Prijeđi na sadržaj

Demokratska stranka (SAD)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Demokratska stranka SAD)
Demokratska stranka
Democratic Party
Logotip Demokratske Stranke (SAD)
Logotip Demokratske Stranke (SAD)
Vođa Ken Martin
Voditelj manjine u Zastupničkom domu Hakeem Jeffries
Voditelj većine u Senatu Chuck Schumer
Glasnogovornik Hakeem Jeffries
Osnivač
Osnovana 8. siječnja 1828; prije 197 godina[1]
Baltimore, Maryland
Prethodnica Demokratsko-Republikanska stranka
Sjedište 430 South Capitol St. SE, Washington, D.C.
Država djelovanja Sjedinjene Američke Države
Studentsko krilo
  • Srednja škola demokrata Amerike
  • Fakultet demokrata Amerike
Ideologija
Politički položaj lijevi centar
Senat Sjedinjenih Američkih Država
45 / 100
Zastupnički dom Sjedinjenih Država
215 / 435
Guverneri saveznih država
23 / 50
Službene boje plava
Stranačka zastava
Stranačka zastava
Stranačka zastava
Službena stranica

Demokratska stranka (engl. Democratic Party) jedna je od dviju glavnih političkih stranaka u Sjedinjenim Američkim Državama. Od kasnih 1850-ih njezin glavni politički suparnik jest Republikanska stranka.

Demokratska stranka osnovana je 1828. godine. Martin Van Buren, tadašnji senator iz New Yorka, odigrao je ključnu ulogu u uspostavljanju koalicije državnih organizacija koja je formirala novu stranku, služeći kao instrument za izbor Andrewa Jacksona iz Tennesseeja za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Demokratska stranka najstarija je aktivna politička stranka na svijetu. U početku je zagovarala široka predsjednička ovlaštenja, agrarizam i geografski ekspanzionizam, dok se suprotstavljala nacionalnoj banci i visokim carinama. Izabrala je predsjednika samo dvaput[a] između 1860. i 1912. godine, Iako je u tom razdoblju još dvaput dobila većinu glasova. Krajem 19. stoljeća nastavila se suprotstavljati visokim carinama te je vodila žustre unutarnje rasprave o zlatnom standardu. Na početku 20. stoljeća djelomično (ne sve frakcije) je podržavala progresivne reforme te se protivila imperijalizmu, pri čemu je Woodrow Wilson osvojio Bijelu kuću 1912. i 1916. godine.

Od kada je Franklin D. Roosevelt izabran za predsjednika 1932. godine, Demokratska stranka zagovarala je liberalnu platformu koja uključuje podršku socijalnoj sigurnosti i osiguranju od nezaposlenosti.[2][3][4] Novi dogovor privukao je snažnu podršku stranke među nedavnim europskim imigrantima, ali je istovremeno oslabilo krilo stranke koje je zastupalo poslovne interese.[5][6][7] Od kasnijih razdoblja Rooseveltove administracije do 1950-ih, manjina unutar južnog krila stranke udružila se s konzervativnim republikancima kako bi usporila i spriječila progresivne domaće reforme.[8] Nakon razdoblja „Velikog društva“ – programa progresivnih zakona pod vodstvom Lyndona B. Johnsona, koji je često nadjačavao konzervativnu koaliciju 1960-ih – temeljne baze stranaka pomaknule su se: južne savezne države postale su pouzdanije republikanske, dok su sjeveroistočne postale pouzdanije demokratske.[9][10] Utjecaj radničkih sindikata unutar stranke smanjio se od 1970-ih,[11][12] a kako je američki birački elektorat nakon poraza Jimmyja Cartera 1980. godine krenuo konzervativnijim putem, izbor Billa Clintona označio je pomak stranke prema Trećem putu, usmjeravajući njezin ekonomski stav prema tržišno orijentiranoj politici.[13][14][15] Barack Obama nadzirao je usvajanje Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi 2010. godine. Tijekom predsjedništva Joe Bidena, stranka je nadzirala odgovor na pandemiju COVID-19.[16][17] Stranka nije osvojila većinu glasova u predsjedničkim izborima 2024. godine po prvi put od 2004. godine, nakon naglog porasta inflacije.[18]

