražnje krilo vlastite izrade. Njegov momčadski kolega Sam Tingle je koristio prošlogodišnji Brabham BT24 bolid. Lokalni vozač Basil von Rooyen je koristio prošlogodišnji McLarenov M7 model s velikim stražnjim aero krilom i South African Airways reklamom na njemu, dok je njegov sunarodnjak Peter de Klerk imao na raspolaganju prošlogodišnji Brabham BT20, koji je uz Tingleov bolid bio jedini na utrci koji nije imao aerodinamička krila.

Kvalifikacije

Treninzi i kvalifikacije održavali su se tri dana, od srijede do petka u terminu od 14.30 sati do 17.30 sati. Jackie Stewart je bio vrlo brz u starijem Matra MS10 modelu te je na kraju bio četvrti najbrži u kvalifikacijama, dok je u novom MS80 odvezao tek nekoliko krugova. Denny Hulme je u srijedu bio najbrži s vremenom 1:20.3 prije nego što je ostao bez četvrte brzine, što je na kraju bio dovoljno za treće mjesto u kvalifikacijama. Hulmeov momčadski kolega Bruce McLaren je imao problema s pumpom za vodu. Van Rooyen je s vremenom 1:21.8 bio najbrži od privatnih sudionika, te je izborio deveto mjesto u kvalifikacijama. Jo Siffert je imao problema s motorom, te su njegovi mehaničari proveli cijeli četvrtak u rješavanju problema. Na bolidu Grahama Hilla se pokvario mehanizam koji je pomicao krilo, dok je na bolidima Jochena Rindta i Andrettija došlo do pucanja nosača stražnjeg krila. Budući da momčad Lotus nije imala zamjenske nosače, uzeli su ih s Lotusovih bolida momčadi Rob Walker Racing Team. Rindt je na kraju odvezao drugo, a Andretti šesto vrijeme kvalifikacija. U posljednjim minutama u četvrtak, Jack Brabham je odvozio vrijeme 1:20.0 koje se na kraju pokazalo kao najbrže u kvalifikacijama. Na Ferrarijevom bolid je pukla pumpa za gorivo, a nakon zamjene Chris Amon je odvezao peto vrijeme kvalifikacija, pola sekunde sporije od Brabhama. Naknadno je postavljen i novi motor u Ferrarijevom bolidu, jer je kod starog došlo do gubitka snage. U petak su vozači vozili pola sata prije nego što je počela padati kiša. BRM-ovi bolidi su imali niz problema tijekom čitavih kvalifikacija. John Surtees je koristio dva bolida, a njegovo vrijeme je bilo poništeno zato što suci nisu bili informirani o Surteesovom korištenju zamjenskog bolida, pa je Englez startao posljednji.^[1]

Utrka

Iako su se u subotu na dan utrke oblaci nadvili nad stazom, kiše nije bilo. Utrka je startala u 15:00, a Brabham je izašao iz prvog zavoja kao vodeći. No Stewart je startao još bolje s 4. mjesta te je nakon drugog zavoja bio prvi vozač u utrci. U prvim krugovima utrke, Stewart je bio brži od ostalih otprilike sekundu, a poredak nakon petog kruga je bio: Stewart, Brabham, Rindt, Hill, Hulme, McLaren. Upravo u tom krugu dolazi do puknuća stražnjeg krila na Brabhamovom bolid, te Australac odlazi u boks na skidanje oba aerodinamička krila i vraća se na stazu na posljednjem 18. mjestu. Andretti je sa šestog mjesta na startu pao na deseto, ali je nakon toga počeo napredovati, te je u devetom krugu pretekao McLarena na petom mjestu, a krug prije toga, Hill je prešao Rindta. Nakon desetog kruga Stewart je bio i dalje vodeći, dok se Hill nalazio na drugom mjestu s pet sekundi zaostatka. Rindt je bio treći s dvije sekunde iza Hilla, dok se na četvrtom mjestu nalazio Hulme. Dva kruga nakon, van Rooyen je bio prvi vozač koji je odustao zbog kvara na kočnicama. U istom krugu je Hulme pretekao Rindta, koji je nakon toga počeo gubiti pozicije, da bi na kraju odustao zbog kvara pumpe goriva. Jacky Ickx je imao loš vikend. Nakon što je u kvalifikacijama bio sporiji od momčadskog kolege Brabhama 3,1 sekundu, utrku je startao s 13. mjesta. Nakon starta je počeo napredovati kroz poredak, te se u 20. krugu nalazio na 9. mjestu. No u tom krugu su ga zadesili isti problemi s krilom kao i Brabhama, te je i on otišao u boks kako bi maknuo krila. No nakon što su mehaničari obavili svoj zadatak, motor u Ickxovom bolidu se ugasio, a svaki pokušaj ponovnog paljena nije dao rezultate, te je Ickx bio primoran odustati od utrke. Siffert je nakon loših kvalifikacija imao odličan tempo u utrci, te je u 18. krugu pretekao Hulmea na trećoj poziciji, ali je tri kruga nakon izgubio mjesto od Andrettija.

