Električni tok ili električni fluks je fizikalna veličina koja predstavlja broj silnicaelektričnog polja koje prolaze kroz određenu plohu (površ). Električni tok je direktno proporcionalan broju električnih silnica koje prolaze kroz zamišljenu (virtualnu) plohu.
Za nehomogeno električno polje, električni tok kroz malu plohu površine je dan preko sljedeće relacije:
(vektor električnog polja, , pomnožen komponentom vektora površine koja je okomita na električne silnice). Električni tok kroz plohu površine time je dan površinskim integralom:
gdje je vektor električnog polja i izvod površine zatvorene plohe po kojoj se integrira, s normalom na plohu usmjerenom k vani koja određuje smjer vektora te površine.
Dok na električni tok ne utječu naboji koji nisu zatvoreni („obgrljeni”) zatvorenom plohom, rezultirajući vektor električnog polja, , u jednadžbi Gaussovog zakona može biti pod utjecajem naboja koji leže van zatvorene plohe. Iako Gaussov zakon vrijedi za sve situacije, upotrebljiv je ponajviše za „sporedne” kalkulacije s visokim stupnjevima simetrije prisutne u električnom polju. Primjeri uključuju sferičnu i cilindričnu simetriju.
Izvođenje Gaussovog zakona pomoću primjera sfere je sljedeće:
Pomoću primjera trostrane prizme(slika desno) može se pokazati da je električni tok kroz bilo koju zatvorenu plohu jednak nuli ako je ukupni (rezultirajući) električni naboj koji se nalazi unutar te zatvorene plohe također jednak nuli (za ⇒ ), tj. kada je broj silnica električnog polja koje „uđu” u prostor ograničen plohom jednak broju silnica koje „izađu” iz tog prostora:
SI jedinica električnog toka je voltmetar (), ili, ekvivalentno, njutnmetar na kvadrat po kulonu (). Time je SI jedinica za električni tok izražena osnovnim jedinicama .