Poremećaji seksualnog nagona

Seksualni nagon nije nagon održavanja vrste.

Štoviše, održavanje vrste (pogotovo kod ljudi) je stvar odabira. Da je tome tako, svjedoči činjenica da ne samo ljudi već i životinje stupaju u seksualne kontakte i bez namjere da imaju potomstvo. Seksualni nagon, dakle, jest nagon koji nije isključivo vezan za potomstvo, iako može rezultirati potomstvom. Religijska vjerovanja insistiraju na seksualnom nagonu kao nagonu produženja vrste te ujedno šalju poruku da je užitak u seksualnom kontaktu grijeh, ukoliko se nad osobama ne izvede službena ceremonija braka (koja se, naravno, mora platiti).

Gotovo je i nemoguće govoriti o nagonima i njihovim poremećajima bez ulaska u diskusiju o religiji. Nauka jasno diferencira duševne poremećaje od seksualnog ponašanja, no javnost uglavnom manipulirano potpadne religijskim tumačenjima pojedinih ponašanja zbog straha i srama od vlastite seksualnosti. Psihološki je lakše poricati i uvjeravati se u religijski postavljen 'čisti' model nego se suočiti s poteškoćama otkrivanja sebe.

Poremećaji seksualnog nagona su simptomi koji rezultiraju seksualnim kontaktom koji fizički ili psihički narušava integritet jedinke uključene u taj seksualni kontakt. Poremećaj seksualnog nagona ovisi o individui. Poremećaj seksualnog nagona može imati heteroseksualna osoba, homoseksualna osoba, biseksualna osoba' u biti' svaka osoba koja ima ikakav seksualni nagon. Nedokazano je da je prevalencija seksualno devijantnih zločina karakteristična za samo jednu grupu ljudi. Homoseksualnost se često povezuje sa poremećajem zbog religijskih vjerovanja u jedan jedini adekvatan model čovjeka.