U 30. krugu poredak je glasio: Stewart, Hill, Andretti, Siffert, Hulme, McLaren. Krug nakon, Andretti odustaje zbog kvara mjenjača. U 32. krugu odustaje Brabham, a dva kruga nakon i Amon koji se gotovo cijelu utrku vozio na 8. mjestu. Zbog pregrijavanja motora u 38. i 40. krugu su odustali Surtees i Pedro Rodríguez. U 52. krugu, Stewart je imao prednost od 18 sekundi ispred drugoplasiranog Hilla. Na trećem mjestu se vozio Hulme s 29 sekundi zaostatka za Stewartom, dok je zaostatak četvrtoplasiranog Sifferta iznosio 34 sekunde. S 59 sekundi zaostatka na petom mjestu je bio McLaren, dok je šesti Jean-Pierre Beltoise bio krug zaostatka za momčadskim kolegom. Na sedmom mjestu se nalazio Jackie Oliver. Do kraja utrke koja je trajala 80. krugova, nije bilo izmjena, te je Stewart došao do pobjede na prvoj utrci sezone. Tingle je utrku završio na osmom mjestu, dok devetoplasirani Peter de Klerk nije bio klasificiran jer je na kraju zaostao 13 krugova. Njihovi bolidi bili su pogonjeni Repcovim V8 trolitrenim motorom, a ovo je bila posljednja utrka u Formuli 1 na kojoj je Repco sudjelovao.^[2]

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 9 bodova, 2. Graham Hill 6 bodova, 3. Denny Hulme 4 boda.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 9 bodova, 2. Lotus-Ford 6 bodova, 3. McLaren-Ford 4 boda.

Montjuïc

VN Španjolske (XV Gran Premio de España) je bila druga utrka Formule 1 koja se održala 4. svibnja na stazi Montjuïc u Barceloni. Staza je za automobilističke utrke bila prvi put korištena 1933. No zbog Španjolskog građanskog rata, sva automobilistička događanja na stazi su bila prekinuta. Real Automovil de Cataluna je tek 1966. odlučio vratiti utrkivanje na ovu stazu. Staza dugačka 3,8 kilometara, ugostila je utrke Formule 2 1967., dok je sljedeće godine dodana i šestosatna utrka sportskih automobila. Nakon Pedralbesa 1951. i 1954., te Jarame 1968., Montjuïc je bila treća staza koja je ugostila Formulu 1.

Većina momčadi je i na ovu utrku došla s bolidima iz 1968. Izuzetak je bila momčad Kena Tyrrella koja je pristigla s dva ovosezonska Matra MS80 bolida i prošlogodišnjim MS10 modelom koji je stavljen u rezervu. Momčad Owen Racing Organisation je došla sa starijim šasijama, ali potpuno novim motorima. U starijem bolidu P133 Jackieja Olivera, mjenjačka kutija Hewland je zamijenjena BRM-ovom. Noviji P138 bolid Johna Surteesa je ostao na BRM-ovoj mjenjačkoj kutiji. Iako je Surtees preferirao Hewlandovu, ona nije mogla biti smještena u bolid bez modificiranja stražnjeg dijela šasije. Nove preinake na bolidu je napravila i momčad Motor Racing Developments. Oni su na svom BT26A bolidu također zamijenili Hewlandovu FG mjenjačku kutiju s boljom DG kutijom istog proizvođača. Ferrari je došao sa samo jednim bolidom Chrisa Amona. Razlog tome ležao je u činjenici da su Ferrarijevi mehaničari radili na V12 motoru za utrku 24 sata Le Mansa. Amonu je rečeno se broj okretaja Ferrarijevog 255C V12 motora povećao na 11,500 o/min, a uoči utrke kružile su glasine da je Ferrarijev motor dostigao Cosworthov DFV po snazi. Denny Hulme je na svom McLarenu M7A dobio nove kotače, dok je Bruce McLaren koristio novi M7C koji se od M7A bolida razlikovao samo po nešto drugačijoj monokok šasiji. Na ovoj utrci, prvi nastup u Formuli 1 su zabilježili Piers Courage i momčad Frank Williams Racing Cars koja je pristigla s Brabhamovim BT26A bolidom i Cosworthovim DFV V8 motorom.^[3]

Kvalifikacije

Treninzi i kvalifikacije održavali su se u popodnevnom terminu od četvrtka do subote. Prvog dana Amon je bio najbrži, odvezavši krug za 1 minutu i 27,6 sekundi. Sigurnosni ventil tlaka goriva na bolidu Jackyja Ickx je ostao zaglavljen, pa je Belgijanac odvezao samo jedan krug. Jochen Rindt je udario psa lutalicu, te oštetio ovjes. Frank Williams je imao problema s transportom Courageovog bolida koji se pojavio na stazi tek sljedeći dan. Sljedećeg dana Amon je odvezao identično vrijeme kao u četvrtak, dok je Jack Brabham zahvatio ogradu kraj staze, no bez većih posljedica za bolid. Svih 14 vozača odvezlo je svoja najbrža vremena zadnjeg dana u subotu. Borba za najbolju startnu poziciju vodila se između Amona i dva Lotusa. Na Amonovom bolidu je bio postavljen novi motor koji je nosio dodatnih pet konjskih snaga, te je Novozelanđanin ubrzo postavio vrijeme ispod 1 minute i 27 sekundi. Amonovo vrijeme je srušio Rindt, koji je odvezao krug za 1 minutu i 26 sekundi, dok je vrijeme Grahama Hilla iznosilo 1 minutu i 26,6 sekundi. Nakon Lotusovih vozača, Amon je opet izašao na stazu te poboljšao svoje vrijeme na 1 minutu i 26,2 sekunde, a konačno najbrže vrijeme je postavio Rindt - 1 minutu i 25,7 sekundi, pola sekunde brže od Amona i 0,9 sekundi brže od momčadskog kolege Hilla.

Na četvrtom mjestu se smjestio Jackie Stewart u Matri, s 1,2 sekunde zaostatka za Rindtom, dok je zaostatak petoplasiranog Brabhama iznosio 2,1 sekundi. Nešto vremena je izgubio Surtees zbog promjene prijenosnog omjera na bolidu, te je na kraju bio deveti s 3,2 sekunde zaostatka za Rindtom. Novi bolid Brucea McLarena nije se pokazao osobito brzim. Novozelanđanin je kvalifikacije završio na pretposljednjem 13. mjestu s 4 sekunde zaostatka za najbržim vremenom i 1,1 sekundi zaostatka za momčadskim kolegom Hulmeom na 8. mjestu u starijem bolidu.^[4]

Utrka

Vrijeme uoči utrke bilo je pomalo sparno, a veliki broj španjolskih gledatelja se pojavio kako bi gledao utrku. Tek što su se bolidi poredali na startno-ciljnoj ravnini prije formacijskog kruga, uočena je lokva ulja ispod Oliverovog bolida. Britanac je nakon toga krenuo u boks, prolijevajući ulje po stazi. Problemi su se pojavili i na Stewartovom bolidu, kada se njegov motor nije htio upaliti prije početka kruga za zagrijavanje. Zbog čišćenja ulja na stazi iz Oliverovog bolida, utrka je kasnila otprilike pola sata. Courage je također imao problema s pokretanjem bolida, tako da je samo 12 bolida startalo utrku.

