Idi na sadržaj

Piroptoza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Piroptoza je visokoupalni oblik lizne programirane ćelijske smrti koji se najčešće javlja nakon infekcije unutarćelijskim patogenima i vjerovatno je dio antimikrobnog odgovora . Ovaj proces podstiče brzo uklanjanje različitih bakterijskih, virusnih, gljivičnih i protozojskih infekcija, uklanjanjem unutarćelijskih replikacijskih niša i jačanjem odbrambenih odgovora domaćina. Piroptoza se može desiti u imunskim ćelijama, a takođe se navodi da se javlja u keratinocitima i nekim epitelnim ćelijama.[1] Proces se pokreće formiranjem velikog supramolekulskog kompleksa zvanog inflamasom (također poznatog kao piroptozom) nakon signala unutarćelijske opasnosti.[2] Inflamasom aktivira drugačiji skup kaspaza u poređenju sa apoptozom, naprimjer, kaspaza-1/4/5 kod ljudi i kaspaza-11 kod miševa.[3] Ove kaspaze doprinose sazrevanju i aktivaciji nekoliko proupalnih citokina i proteina koji formiraju pore gasdermina. Formiranje pora uzrokuje rupturu ćelijske membrane i oslobađanje citokina, kao i različitih molekulskih uzoraka povezanih s oštećenjem (DAMP), molekula kao što su HMGB-1, ATP i DNK, van ćelije. Ove molekule regrutuju više imunskih ćelija i dalje održavaju upalnu kaskadu u tkivu.[4][5]

Međutim, kod patogenih hroničnih bolesti, upalni odgovor ne eliminira primarni stimulus. Pojavljuje se hronični oblik upale koja u konačnici doprinosi oštećenju tkiva. Piroptoza je povezana sa bolestima, uključujući rak, neurodegeneraciju i bolesti kardiovaskularnog sistema. Neki primjeri piroptoze uključuju makrofage inficirane salmonelama i abortivno HIV-inficirane T-pomoćne ćelije.[6][7][8]

Morfološke karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Piroptoza, kao oblik programirane ćelijske smrti, ima mnogo morfoloških razlika u poređenju sa apoptozama. I piroptoza i apoptoza prolaze kroz hromatinsku kondenzaciju, ali tokom apoptoze, jedro se raspada na više hromatinskih tijela; kod piroptoze, jedro ostaje netaknuto.[9] U ćeliji koja je podvrgnuta piroptozi, gasderminske pore se formiraju na plazmamembrani, što rezultira prilivom vode i lizom ćelije.[1][10]

Što se tiče mehanizma, piroptozu aktiviraju upalne kaspaze, uključujući kaspazu-1/4/5 kod ljudi i kaspazu-11 kod miševa. Proapoptozne kaspaze, uključujući kaspazu-6/7/8/9, nisu potrebne za piroptozu. Aktivacija kaspaze-3 može se dogoditi i u apoptozi iu piroptozi.[1][10]

Iako su i piroptoza i nekroptoza izazvane formiranjem pora na membrani, piroptoza je više kontrolirana. Ćelije koje su podvrgnute piroptozi pokazuju membranske plikove i proizvode izbočine poznate kao piroptotska tijela, proces koji se ne nalazi u nekroptozi.[11] Također, nekroptoza djeluje na kaspazno nezavisan način. Predlaže se da i piroptoza i nekroptoza mogu djelovati kao odbrambeni sistemi protiv patogena kada su blokirani apoptotski putevi.

Sažetak različitih morfologija, mehanizama i ishoda tri oblika ćelijske smrti (apoptoza, piroptoza i nekroza)[6][10]
Karakteristika Apoptoza PIroptoza Nekroptoza
Morfologija Ćelijska razgradnja NE DA DA
Oticanje ćelija NE DA DA
Formiranje pora NE DA DA
Membranski prištevi/mjehurići DA DA NE
Fragmentacija DNK DA DA DA
Netaknutost jedra NE DA NE
Mehanizam Aktivacija kaspaza-1 NE DA NE
Aktivacija kaspaza-3 DA DA NE
Aktivacija GSDMD NE DA NE
Ishod Upala NE Da DA
Programirana ćelijska smrt DA DA DA

Mehanizam

[uredi | uredi izvor]
Aktivna kaspaza-1 omogućava cijepanje pro-IL-1β u IL-1β. Njegovo izlučivanje je osigurano piroptozom izazvanom N-terminalnim fragmentom iz gasdermina D nakon njegovog cijepanja kaspazom-1.