U 21. stoljeću,[19] stranka je najjača među Afroamerikancima,[20][21] LGBT+ osobama,[22] gradskim biračima,[23][24] američkim Židovima,[25] radnicima u sindikatima, diplomcima sveučilišta,[26][27][28][29] ženama,[30][31] te osobama koje nisu u braku. Na društvenim pitanjima, zagovara prava na pobačaj,[32] prava glasa,[33] prava LGBT osoba,[34] poduzimanje mjera protiv klimatskih promjena[35] te legalizaciju marihuane.[36] Na gospodarskim pitanjima, stranka zagovara reformu zdravstvene skrbi, slobodnu trgovinu, plaćeni bolovni dopust te podršku sindikatima.[37][38][39][40] U vanjskoj politici, stranka podržava liberalni internacionalizam te čvrste stavove protiv Kine i Rusije.[41][42][43]

Političke pozicije

[uredi | uredi kôd]

Ekonomska politika

[uredi | uredi kôd]
  • Proširenje programa socijalne zaštite.
  • Povećanje poreza na kapitalnu dobit i poreza na dividendu na iznad 28 %.
  • Smanjenje poreza za pripadnike niže i srednje klase te male tvrtke.
  • Promjena poreznih pravila kako bi se zaustavio odljev radne snage.
  • Povećanje savezne minimalne plaće.
  • Modernizacija i proširenje pristupa javnom obrazovanju i osiguravanje univerzalnog predškolskog obrazovanja.
  • Uvođenje univerzalne zdravstvene zaštite.
  • Povećanje ulaganja u razvoj infrastrukture.
  • Povećanje ulaganja u znanstveno-tehnološka istraživanja i razvoj.
  • Proširenje korištenja obnovljivih izvora energije i smanjenje uporabe fosilnih goriva.
  • Uvođenje poreza na ugljik.
  • Reformiranje sustava studentskih zajmova i omogućavanje njihova refinanciranja.
  • Osiguravanje jednake plaće za jednak rad bez obzira na spol, rasu ili nacionalnost.

Socijalna politika

[uredi | uredi kôd]
  • Zadržavanje neutralnosti mreže.
  • Provođenje reforme financiranja izbornih kampanja te sveobuhvatna izborna reforme.
  • Zadržavanje prava glasa i jednostavan pristup glasanju.
  • Uvođenje istospolnih brakova i životnih partnerstava.
  • Omogućavanje pristupa pobačaju i ženskoj reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti.
  • Reforma imigracijskog sustava i olakšavanje dobivanja državljanstva.
  • Strože kontrole i regulacije za nositelje oružja.
  • Poboljšavanje zakona o privatnosti i ograničavanje nadzora vlasti.
  • Protivljenje mučenju.

Demokratski predsjednici

[uredi | uredi kôd]

Vidi još: Dodatak:Popis Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država

Do 2025. godine, bilo je ukupno 16 demokratskih predsjednika.

# Ime (životni vijek) Portret Država Početak predsjedništva Kraj predsjedništva Vrijeme provedeno na dužnosti
7. Andrew Jackson (1767. – 1845.) Tennessee 4. ožujka 1829. 4. ožujka 1837. 8 godina, 0 dana
8. Martin Van Buren (1782. – 1862.) New York 4. ožujka 1837. 4. ožujka 1841. 4 godine, 0 dana
11. James K. Polk (1795. – 1849.) Tennessee 4. ožujka 1845. 4. ožujka 1849. 4 godine, 0 dana
14. Franklin Pierce (1804. – 1869.) New Hampshire 4. ožujka 1853. 4. ožujka 1857. 4 godine, 0 dana
15. James Buchanan (1791. – 1868.) Pennsylvania 4. ožujka 1857. 4. ožujka 1861. 4 godine, 0 dana
17. Andrew Johnson (1808. – 1875.) Tennessee 15. travnja 1865.[b] 4. ožujka 1869. 3 godine, 323 dana
22. Grover Cleveland (1837. – 1908.) New York 4. ožujka 1885. 4. ožujka 1889. 8 godina, 0 dana
24. 4. ožujka 1893. 4. ožujka 1897.
28. Woodrow Wilson (1856. – 1924.) New Jersey 4. ožujka 1913. 4. ožujka 1921. 8 godina, 0 dana
32. Franklin D. Roosevelt (1882. – 1945.) New York 4. ožujka 1933. 12. travnja 1945.[c] 12 godina, 39 dana
33. Harry S. Truman (1884. – 1972.) Missouri 12. travnja 1945. 20. siječnja 1953. 7 godina, 283 dana
35. John F. Kennedy (1917. – 1963.) Massachusetts 20. siječnja 1961. 22. studenoga 1963.[c] 2 godine, 306 dana
36. Lyndon B. Johnson (1908. – 1973.) Teksas 22. studenoga 1963. 20. siječnja 1969. 5 godina, 59 dana
39. Jimmy Carter (1924. – 2024.) Georgia 20. siječnja 1977. 20. siječnja 1981. 4 godine, 0 dana
42. Bill Clinton (rođen 1946.) Arkansas 20. siječnja 1993. 20. siječnja 2001. 8 godina, 0 dana
44. Barack Obama (rođen 1961.) Illinois 20. siječnja 2009. 20. siječnja 2017. 8 godina, 0 dana
46. Joe Biden (rođen 1942.) Delaware 20. siječnja 2021. 20. siječnja 2025. 4 godine, 0 dana

