Brodarski institut
| Brodarski institut | |
|---|---|
 | |
| Utemeljena | 1948. |
| Osnivač | Centralna uprava brodogradnje SFRJ |
| Mjesto osnivanja | Zagreb |
| Tip | istraživački institut |
| Lokacija | Av. Većeslava Holjevca 20, 10000, Zagreb |
| Voditelj | Igor Tripković |
Brodarski institut hrvatski je institut tehničkih znanosti u području pomorskih i zelenih tehnologija osnovan 1948. godine. Izvorno se bavio samo trgovačkom i ratnom brodogradnjom, a s vremenom je njegov opseg obuhvatio i razvoj podvodnog oružanja, mornaričkih sustava, istraživanja u području fizike i matematike te srodne djelatnosti za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice. Danas je njegovo djelovanje usmjereno prema znanosti o plovnim objektima, energetskim postrojenjima, upravljanju procesima i obnovljivoj energiji. Okret energetici, u prvome redu onoj hidroelektranā, uvelike je uzrokovan sve manjim značajem brodogradnje u Hrvatskoj.[1]
Brodarski institut od svojega je osnutka osobito specijaliziran za projektiranje nadvodnih i podvodnih plovila te je u njemu projektirano više desetaka klasa ratnih brodova i podmornica. Institut je također od samoga začetka projektirao i gradio civilna plovila poput riječnoga putničkog katamarana Millennium Diamond za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine.
Brodarski institut nastao je u svrhu znanstveno-usmjerenoga razvoja pomorstva u SFR Jugoslaviji. Na prijedlog brodograditeljskih stručnjaka Stanka Šilovića, Josipa Šretnera i Antona Jagodnika, Centralna uprava brodogradnje Jugoslavije osnovala je Brodarski naučni institut 1948. godine, čiji je prvi direktor bio Šilović.[1] Izgradnja Instituta započela je u Zagrebu, gdje je 1954. godine dovršena upravna zgrada, a nakon nje i razni laboratoriji, četiri hidrodinamička bazena te dva kavitacijska tunela.
Godine 1956., Brodarski naučni institut spojen je s Mornaričko-tehničkim institutom i premješten u Split pod nazivom Uprava za mornaričko-tehnička istraživanja. Do 1959. godine, ponovno preimenovana Uprava mornaričko tehničkih instituta premještena je u Zagreb uz svečano otvorenje povodom dovršenja njoj namijenjene zgrade, a u njoj su djelovala tri instituta: Institut za brodsku hidrodinamiku, Institut za mornaričko naoružanje te Institut za brodogradnju. Godine 1967. Uprava je postala jedinstvena i samostalna ustanova pod nazivom Brodarski institut i pod upravom Jugoslavenske narodne armije. Brodarski je institut dobio vlastito financiranje, uveo samoupravljanje te ostvario mogućnost ugovaranja poslova s nedržavnim i inozemnim tvrtkama. Godine 1968. potpuno je dovršena izgradnja postrojenja potrebnih za punu operativnost instituta.[1]
Osamostaljenjem Republike Hrvatske 1991. godine, Brodarski institut prešao je u vlasništvo države kao institucija od posebnog interesa i znanstvenoistraživačka organizacija. Tijekom Domovinskog rata služio je unaprijeđenju Hrvatske Vojske glede oklopnih vozila, projektila i podmornica. Nakon što mu je prekinuto financiranje iz državnog proračuna, Institut je 1992. godine registriran kao društvo s ograničenom odgovornošću, a djelovanje mu je bilo usredotočeno na komercijalne ugovore. Tijekom 1990-ih, Brodarski se institut zbog malog broja projekata brodogradnje u Hrvatskoj okrenuo suradnji s HEP-om, Hrvatskim vodama te Hrvatskim cestama, uključujući projekte poput dizajniranja tunela sv. Rok.[1]
Institut se danas bavi prije svega energetskim istraživanjima, osobito u polju obnovljivih izvora energije i zelenih tehnologija, no održava djelatnost vezanu uz plovne objekte, hidrodinamiku i slično.[1]
Od osamostaljenja Republike Hrvatske, znanstvenici Brodarskoga instituta su vodili pedesetak znanstvenih i tehnologijskih projekata koje je financiralo Ministarsvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Brodarski institut je dobitnik Zlatne kune za inovacije 2007. godine,[2] Velike nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji dizajnerski proizvod 2012. godine[3] te brojnih drugih nagrada i priznanja.
U Brodarskom institutu nalaze se četiri bazena za tegljenje modela brodova u kojima se ispituje hidrodinamika broda i dva kavitacijska tunela za ispitivanje modela propelera. Najdulji bazen dugačak je čak 302,5 metra. Veliki bazen dugačak je 276,3 metara, širok 12,5 metara, a dubok 6 metara. U njemu se mogu ispitivati modeli najveće duljine do 10 metara. Bazen je opremljen kolicima mase 55 tona koja mogu povući model do najveće brzine od 14 metara u sekundi. Bazeni su opremljeni i generatorom valova koji može simulirati duljinu vala do 40 metara.[1]
Prije završetka zgrade Instituta, u kojoj je prvo ispitivanje provedeno 1954. godine, modeli su se ispitivali na jezeru Bajer u Gorskom Kotaru.
Već se u početku djelovanja Instituta ispitivalo i do 40 modela svake godine,[1] a od utemeljenja Brodarskog instituta do danas izrađeno je i ispitano gotovo 1400 modela brodova i 1200 modela propelera.
- ↑ a b c d e f g Andročec, Vladimir. 24. svibnja 2017. Brodarski institut. Hrvatska tehnička enciklopedija. Pristupljeno 27. kolovoza 2024.
- ↑ Dosadašnji laureati za inovacije. Hrvatska gospodarska komora. Pristupljeno 27. kolovoza 2024.
- ↑ HDD nagrade 2012. dizajn.hr. 13. rujna 2012. Pristupljeno 27. kolovoza 2024.
- Brodarski institut Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
- Hidrodinamika broda Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK