Virtualna realnost
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Virtuelna realnost (engleski: virtual reality, VR), jeste izraz koji se odnosi na računarski simulirana okruženja, koja mogu oponašati stvarni svijet, kao i zamišljene svjetove. Trenutno, većina okruženja u prividnoj stvarnosti su prvenstveno vizuelna iskustva, prikazana ili na računarskom ekranu, ili preko posebnih stereoskopskih ekrana, ali neke simulacije uključuju dodatne senzorske informacije, naprimjer zvuk preko zvučnika ili slušalica.
Opis
[uredi | uredi izvor]Neki napredni haptički sistemi (haptika se bavi proučavanjem spajanja ljudskog osjećaja dodira sa svijetom proizvedenim pomoću računara) sada uključuju informacije osjećaja, općenito poznate kao povratna sila (force feedback), u medicinskim i zabavnim aplikacijama.
Korisnici mogu dvojako međusobno djelovati sa prividnim okruženjima ili prividnim predmetima: kroz korištenje standardnih ulaznih uređaja kao što su tastatura ili miš, ili kroz druge višemodalne uređaje kao što su ožičena rukavica "Polhemus", ili u tzv. "Omnidirectional treadmill-u".
Simulirano okruženje može biti veoma slično stvarnom svijetu, na primjer, u treniranju pilota za borbu, ili da se bitno razlikuje od stvarnog svijeta, kao što je slučaj u VR igrama.
U praksi, veoma je teško napraviti visokovrijedno iskustvo prividne stvarnosti, zbog velikih tehničkih ograničenja u procesorskoj snazi, rezoluciji prikaza, komunikacijskom protoku; štaviše, zagovornici ove tehnologije se nadaju da će ta ograničenja biti prevaziđena, kako procesori, proizvodnja slike i tehnologije prenosa podataka budu jači i vremenom efikasniji po jediničnoj cijeni.
Prividna stvarnost se često koristi da opiše različite primjene, često povezane sa 3d okruženjima, veoma kvalitetnog prikaza slike, kod kojih je osoba potpuno "uronjena" u samo takvo okruženje.
Razvoj CAD softvera, grafičkog hardvera, displeja koji se postavljaju na glavu, rukavica koje prikupljaju baze podataka, kao i minijaturizacija, su pomogle da se predodžba popularizira.
U knjizi pod naslovom: The Metaphysics of Virtual Reality (metafizika prividne stvarnosti), autora Michael R. Heim-a, prepoznato je sedam različitih pristupa prividne stvarnosti:
- simulacija,
- interakcija,
- da je nešto napravio čovjek,
- imerzija: "uronjenost" učesnika,
- prisustvo na daljinu,
- "uronjenost" cijelog tijela
- mrežna komunikacija.
Ova definicija još ima u sebi izvjesnog futurističkog romanticizma.
Ljudi često poistovjećuju prividnu stvarnost sa kacigama na glavama i odjećom koja prikuplja podatke.
Omnidirectional treadmill
[uredi | uredi izvor]"Omnidirectional treadmill", ili ODT, je uređaj koji dozvoljava osobi da izvodi kretanje u bilo kojem pravcu. Mogućnost kretanja u bilo kojem smjeru je to što nove "treadmill" uređaje razlikuje od njihovih prethodnika, kod kojih je kretanje bilo samo u jednom pravcu. Ovi uređaji omogućavaju kretanje u prividnom okruženju, bez smetnji.