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Grover Cleveland 1884. i 1892. godine
  2. ↑ Izabran je za potpredsjednika na listi Stranke nacionalnog jedinstva na predsjedničkim izborima 1864. godine. Naslijedio je predsjedništvo nakon ubojstva predsjednika Abrahama Lincolna 1865. godine. Demokratskoj stranci ponovno se pridružio 1868. godine.
  3. ↑ a b Preminuo na dužnosti.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Cole, Donald B. 1970. Jacksonian Democracy in New Hampshire, 1800–1851 (engleski). Harvard University Press. str. 69. ISBN 978-0-67-428368-8
  2. ↑ Arnold, N. Scott. 2009. Imposing values: an essay on liberalism and regulation (engleski). Oxford University Press. str. 3. ISBN 9780495501121. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2020. Pristupljeno 28. travnja 2020.. Moderni liberalizam zauzima lijevi centar u tradicionalnom političkom spektru, a u Sjedinjenim Državama ga predstavlja Demokratska stranka.
  3. ↑ Geer, John G. 1992. New Deal Issues and the American Electorate, 1952–1988. Political Behavior (engleski). 14 (1): 45–65. doi:10.1007/BF00993508. hdl:1803/4054. ISSN 0190-9320. JSTOR 586295. S2CID 144817362. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2021. Pristupljeno 23. kolovoza 2022.
  4. ↑ Grigsby, Ellen. 2008. Analyzing Politics: An Introduction to Political Science (engleski). Cengage Learning. str. 106–107. ISBN 9780495501121. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2020. Pristupljeno 28. travnja 2020.. U Sjedinjenim Državama, Demokratska stranka se predstavlja kao liberalna alternativa Republikancima, ali njezin je liberalizam uglavnom kasnija verzija liberalizma – moderni liberalizam.
  5. ↑ Prendergast, William B. 1999. The Catholic Voter in American Politics: The Passing of the Democratic Monolith (engleski). Georgetown University. Washington, D.C.. ISBN 978-0-87840-724-8. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2023. Pristupljeno 25. srpnja 2018.
  6. ↑ Marlin, George J. 2004. The American Catholic Voter: 200 Years of Political Impact (engleski). St. Augustine. South Bend, Indiana. ISBN 978-1-58731-029-4. Pristupljeno 28. travnja 2020.
  7. ↑ Michael Corbett et al. Politics and Religion in the United States (2nd ed. 2013.).
  8. ↑ Zeitz, Joshua. 16. listopada 2023. The 'Unprecedented' House GOP Meltdown Isn't as Novel as You Think. And There Is a Way Out (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2023. Pristupljeno 16. listopada 2023.
  9. ↑ Zelizer, Julian E. 15. veljače 2015. How Medicare Was Made. The New Yorker (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2015. Pristupljeno 23. kolovoza 2022.
  10. ↑ Women More Likely to Be Democrats, Regardless of Age (engleski). Gallup. 12. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2010. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
  11. ↑ Kullgren, Ian. 10. studenoga 2020. Union Workers Weren't a Lock for Biden. Here's Why That Matters. Bloomberg Law (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2022. Pristupljeno 3. studenoga 2022.
  12. ↑ Frank, Thomas. 2016. Listen, liberal, or, What ever happened to the party of the people? (engleski). First izdanje. Henry Holt and Company. New York. ISBN 978-1-62779-539-5. OCLC 908628802
  13. ↑ Hale, Jon F. 1995. The Making of the New Democrats. Political Science Quarterly. 110 (2): 207–232. doi:10.2307/2152360. ISSN 0032-3195. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  14. ↑ Wills, Garry. 19. siječnja 1997. The Clinton Principle. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2022. Pristupljeno 14. veljače 2025.
  15. ↑ Edsall, Thomas B. 28. lipnja 1998. Clinton and Blair envision a 'Third Way' international movement. Washington Post (engleski). ISSN 0190-8286. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. studenoga 2020. Pristupljeno 1. studenoga 2022.
  16. ↑ Hacker, Jacob S.; Malpas, Amelia; Pierson, Paul; Zacher, Sam. Rujan 2024. Bridging the Blue Divide: The Democrats’ New Metro Coalition and the Unexpected Prominence of Redistribution. Perspectives on Politics (engleski). 22 (3): 609–629. doi:10.1017/S1537592723002931. ISSN 1537-5927
