Andro Vid Mihičić
| Andro Vid Mihičić | |
 Andro Vid Mihičić | |
| Rođenje | 25. ožujka 1896. |
|---|---|
| Smrt | 26. siječnja 1992. |
| Zanimanje | povjesničar umjetnosti i pjesnik |
| Portal o životopisima | |
Andro Vid Mihičić (Beli na otoku Cresu, 26. ožujka 1896. – Mali Lošinj, 26. siječnja 1992.) hrvatski povjesničar umjetnosti, redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pjesnik.
Andro Vid Mihičić školovao se na Košljunu, Badiji i Dubrovniku, a zahvaljujući don Frani Buliću dobiva stipendiju za studij u Parizu. Završio je studij povijesti umjetnosti, estetike i psihologije na Sorboni 1927. godine.[1] Radio kao profesor u Dubrovniku (1932.), potom u franjevačkoj gimnaziji na Badiji (1933. – 1944). Aktivno se uključuje u partizanski pokret kao vojni kapelan, s činom majora, a 1944.izlazi iz franjevačke službe. Neposredno nakon završetka rata dvije je godine radio kao kustos splitske Galerije umjetnina, da bi 1947. bio imenovan kustosom Moderne galerije u Zagrebu. Iste godine pozvan je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je, kao sljednik Ljube Babića, predavao povijest umjetnosti do umirovljenja 1966. godine.[2] Svoju zbirku "umjetnina i misli” Mihičić je 1988. godine darovao svome rodnom kraju. Zbirka njegovih rukopisa i djela Kršinića, Vidovića, Augustinčića, Radauša, Kerdića, Krstulovića, Janeša, Meštrovića, Motike, Aralice, Filakovca, Mujadžića, Paraća nalaze se u palači Fritzy u Malom Lošinju, sjedištu Lošinjskog muzeja.[3]
- Posljednja misao koju je zapisao uklesana je na njegov grob u Belom: “Pred tajnom smrti svaki je čovjek mali.”[1]
Objavio je knjige:
- O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930.
- Zbirke pjesama Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988.
- Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91.
Objavljivao je likovne zapise u periodičnim izdanjima od 1923., poslije Drugog svjetskog rata u časopisima Bulletin JAZU i Marulić.
Stihovi pjesnika Andra Vida Mihičića, uklesani su na dvadeset kamenih skulptura umjetnika Ljube de Karine koje obilježavaju Stazu broj 1 - crvenu eko stazu u Šumi Tramuntana na Cresu od 1997. godine.[4]
- ↑ a b Irena Dlaka, Ostavština Andra Vida Mihičića – intimna zbirka umjetnina i misli,Muzeologija 43/44, 2007.
- ↑ Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Knjiga 1, HLZ 1995., str.572.
- ↑ Nataša Šegota Lah:LIKOVNA BAŠTINA
- ↑ Šuma Tramuntana
- Vladimir Lončarević: Andro Vid Mihičić - pjesnik i estetičar Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Glas Koncila, 24. srpnja 2011., str. 21