Rindt je poveo utrku ispred Amona, a sa šestog mjesta na gridu, Jo Siffert se probio na 3. mjesto. Hill je pao na četvrtu poziciju, a Stewart je osim Sifferta, izgubio mjesto i od Brabhama te se nakon prvog kruga nalazio na 6. mjestu. U petom krugu, Rindt je imao prednost od 2 sekunde ispred Amona, dok je zaostatak trećeplasiranog Sifferta za Amonom iznosio 8 sekundi. Na pola sekunde iza Sifferta se nalazio Hill, dok su se 8 sekundi iza Hilla u koloni nalazili Brabham, Stewart i Ickx. U sljedećem krugu, Hill je pretekao Sifferta i zasjeo na 3. mjesto. No samo dva kruga nakon, usljedio je veliki incident. Na spustu prema prvom zavoju, na najbržem dijelu staze, urušilo se stražnje krilo na Hillovu bolidu. Bolid je nekontrolirano udario u zaštitnu ogradu, ali je Hill srećom prošao bez ozljeda. U desetom krugu, Surtees je otišao u boks jer je njegov motor gubio snagu. U 18. krugu, Courage je odustao zbog pucanja tlačne zavojne opruge. Dva kruga kasnije, vodećem Rindtu se dogodio sličan incident kao i njegovom momčadskom kolegi Hillu, samo su sada posljedice bile ozbiljnije. Stražnje krilo se urušilo, a osim udarca u zaštitnu ogradu pri brzini od 225 km/h, Rindtov bolid udario je i u Hillov bolid koji je stajao napušten uz rub staze, da bi se potom preokrenuo zbog čega je vozač ostao zarobljen u uništenom bolidu. U nesreći je Rindt izgubio svijest, slomio nos te zadobio nekoliko ogrebotina na licu, nakon čega je prebačen u bolnicu.

Nakon Rindtove nesreće, poredak u 21. krugu je glasio: 1. Amon, 2. Siffert (+24 sek.), 3. Stewart (+34 sek.), 4. Brabham (+41 sek.), 5. Ickx (+42 sek.), 6. Hulme (+47 sek.).

U 26. krugu, Hulme odlazi u boks zbog problema s upravljanjem bolida, a na stazu se vraća na 9. mjesto iza Pedra Rodrígueza, te ispred posljednjeg Surteesa. U 31. krugu, došlo je do kvara pumpe ulja na Siffertovom bolidu. Švicarac je odustao od utrke, a u krug osvajača bodova je ušao Jean-Pierre Beltoise, koji je u kvalifikacijama izborio 12. mjesto s 3,8 sekundi zaostatka za najbržim vremenom. Amon je i dalje vodio utrku s 44 sekunde prednosti ispred Stewarta, a u istom krugu su bili još jedino trećeplasirani Brabham sa zaostatkom od 1 minute i 2 sekunde, te njegov momčadski kolega Ickx na 4. mjestu, čiji je zaostatak iznosio 1 minutu i 4 sekunde.

^[5]

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 18 bodova, 2. Bruce McLaren 8 bodova, 3. Denny Hulme 7 bodova.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 18 bodova, 2. McLaren-Ford 10 bodova, 3. Lotus-Ford 6 bodova.

Monaco

VN Monaka (XXVII Grand Prix Automobile de Monaco)

Kvalifikacije

Utrka

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 18 bodova, 2. Graham Hill 15 bodova, 3. Bruce McLaren 10 bodova.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 18 bodova, 2. Lotus-Ford 15 bodova, 3. McLaren-Ford 12 bodova.

Zandvoort

VN Nizozemske (XVII Grote Prijs van Nederland)

Kvalifikacije

Utrka

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 27 bodova, 2. Graham Hill 15 bodova, 3. Jo Siffert 13 bodova.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 27 bodova, 2. Lotus-Ford 21 bod, 3. McLaren-Ford 15 bodova.

Clermont-Ferrand

VN Francuske (LV Grand Prix de France)

Kvalifikacije

Utrka

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 36 bodova, 2. Graham Hill 16 bodova, 3. Jo Siffert 13 bodova.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 36 bodova, 2. Lotus-Ford 22 boda, 3. McLaren-Ford 18 bodova.

Konstruktor	Momčad / Učesnik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Lotus-Ford	Gold Leaf Team Lotus	Lotus 49B Lotus 63	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	F	Graham Hill	1–10
					Jochen Rindt	1–2, 4–11
					Mario Andretti	1, 7, 10
					Richard Attwood	3
					John Miles	5–6, 8–9, 11
	Rob Walker / Jack Durlacher Racing Team	Lotus 49B	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	F	Jo Siffert	Sve
	Team Gunston	Lotus 49	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	D	John Love	1
	Ecurie Bonnier	Lotus 49B Lotus 63	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	F	Jo Bonnier	6–7
	Pete Lovely Volkswagen Inc.	Lotus 49B	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	F	Pete Lovely	9–11
McLaren-Ford	Bruce McLaren Motor Racing	McLaren M7A McLaren M7B McLaren M7C McLaren M9A	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	G	Denny Hulme	Sve
					Bruce McLaren	Sve
					Derek Bell	6
	Team Lawson	McLaren M7A	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	D	Basil van Rooyen	1
	Antique Automobiles	McLaren M7B	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	G	Vic Elford	4–7
Matra-Ford	Matra International	Matra MS10 Matra MS80 Matra MS84	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	D	Jackie Stewart	Sve
					Jean-Pierre Beltoise	Sve
					Johnny Servoz-Gavin	9–11
Ferrari	Scuderia Ferrari SpA SEFAC	Ferrari 312	Ferrari 255C 3.0 V12	F	Chris Amon	1–6
					Pedro Rodríguez	6, 8
					Tino Brambilla	8
	North American Racing Team	Ferrari 312	Ferrari 255C 3.0 V12	F	Pedro Rodríguez	9–11
BRM	Owen Racing Organisation	BRM P133 BRM P138 BRM P139	BRM P142 3.0 V12	D	John Surtees	1–4, 6–11
					Jackie Oliver	1–4, 6–11
					Bill Brack	9
					George Eaton	10–11
	Reg Parnell Racing	BRM P126	BRM P142 3.0 V12	G	Pedro Rodríguez	1–3
Brabham-Ford	Motor Racing Developments Ltd	Brabham BT26 Brabham BT26A	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	G	Jack Brabham	1–4, 8–11
	Motor Racing Developments Ltd	Brabham BT26 Brabham BT26A	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	G	Jacky Ickx	Sve
	Frank Williams Racing Cars	Brabham BT26A	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	D	Piers Courage	2–11
	Silvio Moser Racing Team	Brabham BT24	Ford Cosworth DFV 3.0 V8	G	Silvio Moser	3–5, 8–11
Cooper-Maserati	Antique Automobiles	Cooper T86B	Maserati 10/F1 3.0 V12	G	Vic Elford	3
Brabham-Repco	Team Gunston	Brabham BT24	Repco 620 3.0 V8	F	Sam Tingle	1
Brabham-Repco	Jack Holme	Brabham BT20	Repco 620 3.0 V8	G	Peter de Klerk	1
Brabham-Climax	Paul Seitz	Brabham BT23B	Climax FPF 2.8 L4	D	John Cordts	9
Eagle-Climax	John Maryon	Eagle T1F	Climax FPF 2.8 L4	F	Al Pease	9
*Vozači i konstruktori koji su nastupali s bolidima Formule 2* na Velikoj nagradi Njemačke**
Konstruktor	Momčad / Učesnik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Lotus-Ford	Roy Winkelmann Racing	Lotus 59B	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	F	Hans Herrmann	7
Lotus-Ford	Roy Winkelmann Racing	Lotus 59B	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	F	Rolf Stommelen	7
Matra-Ford	Matra International	Matra MS7	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	D	Johnny Servoz-Gavin	7
Matra-Ford	Matra Sports	Matra MS7	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	D	Henri Pescarolo	7
Brabham-Ford	Frank Williams Racing Cars	Brabham BT30	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	D	Richard Attwood	7
	Ahrens Racing Team	Brabham BT30	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	D	Kurt Ahrens Jr.	7
	Squadra Tartaruga	Brabham BT23C	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	F	Xavier Perrot	7
	Felday Engineering Ltd	Brabham BT30	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	F	Peter Westbury	7
BMW	Bayerische Motoren Werke AG	BMW 269	BMW M12/1 1.6 L4	D	Hubert Hahne	7
					Gerhard Mitter	7
					Dieter Quester	7
Tecno-Ford	Tecno Racing Team	Tecno TF69	Ford Cosworth FVA 1.6 L4	D	François Cevert	7

Kalendar

Rd	Datum	Velika nagrada	Staza	Prvo startno mjesto	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
1	1. ožujka	Južna Afrika	Kyalami	Jack Brabham	Jackie Stewart	Matra-Ford
2	4. svibnja	Španjolska	Montjuïc	Jochen Rindt	Jackie Stewart	Matra-Ford
3	18. svibnja	Monako	Monaco	Jackie Stewart	Graham Hill	Lotus-Ford
4	21. lipnja	Nizozemska	Zandvoort	Jochen Rindt	Jackie Stewart	Matra-Ford
5	6. srpnja	Francuska	Clermont-Ferrand	Jackie Stewart	Jackie Stewart	Matra-Ford
6	19. srpnja	Velika Britanija	Silverstone	Jochen Rindt	Jackie Stewart	Matra-Ford
7	3. kolovoza	Njemačka	Nürburgring	Jacky Ickx	Jacky Ickx	Brabham-Ford
8	7. rujna	Italija	Monza	Jochen Rindt	Jackie Stewart	Matra-Ford
9	20. rujna	Kanada	Mosport Park	Jacky Ickx	Jacky Ickx	Brabham-Ford
10	5. listopada	SAD	Watkins Glen	Jochen Rindt	Jochen Rindt	Lotus-Ford
11	19. listopada	Meksiko	Magdalena Mixhuca	Jack Brabham	Denny Hulme	McLaren-Ford

Sistem bodovanja

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto	1.	2.	3.	4.	5.	6.
Bodovi	9	6	4	3	2	1

Samo 5 najboljih rezultata u prvih 6 utrka i 4 najbolja rezultata u posljednjih 5 utrka su se računali za prvenstvo vozača.
Samo 5 najboljih rezultata u prvih 6 utrka i 4 najbolja rezultata u posljednjih 5 utrka su se računali za prvenstvo konstruktora.
Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.

Rezultati utrka

VN Južne Afrike

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	7	Jackie Stewart	Matra-Ford	1:50:39.1	4.	9
2.	1	Graham Hill	Lotus-Ford	+ 18.8	7.	6
3.	5	Denny Hulme	McLaren-Ford	+ 31.8	3.	4
4.	4	Joseph Siffert	Lotus-Ford	+ 49.2	12.	3
5.	6	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 1 krug	8.	2
6.	8	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 2 kruga	11.	1

VN Španjolske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	7	Jackie Stewart	Matra-Ford	2:16:54.0	4.	9
2.	6	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 2 kruga	13.	6
3.	8	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 3 kruga	12.	4
4.	5	Denny Hulme	McLaren-Ford	+ 3 kruga	8.	3
5.	14	John Surtees	BRM	+ 6 krugova	9.	2
6.	4	Jacky Ickx	Brabham-Ford	+ 7 krugova	7.	1

VN Monaka

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	1	Graham Hill	Lotus-Ford	1:58:59.4	4.	9
2.	16	Piers Courage	Brabham-Ford	+ 17.3	9.	6
3.	9	Joseph Siffert	Lotus-Ford	+ 34.6	5.	4
4.	2	Richard Attwood	Lotus-Ford	+ 52.9	10.	3
5.	4	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 1 krug	11.	2
6.	3	Denny Hulme	McLaren-Ford	+ 2 kruga	12.	1

VN Nizozemske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	4	Jackie Stewart	Matra-Ford	2:06:42.08	2.	9
2.	10	Joseph Siffert	Lotus-Ford	+ 24.52	10.	6
3.	8	Chris Amon	Ferrari	+ 30.51	4.	4
4.	7	Denny Hulme	McLaren-Ford	+ 37.16	7.	3
5.	12	Jacky Ickx	Brabham-Ford	+ 37.67	5.	2
6.	11	Jack Brabham	Brabham-Ford	+ 1:10.81	8.	1

VN Francuske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	2	Jackie Stewart	Matra-Ford	1:56:47.4	1.	9
2.	7	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 57.1	5.	6
3.	11	Jacky Ickx	Brabham-Ford	+ 57.3	4.	4
4.	5	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 1 krug	7.	3
5.	10	Vic Elford	McLaren-Ford	+ 1 krug	10.	2
6.	1	Graham Hill	Lotus-Ford	+ 1 krug	8.	1

VN Velike Britanije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	3	Jackie Stewart	Matra-Ford	1:55:55.6	2.	9
2.	7	Jacky Ickx	Brabham-Ford	+ 1 krug	4.	6
3.	6	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 1 krug	7.	4
4.	2	Jochen Rindt	Lotus-Ford	+ 1 krug	1.	3
5.	16	Piers Courage	Brabham-Ford	+ 1 krug	10.	2
6.	19	Vic Elford	McLaren-Ford	+ 2 kruga	11.	1

VN Njemačke

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	6	Jacky Ickx	Brabham-Ford	1:49:55.4	1.	9
2.	7	Jackie Stewart	Matra-Ford	+ 57.7	2.	6
3.	10	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 3:21.6	8.	4
4.	1	Graham Hill	Lotus-Ford	+ 3:58.8	9.	3
11.	11	Joseph Siffert	Lotus-Ford	+ 2 kruga	4.	2
12.	8	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 2 kruga	10.	1

Henri Pescarolo, Richard Attwood, Kurt Ahrens, Rolf Stommelen, Peter Westbury i
Xavier Perrot su utrku završili od petog do desetog mjesta, ali su vozili bolide Formule 2
i nisu mogli osvojiti bodove. Tako su posljednje bodove u utrci osvojili Joseph Siffert i
Jean-Pierre Beltoise iako oba vozača nisu završila utrku zbog kvara na ovjesu.