  17. ↑ Gerstle, Gary. 2022. The Rise and Fall of the Neoliberal Order: America and the World in the Free Market Era (engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0197519646. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2022. Pristupljeno 1. kolovoza 2024.. Najopsežniji prikaz o tome kako je neoliberalizam zavladao američkom politikom na gotovo pola stoljeća prije nego što se srušio pod naletom trumpizma s desnice i novog progresivizma s ljevice.
  18. ↑ Burn-Murdoch, John. 7. studenoga 2024. Democrats join 2024’s graveyard of incumbents. Financial Times. Pristupljeno 8. studenoga 2024.
  19. ↑ Dayen, David. 2. prosinca 2024. What Is the Democratic Party?. The American Prospect (engleski). Pristupljeno 2. prosinca 2024.. Statistika koja najbolje definira našu politiku u proteklih 20 godina glasi: devet od deset proteklih nacionalnih izbora rezultiralo je promjenom vlasti u barem jednom domu Kongresa ili Bijeloj kući. (Jedini izuzetak je 2012. godina.) Nekoliko tih izbora se u to vrijeme smatralo preustrojima koji bi doveli do trajne većine za jednu od glavnih stranaka.
  20. ↑ Jackson, Brooks. 18. travnja 2008. Blacks and the Democratic Party (engleski). FactCheck.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2011. Pristupljeno 30. listopada 2011.
  21. ↑ Bositis, David. Blacks and the 2012 Democratic National Convention; page 9, table 1: black votes in presidential elections, 1936 - 2008 (PDF). Joint Center for Political and Economic Studies (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 22. veljače 2024. Pristupljeno 23. ožujka 2024.
  22. ↑ Partisanship by race, ethnicity and education. Pew Research Center (engleski). 9. travnja 2024. Pristupljeno 26. travnja 2024.
  23. ↑ McGreal, Chris. 11. studenoga 2018. Can Democrats ever win back white, rural America?. The Guardian (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2019. Pristupljeno 7. ožujka 2019.
  24. ↑ Thompson, Derek. 13. rujna 2019. How Democrats Conquered the City. The Atlantic (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2020. Pristupljeno 13. ožujka 2020.
  25. ↑ Voting patterns of Jews and other religious groups. Statistical Modeling, Causal Inference, and Social Science (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2015. Pristupljeno 15. veljače 2015.
  26. ↑ Polarisation by education is remaking American politics. The Economist. 13. listopada 2024. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 14. veljače 2025.. Od 1952. do 2000. godine, većina bijelih birača s fakultetskim diplomama se identificirala kao republikanci. Počevši s izborima 2012. godine, ta povezanost je počela slabiti. Još se više oslabila nakon što je [Donald] Trump postao republikanski stjegonoša 2016. godine. Do 2020. godine, visokoobrazovani su se nazivali demokratima u omjeru 2:1. A bilo ih je i puno više; njihov udio u biračkom tijelu porastao je s 8% 1952. na 40% 2020. godine. Da je stranka zadržala ostatak svoje podrške, to bi osiguralo trajnu većinu. No istodobno, demokrati su izgubili potporu među bijelcima bez fakultetskih diploma. Oni sada preferiraju republikance u vlastitom omjeru 2:1.
  27. ↑ Grossmann, Matt; Hopkins, David A. Polarized by Degrees: How the Diploma Divide and the Culture War Transformed American Politics. Cambridge University Press (engleski). Pristupljeno 23. svibnja 2024.. Demokrati su postali dom visokoobrazovanim građanima s progresivnim društvenim stavovima koji preferiraju stručnjake s vjerodajnicama za donošenje političkih odluka, dok su republikanci postali populistički prvaci bijelih birača bez fakultetskih diploma koji sve više ne vjeruju učiteljima, znanstvenicima, novinarima, sveučilištima, neprofitnim organizacijama, pa čak i korporacijama.
  28. ↑ Levitz, Eric. 19. listopada 2022. How the Diploma Divide Is Remaking American Politics. New York Intelligencer (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2022. Pristupljeno 24. travnja 2023.
  29. ↑ Sosnik, Doug. 17. travnja 2023. The 'Diploma Divide' Is the New Fault Line in American Politics. The New York Times (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. travnja 2023. Pristupljeno 24. travnja 2023.
  30. ↑ Miller, Gary; Schofield, Norman. 2003. Activists and Partisan Realignment in the United States. American Political Science Review (engleski). 97 (2): 245–260. doi:10.1017/S0003055403000650 (neaktivno 7. studenoga 2024.). ISSN 1537-5943. S2CID 12885628. Do 2000. godine, međutim, poravnanje stranaka iz Novog dogovora više nije obuhvaćalo obrasce stranačkog glasovanja. U proteklih 40 godina, Zakoni o građanskim pravima i pravu glasa potaknuli su sve veću distinkciju između stranaka, temeljenu na rasi. ... Goldwater je osvojio elektorske glasove pet država dubokog juga 1964. godine, od kojih su četiri bile države koje su 84 godine glasovale za demokrate (Califano 1991., 55.). On je stvorio novu identifikaciju Republikanske stranke s rasnim konzervativizmom, preokrenuvši stoljetnu povezanost GOP-a s rasnim liberalizmom. To je zauzvrat otvorilo vrata za Nixonovu "južnjačku strategiju" i Reaganove pobjede osamdesetih godina.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2024 (link)
  31. ↑ Grossmann, Matt; Mahmood, Zuhaib; Isaac, William. 1. listopada 2021. Political Parties, Interest Groups, and Unequal Class Influence in American Policy. The Journal of Politics (engleski). 83 (4): 1706–1720. doi:10.1086/711900. ISSN 0022-3816. S2CID 224851520. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2021. Pristupljeno 12. listopada 2021.
  32. ↑ Traister, Rebecca. 27. ožujka 2023. Abortion Wins Elections. The Cut (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2023. Pristupljeno 7. travnja 2023.
  33. ↑ What We Do. Democrats (engleski). Democratic National Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2024. Pristupljeno 17. srpnja 2024.
  34. ↑ Democratic Platform Endorses Gay Marriage. NPR (engleski). 4. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2013. Pristupljeno 10. svibnja 2023.
  35. ↑ Combating the Climate Crisis and Pursuing Environmental Justic. Democrats (engleski). Democratic National Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2024. Pristupljeno 17. srpnja 2024.
  36. ↑ Gurley, Gabrielle. 23. studenoga 2020. Biden at the Cannabis Crossroads. The American Prospect (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2022. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  37. ↑ Miranda Ollstein, Alice. 12. kolovoza 2022. A bittersweet health care win for Democrats. POLITICO (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2023. Pristupljeno 7. travnja 2023.
  38. ↑ Goodnough, Abby; Kaplan, Thomas. 28. lipnja 2019. Democrat vs. Democrat: How Health Care Is Dividing the Party. The New York Times (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2020.
  39. ↑ Levy, Jonah. 2006. The State after Statism: New State Activities in the Age of Liberalization (engleski). Harvard University Press. str. 198. ISBN 9780495501121. U području upravljanja poduzećima, lijevi centar se repozicionirao kako bi se zalagalo za reformu. Demokratska stranka u Sjedinjenim Državama iskoristila je skandale nakon pucanja balona i padanje cijena dionica kako bi napala Republikansku stranku ... Reforma upravljanja poduzećima iznenađujuće se dobro uklopila u konture ideologije centra-ljevice. Demokratska stranka i SPD bile su predane razvoju regulatorne države kao protuteže upravljačkoj vlasti, korporativnoj moći i neuspjehu tržišta.
  40. ↑ U.S. Department of State. A Mixed Economy: The Role of the Market (engleski). Thoughtco.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2017.
  41. ↑ Ikenberry, John. 2020. America's Asia Policy after Trump. Global Asia (engleski)
  42. ↑ Wong, Edward. 6. rujna 2022. Biden Puts Defense of Democracy at Center of Agenda, at Home and Abroad. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 27. prosinca 2023.
  43. ↑ Cooley, Alexander; Nexon, Daniel H. 14. prosinca 2021. The Real Crisis of Global Order. Foreign Affairs (engleski) (siječanj/veljača 2022.). ISSN 0015-7120
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Demokratska_stranka_(SAD)&oldid=7129452"