Urođeni imunski sistem, koristeći receptore za prepoznavanje uzoraka kodiranih zametnom linijom (PRR), može prepoznati širok spektar molekulskih obrazaca povezanih s patogenom (PAMP) i molekularnih obrazaca povezanih s oštećenjem (DAMP) nakon infekcije mikrobom. Klasični primjeri PRR uključuju toll-like receptore (TLR) i NOD-like receptore (NLRs). urođeni imunski sistem, koristeći receptore za prepoznavanje uzoraka kodiranih zametnom linijom (PRR), može prepoznati širok spektar molekulskiih obrazaca povezanih s patogenom (PAMP) i molekularnih obrazaca povezanih s oštećenjem (DAMP) nakon infekcije mikrobom. Klasični primjeri PRR uključuju toll-like receptore (TLR) i NOD-like receptore (NLR).[12] Prepoznavanje PAMP-a i DAMP-a pokreće formiranje multiproteinskih kompleksa inflamasoma, koji zatim aktiviraju kaspaze da iniciraju piroptozu. Put upale može biti kanonski ili nekanonski, pri čemu prvi koristi inflamasome koji aktiviraju kaspazu-1, a drugi koriste druge kaspaze.[13]

Kanonski inflamasomski put

[uredi | uredi izvor]

U kanonskom inflamasomskom putu, PAMP i DAMP prepoznaju određeni endogeni PRR. Naprimjer, NLR proteini NLRC4 mogu prepoznati komponente flagelina i komponente tipa III sostema sekrecije.[14] NLRP3 is activated by cellular events induced by different PAMPs and DAMPs stimuli.[15] Neki ne-NLR proteini poput odsutnog u melanomu 2 (AIM2) i pirin također se mogu aktivirati i formirati inflamasome.[13] Također, PRR-ovi koji ne formiraju inflamasome, kao što je TLR, NOD1 i NOD2 takođe imaju važnu ulogu u piroptozi. Ovi receptori pojačavaju ekspresiju upalnih citokina, kao što su IFN α/β, faktor tumorske nekroze (TNF), IL-6 i IL-12 kroz NF-κB i MAPK-signalne puteve. Osim toga, pro-IL-1β i pro-IL-18 se oslobađaju da budu obrađeni cisteinom posredovanom kaspazom-1.[16][17]

Opis slike za slabovide: Formiranje inflamasomaNLRP3

Kanonski inflamasomi uglavnom sadrže tri komponente: senzorni protein (PRR), adapter (ASC) i efektor (kaspaza-1).[13] Općenito, formiranje inflamasoma NLR proteini dijele sličnu strukturu, nekoliko domena ponavljanja bogatih leucinom (LRR), centralni domen za vezivanje nukleotida i oligomerizaciju (NBD) i N-terminalni pirinski domen (PYD). NLRP3, naprimjer, regrutuje ASC adapterski protein putem interakcije PYD-PYD. I prokapaza-1 i ASC sadrže domen za aktivaciju i regrutaciju kaspaze (CARD), a ova homotipska interakcija CARD-CARD omogućava autokatalitsko cijepanje i ponovno sastavljanje prokapaze-1 kako bi se formirala aktivna kaspaza-1.[18] Alternativno, NLRC4 može direktno regrutovati prokaspazu-1, jer ima CARD domen umjesto pirinskog domena.[19]

Aktivirana kaspaza-1 je odgovorna za cijepanje pro-IL-1β i pro-IL-18. Ovi citokini, nakon obrade, bit će u svom biološki aktivnom obliku spremni za oslobađanje iz stanica domaćina. Pored toga, kaspaza-1 takođe cepa citosolni gasdermin D (GSDMD). GSDMD se može cijepati kako bi se proizveo N-terminalni domen (GSDMD-N) i C-terminalni domen (GSDMD-C). GSDMD-N može oligomerizirati i formirati transmembranske pore koje imaju unutrašnji prečnik od 10-14 nm.[20] Pore omogućavaju izlučivanje IL-1β i IL-18 i različitog citosolnog sadržaja u vanćelijski prostor, a takođe remete ćelijski ionski gradijent. Rezultirajuće povećanje osmotskog pritiska uzrokuje dotok vode praćen oticanjem i pucanjem ćelija. Značajno je da je GSDMD-N autoinhibiran od strane C-terminalnog domena GSDMD prije cijepanja, kako bi se spriječila liza ćelija u normalnim uvjetima.[21] Takođe, GSDMD-N se može umetnuti u unutrašnju membranu samo sa specifičnim sastavima lipida,[22] što ograničava njegovo oštećenje na susjedne ćelije.

Nekanonski inflamasomski put

[uredi | uredi izvor]

Nekanonski inflamasomski put se pokreće vezivanjem lipopolisaharida (LPS) Gram-negativnih bakterija direktno na kaspazu-4/5 kod ljudi i kaspazu-11 u miševa. Vezivanje LPS-a na ove kaspaze promoviše njihovu oligomerizaciju i aktivaciju. Ove kaspaze mogu cijepati GSDMD kako bi oslobodile GSDMD-N i pokrenule piroptozu. Osim toga, priliv kalijevih iona nakon permeabilizacije membrane pokreće aktivaciju NLRP3, što zatim dovodi do stvaranja NLRP3 inflamasoma i aktivacije kaspaze-1.[13] Ovi procesi olakšavaju cijepanje GSDMD i podastiču sazrijevanje i oslobađanje proupalnih citokina.

Pregled puteva poroptoze:Piroptoza i mehanizmi prilagodljive imunosti koji promptno nastaju u mezenternim limfnim čvorovima

Piroptozni put ovisan o kaspazi-3

[uredi | uredi izvor]

Nedavno je predložen alternativni put koji povezuje apoptozu i piroptozu. Kaspaza-3, kaspaza dželata u apoptozi, može cepati gasdermin E (GSDME) da proizvede fragment N- i C-terminalnog fragmenta na način sličan GSDMD cijepanju.[3] Kada se apoptotske ćelije ne čiste od strane makrofaga, ekspresija GSDME se zatim pojačava pomoću p53. GSDME se zatim aktivira kaspazom-3, kako bi se formirale pore na ćelijskoj membrani. Također je otkriveno da GSDME može permeabilizirati mitohondrijske membrane za oslobađanje citohroma c, što dalje aktivira kaspazu-3 i ubrzava cijepanje GSDME.[23] Ova pozitivna povratna sprega osigurava da se programirana ćelijska smrt prenosi naprijed.

Klinički značaj

[uredi | uredi izvor]

Piroptoza djeluje kao odbrambeni mehanizam protiv infekcije izazivanjem patološke upale. Formiranje inflamasoma i aktivnost kaspaze-1 određuju ravnotežu između rezolucije patogena i bolesti.

U zdravoj ćeliji, aktivacija kaspaze-1 pomaže u borbi protiv infekcije uzrokovane bakterijama rodova Salmonella i Shigella, uvođenjem ćelijske smrti kako bi se ograničio rast patogena[6] kada se signalizira "opasnost". Kada se osjeti, ćelije u mirovanju će se aktivirati da se podvrgnu piroptozi i proizvode upalne citokine IL-1β i IL-18. IL-18 će stimulirati proizvodnju IFNγ i inicirati razvoj TH1 odgovora. TH1 odgovori imaju tendenciju oslobađanja citokina koji usmjeravaju trenutno uklanjanje patogena.)[24] Aktivacija ćelije dovodi do povećanja nivoa citokina, što će pojačati posljedice upale, a to zauzvrat doprinosi razvoju adaptivnog odgovora kako infekcija napreduje. Konačno rješenje će očistiti patogene.

Nasuprot tome, trajna upala će proizvesti prekomjerne imunske ćelije, što je štetno. Ako ciklusi pojačanja potraju, pojavit će se metabolički poremećaj, autoupalne bolesti i ozljede jetre povezane s hroničnom upalom.[24]

Cerebrovaskularna bolest

[uredi | uredi izvor]

Nedavne studije pokazuju da piroptoza ima ulogu u patofiziologiji unutarmoždanog krvarenja, a ublažavanje piroptoze može biti strategija intervencije za inhibiciju upalnog odgovora nakon takvogog krvarenja.[25]

Kancer

[uredi | uredi izvor]

Piroptoza, kao programirana ćelijska smrt povezana sa upalom, ima široke implikacije kod različitih tipova raka. U principu, piroptoza može ubiti ćelije raka i inhibirati razvoj tumora u prisustvu endogenih DAMP-ova. U nekim slučajevima, GSDMD se može koristiti kao prognostički marker za rak. Međutim, produžena proizvodnja upalnih tijela može olakšati stvaranje mikrookruženja koje pogoduje rastu tumora.[26] Razumijevanje mehanizama piroptoze i identificiranje molekula povezanih s piroptozom može biti korisno u liječenju različitih karcinoma.

U ćelijama karcinoma želuca prisustvo GSDMD može inhibirati komplekse ciklin A2/CDK2, što dovodi do zaustavljanja ćelijskog ciklusa i tako inhibira razvoj tumora. Također, ćelijska koncentracija GSDME povećava se kada se ćelije raka želuca liječe određenim lijekovima za hemoterapiju. GSDME zatim aktivira kaspazu-3 i pokreće piroptotsku ćelijsku smrt.[10]

Rak grlića materice može biti uzrokovan infekcijom ljudskim papiloma virusom (HPV). AIM2 protein može prepoznati virusnu DNK u citoplazmi i formirati AIM2 inflamasom, koji se zatim pokreće kanonskim putem piroptoze ovisnom o kaspazi-1. HPV infekcija uzrokuje povećanu regulaciju sirtuin 1 proteina, što remeti faktor transkripcije za AIM2, RelB. Obaranje sirtuina 1 povećava ekspresiju AIM2 i pokreće piroptozu.[27]

Poremećaj metabolizma

[uredi | uredi izvor]

Nivo ekspresije NLRP3 inflamasoma i kaspaze-1 ima direktnu vezu sa ozbiljnošću nekoliko metaboličkih sindroma, kao što su gojaznost i dijabetes melitus tipa II (T2DM). To je zato što je naknadni nivo proizvodnje IL-1β i IL-18, citokina koji ometaju lučenje insulina, pod uticajem aktivnosti kaspaze-1. Glukozni nivo preuzimanja se tada smanjuje, a stanje je poznato kao rezistencija na insulin.[28] Stanje se dalje ubrzava uništavanjem β ćelija pankreasa izazvanim IL-1β.[29]

Kriopirinopatije

[uredi | uredi izvor]

Mutacija u genskom kodiranju inflamasoma dovodi do grupe autoupalnih bolesti koje se nazivaju kriopirinopatije. Ova grupa uključuje Muckle-Wellsov sindrom, hladni autoupalni sindrom i hronični novorođenački neurološki kožni i zglobni sindrom, svi pokazuju simptome iznenadne groznice i lokaliziranih upala.[30] The mutated gene in such cases is the NLRP3, impeding the activation of inflammasome and resulting in an excessive production of IL-1β. This effect is known as "gain-of-function".[31]

HIV i AIDS

[uredi | uredi izvor]

Nedavne studije pokazuju da piroptoza posredovana kaspazom-1 izaziva iscrpljivanje CD4 T-ćelija i upalu HIV,[7][32][33][34] dva karakteristična događaja koja pokreću progresiju HIV bolesti u AIDS-u. Iako piroptoza doprinosi sposobnosti domaćina da brzo ograniči i očisti infekciju uklanjanjem unutarćelijskih replikacijskih niša i jačanjem odbrambenih odgovora kroz oslobađanje proupalnih citokina i endogenih signala opasnosti, kod patogene upale, kao što je ona izazvana HIV-1, ovaj koristan odgovor čini neiskorijenjenim primarni stimulus. Zapravo, čini se da stvara patogeni začarani krug u kojem umiruće CD4 T-ćelije oslobađaju upalne signale koji privlače više ćelija u inficirano limfoidno tkivo da umru i da izazovu hroničnu upalu i ozljedu tkiva.

Možda je moguće prekinuti ovaj patogeni ciklus sigurnim i efikasnim inhibitorima kaspaze-1. Ovi agensi bi mogli formirati novu i uzbudljivu 'anti-AIDS' terapiju za HIV-inficirane subjekte u kojoj je tretman usmjeren na domaćina umjesto na virus. Treba napomenuti da se miševi s nedostatkom kaspaze-1 normalno razvijaju,[35][36] tvrdeći da bi inhibicija ovog proteina proizvela korisne, a ne štetne terapijske efekte kod HIV pacijenata. Nedavno su piroptoza i nizvodni putevi identificirani kao obećavajući ciljevi za liječenje teških bolesti povezanih s COVID-19.[37]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c Jorgensen I, Miao EA (maj 2015). "Pyroptotic cell death defends against intracellular pathogens". Immunological Reviews. 265 (1): 130–42. doi:10.1111/imr.12287. PMC 4400865. PMID 25879289.
  2. ^ Nirmala JG, Lopus M (april 2020). "Cell death mechanisms in eukaryotes". Cell Biology and Toxicology. 36 (2): 145–164. doi:10.1007/s10565-019-09496-2. PMID 31820165. S2CID 208869679.
  3. ^ a b Gong W, Shi Y, Ren J (mart 2020). "Research progresses of molecular mechanism of pyroptosis and its related diseases". Immunobiology. 225 (2): 151884. doi:10.1016/j.imbio.2019.11.019. PMID 31822435. S2CID 209314359.
  4. ^ Baroja-Mazo A, Martín-Sánchez F, Gomez AI, Martínez CM, Amores-Iniesta J, Compan V, et al. (august 2014). "The NLRP3 inflammasome is released as a particulate danger signal that amplifies the inflammatory response". Nature Immunology. 15 (8): 738–48. doi:10.1038/ni.2919. PMID 24952504. S2CID 6928042.
  5. ^ Franklin BS, Bossaller L, De Nardo D, Ratter JM, Stutz A, Engels G, et al. (august 2014). "The adaptor ASC has extracellular and 'prionoid' activities that propagate inflammation". Nature Immunology. 15 (8): 727–37. doi:10.1038/ni.2913. PMC 4116676. PMID 24952505.
  6. ^ a b c Fink SL, Cookson BT (novembar 2006). "Caspase-1-dependent pore formation during pyroptosis leads to osmotic lysis of infected host macrophages". Cellular Microbiology. 8 (11): 1812–25. doi:10.1111/j.1462-5822.2006.00751.x. PMID 16824040.
  7. ^ a b Doitsh G, Galloway NL, Geng X, Yang Z, Monroe KM, Zepeda O, et al. (januar 2014). "Cell death by pyroptosis drives CD4 T-cell depletion in HIV-1 infection". Nature. 505 (7484): 509–14. Bibcode:2014Natur.505..509D. doi:10.1038/nature12940. PMC 4047036. PMID 24356306.
  8. ^ Doitsh G, Greene WC (mart 2016). "Dissecting How CD4 T Cells Are Lost During HIV Infection". Cell Host & Microbe. 19 (3): 280–91. doi:10.1016/j.chom.2016.02.012. PMC 4835240. PMID 26962940.
  9. ^ Brennan MA, Cookson BT (oktobar 2000). "Salmonella induces macrophage death by caspase-1-dependent necrosis". Molecular Microbiology. 38 (1): 31–40. doi:10.1046/j.1365-2958.2000.02103.x. PMID 11029688. S2CID 30022137.
  10. ^ a b c d Fang Y, Tian S, Pan Y, Li W, Wang Q, Tang Y, et al. (januar 2020). "Pyroptosis: A new frontier in cancer". Biomedicine & Pharmacotherapy. 121: 109595. doi:10.1016/j.biopha.2019.109595. PMID 31710896.
  11. ^ Chen X, He WT, Hu L, Li J, Fang Y, Wang X, et al. (septembar 2016). "Pyroptosis is driven by non-selective gasdermin-D pore and its morphology is different from MLKL channel-mediated necroptosis". Cell Research. 26 (9): 1007–20. doi:10.1038/cr.2016.100. PMC 5034106. PMID 27573174.
  12. ^ Bortoluci KR, Medzhitov R (maj 2010). "Control of infection by pyroptosis and autophagy: role of TLR and NLR". Cellular and Molecular Life Sciences. 67 (10): 1643–51. doi:10.1007/s00018-010-0335-5. PMID 20229126. S2CID 20682184.
  13. ^ a b c d Platnich JM, Muruve DA (juli 2019). "NOD-like receptors and inflammasomes: A review of their canonical and non-canonical signaling pathways". Archives of Biochemistry and Biophysics. 670: 4–14. doi:10.1016/j.abb.2019.02.008. PMID 30772258. S2CID 73464235.
  14. ^ Zhao Y, Yang J, Shi J, Gong YN, Lu Q, Xu H, et al. (septembar 2011). "The NLRC4 inflammasome receptors for bacterial flagellin and type III secretion apparatus". Nature. 477 (7366): 596–600. Bibcode:2011Natur.477..596Z. doi:10.1038/nature10510. PMID 21918512. S2CID 4429240.
  15. ^ Kelley N, Jeltema D, Duan Y, He Y (juli 2019). "The NLRP3 Inflammasome: An Overview of Mechanisms of Activation and Regulation". International Journal of Molecular Sciences. 20 (13): 3328. doi:10.3390/ijms20133328. PMC 6651423. PMID 31284572.
  16. ^ Kawai T, Akira S (maj 2006). "TLR signaling". Cell Death and Differentiation. 13 (5): 816–25. doi:10.1038/sj.cdd.4401850. PMID 16410796.
  17. ^ Mukherjee T, Hovingh ES, Foerster EG, Abdel-Nour M, Philpott DJ, Girardin SE (juli 2019). "NOD1 and NOD2 in inflammation, immunity and disease". Archives of Biochemistry and Biophysics. 670: 69–81. doi:10.1016/j.abb.2018.12.022. PMID 30578751. S2CID 58621835.
  18. ^ Broz P, Dixit VM (juli 2016). "Inflammasomes: mechanism of assembly, regulation and signalling". Nature Reviews. Immunology. 16 (7): 407–20. doi:10.1038/nri.2016.58. PMID 27291964. S2CID 32414010.
  19. ^ Duncan JA, Canna SW (januar 2018). "The NLRC4 Inflammasome". Immunological Reviews. 281 (1): 115–123. doi:10.1111/imr.12607. PMC 5897049. PMID 29247997.
  20. ^ Ding J, Wang K, Liu W, She Y, Sun Q, Shi J, et al. (juli 2016). "Pore-forming activity and structural autoinhibition of the gasdermin family". Nature. 535 (7610): 111–6. Bibcode:2016Natur.535..111D. doi:10.1038/nature18590. PMID 27281216. S2CID 4391444.
  21. ^ Liu Z, Wang C, Rathkey JK, Yang J, Dubyak GR, Abbott DW, Xiao TS (maj 2018). "Structures of the Gasdermin D C-Terminal Domains Reveal Mechanisms of Autoinhibition". Structure. 26 (5): 778–784.e3. doi:10.1016/j.str.2018.03.002. PMC 5932255. PMID 29576317.
  22. ^ Qiu S, Liu J, Xing F (april 2017). "'Hints' in the killer protein gasdermin D: unveiling the secrets of gasdermins driving cell death". Cell Death and Differentiation. 24 (4): 588–596. doi:10.1038/cdd.2017.24. PMC 5384029. PMID 28362726.
  23. ^ Rogers C, Erkes DA, Nardone A, Aplin AE, Fernandes-Alnemri T, Alnemri ES (april 2019). "Gasdermin pores permeabilize mitochondria to augment caspase-3 activation during apoptosis and inflammasome activation". Nature Communications. 10 (1): 1689. Bibcode:2019NatCo..10.1689R. doi:10.1038/s41467-019-09397-2. PMC 6459836. PMID 30976076.
  24. ^ a b Davis BK, Wen H, Ting JP (2011). "The inflammasome NLRs in immunity, inflammation, and associated diseases". Annual Review of Immunology. 29 (1): 707–35. doi:10.1146/annurev-immunol-031210-101405. PMC 4067317. PMID 21219188.
  25. ^ Song D, Yeh CT, Wang J, Guo F (septembar 2022). "Perspectives on the mechanism of pyroptosis after intracerebral hemorrhage". Front Immunol. 2022: 989503. doi:10.3389/fimmu.2022.989503. PMC 9484305 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36131917 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  26. ^ Xia X, Wang X, Cheng Z, Qin W, Lei L, Jiang J, Hu J (septembar 2019). "The role of pyroptosis in cancer: pro-cancer or pro-"host"?". Cell Death & Disease. 10 (9): 650. doi:10.1038/s41419-019-1883-8. PMC 6733901. PMID 31501419.
  27. ^ So D, Shin HW, Kim J, Lee M, Myeong J, Chun YS, Park JW (septembar 2018). "Cervical cancer is addicted to SIRT1 disarming the AIM2 antiviral defense". Oncogene. 37 (38): 5191–5204. doi:10.1038/s41388-018-0339-4. PMID 29844574. S2CID 44064866.
  28. ^ Vandanmagsar B, Youm YH, Ravussin A, Galgani JE, Stadler K, Mynatt RL, et al. (februar 2011). "The NLRP3 inflammasome instigates obesity-induced inflammation and insulin resistance". Nature Medicine. 17 (2): 179–88. doi:10.1038/nm.2279. PMC 3076025. PMID 21217695.
  29. ^ Strowig T, Henao-Mejia J, Elinav E, Flavell R (januar 2012). "Inflammasomes in health and disease". Nature. 481 (7381): 278–86. Bibcode:2012Natur.481..278S. doi:10.1038/nature10759. PMID 22258606. S2CID 205227460.
  30. ^ Neven B, Prieur AM, Quartier dit Maire P (septembar 2008). "Cryopyrinopathies: update on pathogenesis and treatment". Nature Clinical Practice. Rheumatology. 4 (9): 481–9. doi:10.1038/ncprheum0874. PMID 18665151. S2CID 13022253.
  31. ^ Church LD, Cook GP, McDermott MF (januar 2008). "Primer: inflammasomes and interleukin 1beta in inflammatory disorders". Nature Clinical Practice. Rheumatology. 4 (1): 34–42. doi:10.1038/ncprheum0681. PMID 18172447. S2CID 19986204.
  32. ^ Monroe KM, Yang Z, Johnson JR, Geng X, Doitsh G, Krogan NJ, Greene WC (januar 2014). "IFI16 DNA sensor is required for death of lymphoid CD4 T cells abortively infected with HIV". Science. 343 (6169): 428–32. Bibcode:2014Sci...343..428M. doi:10.1126/science.1243640. PMC 3976200. PMID 24356113.
  33. ^ Lu, Wuxun; Demers, Andrew J.; Ma, Fangrui; Kang, Guobin; Yuan, Zhe; Wan, Yanmin; Li, Yue; Xu, Jianqing; Lewis, Mark; Li, Qingsheng (15. 1. 2016). Silvestri, G. (ured.). "Next-Generation mRNA Sequencing Reveals Pyroptosis-Induced CD4 + T Cell Death in Early Simian Immunodeficiency Virus-Infected Lymphoid Tissues". Journal of Virology (jezik: engleski). 90 (2): 1080–1087. doi:10.1128/JVI.02297-15. ISSN 0022-538X. PMC 4702687. PMID 26559826.
  34. ^ Zhang, Chao; Song, Jin-Wen; Huang, Hui-Huang; Fan, Xing; Huang, Lei; Deng, Jian-Ning; Tu, Bo; Wang, Kun; Li, Jing; Zhou, Ming-Ju; Yang, Cui-Xian (15. 3. 2021). "NLRP3 inflammasome induces CD4+ T cell loss in chronically HIV-1–infected patients". The Journal of Clinical Investigation (jezik: engleski). 131 (6). doi:10.1172/JCI138861. ISSN 0021-9738. PMC 7954596. PMID 33720048.
  35. ^ Kuida K, Lippke JA, Ku G, Harding MW, Livingston DJ, Su MS, Flavell RA (mart 1995). "Altered cytokine export and apoptosis in mice deficient in interleukin-1 beta converting enzyme". Science. 267 (5206): 2000–3. Bibcode:1995Sci...267.2000K. doi:10.1126/science.7535475. PMID 7535475.
  36. ^ Li P, Allen H, Banerjee S, Franklin S, Herzog L, Johnston C, et al. (februar 1995). "Mice deficient in IL-1 beta-converting enzyme are defective in production of mature IL-1 beta and resistant to endotoxic shock". Cell. 80 (3): 401–11. doi:10.1016/0092-8674(95)90490-5. PMID 7859282. S2CID 18756273.
  37. ^ Yap, Jeremy K. Y.; Moriyama, Miyu; Iwasaki, Akiko (15. 7. 2020). "Inflammasomes and Pyroptosis as Therapeutic Targets for COVID-19". Journal of Immunology. 205 (2): 307–312. doi:10.4049/jimmunol.2000513. ISSN 1550-6606. PMC 7343621. PMID 32493814.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Piroptoza&oldid=3513578"