VN Italije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	20	Jackie Stewart	Matra-Ford	1:39:11.26	3.	9
2.	4	Jochen Rindt	Lotus-Ford	+ 0.08	1.	6
3.	22	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 0.17	6.	4
4.	18	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 0.19	5.	3
5.	16	Piers Courage	Brabham-Ford	+ 33.44	10.	2
6.	10	Pedro Rodríguez	Ferrari	+ 2 kruga	12.	1

VN Kanade

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	11	Jacky Ickx	Brabham-Ford	1:59:25.7	1.	9
2.	12	Jack Brabham	Brabham-Ford	+ 46.2	6.	6
3.	2	Jochen Rindt	Lotus-Ford	+ 52.0	3.	4
4.	18	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 1 krug	2.	3
5.	4	Bruce McLaren	McLaren-Ford	+ 3 kruga	9.	2
6.	19	Johnny Servoz-Gavin	Matra-Ford	+ 6 krugova	15.	1

VN SAD

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	2	Jochen Rindt	Lotus-Ford	1:57:56.84	1.	9
2.	18	Piers Courage	Brabham-Ford	+ 46.99	9.	6
3.	14	John Surtees	BRM	+ 2 kruga	11.	4
4.	8	Jack Brabham	Brabham-Ford	+ 2 kruga	10.	3
5.	12	Pedro Rodríguez	Ferrari	+ 7 krugova	12.	2
6.	19	Silvio Moser	Brabham-Ford	+ 10 krugova	17.	1

VN Meksika

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	5	Denny Hulme	McLaren-Ford	1:54:08.80	4.	9
2.	7	Jacky Ickx	Brabham-Ford	+ 2.56	2.	6
3.	8	Jack Brabham	Brabham-Ford	+ 38.48	1.	4
4.	3	Jackie Stewart	Matra-Ford	+ 47.04	3.	3
5.	4	Jean-Pierre Beltoise	Matra-Ford	+ 1:38.52	8.	2
6.	15	Jackie Oliver	BRM	+ 2 kruga	12.	1

Poredak

Poredak vozača

Mjesto	Vozač	Bodovi
1.	Jackie Stewart	63	9	9	–	9	9	9	6	9	–	–	3
2.	Jacky Ickx	37	–	1	–	2	4	6	9	–	9	–	6
3.	Bruce McLaren	26	2	6	2	–	3	4	4	3	2
4.	Jochen Rindt	22	–	–		–	–	3	–	6	4	9	–
5.	Jean-Pierre Beltoise	21	1	4	–	–	6	–	1	4	3	–	2
6.	Denny Hulme	20	4	3	1	3	–	–	–	–	–	–	9
7.	Graham Hill	19	6	–	9	–	1	–	3	–	–	–
8.	Piers Courage	16		–	6	–	–	2	–	2	–	6	–
9.	Jo Siffert	15	3	–	4	6	–	–	2	–	–	–	–
10.	Jack Brabham	14	–	–	–	1				–	6	3	4
11.	John Surtees	6	–	2	–	–		–		–	–	4	–
12.	Chris Amon	4	–	–	–	4	–	–
13.	Richard Attwood	3			3
14.	Vic Elford	3			–	–	2	1	–
15.	Pedro Rodríguez	3	–	–	–			–		1	–	2	–
16.	Silvio Moser	1			–	–	–			–	–	1	–
17.	Jackie Oliver	1	–	–	–	–		–	–	–	–	–	1
18.	Johnny Servoz-Gavin	1									1	–	–

Boja	Značenje
5	Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora
5	Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora
–	Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci
	Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci

Poredak konstruktora

Mjesto	Konstruktor	Bodovi
1.	Matra-Ford	66	9	9	–	9	9	9	6	9	3	–	3
2.	Brabham-Ford	49	–	1	6	2	4	6	9	2	9	6	6
3.	Lotus-Ford	47	6	–	9	6	1	3	3	6	4	9	–
4.	McLaren-Ford	38	4	6	2	3	3	4	4	3	2	–	9
5.	BRM	7	–	2	–	–		–	–	–	–	4	1
6.	Ferrari	7	–	–	–	4	–	–		1	–	2	–

Brabham-Ford je osvojio ukupno 51 bod, ali samo 49 bodova osvojenih u devet najboljih utrka (5 najboljih rezultata u prvih 6 utrka i 4 najbolja rezultata u posljednjih 5 utrka) su se računala za prvenstvo konstruktora.

McLaren-Ford je osvojio ukupno 40 bodova, ali samo 38 bodova osvojenih u devet najboljih utrka (5 najboljih rezultata u prvih 6 utrka i 4 najbolja rezultata u posljednjih 5 utrka) su se računala za prvenstvo konstruktora.

Statistike

Vozač	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Vozač	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Jackie Stewart	6	1	-	2	5	385
Jacky Ickx	2	2	1	2	3	70
Jochen Rindt	1	1	1	5	2	196
Graham Hill	1	1	-	-	-	60
Denny Hulme	1	-	1	-	-	57
Piers Courage	-	2	-	-	-	2
Jean-Pierre Beltoise	-	1	2	-	1	-
Bruce McLaren	-	1	2	-	-	-
Jack Brabham	-	1	1	2	1	-
Jo Siffert	-	1	1	-	-	-
Chris Amon	-	-	1	-	-	37
John Surtees	-	-	1	-	-	-

Konstruktor	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Konstruktor	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Matra-Ford	6	2	2	2	6	385
Brabham-Ford	2	5	2	4	3	72
Lotus-Ford	2	3	2	5	2	256
McLaren-Ford	1	1	3	-	-	57
Ferrari	-	-	1	-	-	37
BRM	-	-	1	-	-	-

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka	Vozač	Bodovi
VN Južne Afrike	Jackie Stewart	3
VN Španjolske		10
VN Monaka		3
VN Nizozemske		12
VN Francuske		20
VN Velike Britanije		28
VN Njemačke		29
VN Italije		36
VN Kanade		29
VN SAD		29
VN Meksika		26

Utrka	Konstruktor	Bodovi
VN Južne Afrike	Matra-Ford	3
VN Španjolske		8
VN Monaka		3
VN Nizozemske		6
VN Francuske		14
VN Velike Britanije		20
VN Njemačke		23
VN Italije		26
VN Kanade		24
VN SAD		16
VN Meksika		17

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo

Datum	Naziv utrke	Staza	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
16. ožujka	IV Race of Champions	Brands Hatch	Jackie Stewart	Matra-Ford
30. ožujka	XXI BRDC International Trophy	Silverstone	Jack Brabham	Brabham-Ford
13. travnja	III Gran Premio de Madrid*	Jarama	Keith Holland	Lola-Chevrolet
16. kolovoza	XVI International Gold Cup	Oulton Park	Jacky Ickx	Brabham-Ford

U utrci su sudjelovali bolidi Formule 1", "Formule 2" i "Formule 5000".

Izvori

↑ Grand Prix of South Africa - Stewart the Master MotorSport Magazine. Objavljeno u travnju 1969. Pristupljeno 11. ožujka 2018.
↑ GRAND PRIX RESULTS: SOUTH AFRICAN GP, 1969 grandprix.com. Pristupljeno 11. ožujka 2018.
↑ Spanish Grand Prix MotorSport Magazine. Objavljeno u lipnju 1969. Pristupljeno 7. rujna 2018.
↑ GRAND PRIX RESULTS: SPANISH GP, 1969 grandprix.com. Pristupljeno 7. rujna 2018.
↑ Spain 1969 statsf1.com. Pristupljeno 8. rujna 2018.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1969.

Službena stranica Formule 1
Formula 1 – sezona 1969. StatsF1
Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo 1969. StatsF1

[1] Grand Prix of South Africa - Stewart the Master MotorSport Magazine. Objavljeno u travnju 1969. Pristupljeno 11. ožujka 2018.

[2] GRAND PRIX RESULTS: SOUTH AFRICAN GP, 1969 grandprix.com. Pristupljeno 11. ožujka 2018.

[3] Spanish Grand Prix MotorSport Magazine. Objavljeno u lipnju 1969. Pristupljeno 7. rujna 2018.

[4] GRAND PRIX RESULTS: SPANISH GP, 1969 grandprix.com. Pristupljeno 7. rujna 2018.

[5] Spain 1969 statsf1.com. Pristupljeno 8. rujna 2018.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]