Operacija "Lipanjske zore"

Lipanjske zore
Lipanjske zore
Rat u Bosni i Hercegovini
Datum	7. juni 1992. - 26. juni 1992.
Lokacija	dolina rijeke Neretve, BiH
Ishod	Pobjeda hrvatskih snaga
Sukobljene strane
Hrvatsko vijeće odbrane ; Hrvatska vojska ; Hrvatske odbrambene snage	Jugoslavenska narodna armija[nedostaje referenca]; Vojska Republike Srpske
Komandanti
Janko Bobetko; Slobodan Praljak; Petar Zelenika; Jasmin Jaganjac	Momčilo Perišić; Radovan Grubač
Žrtve
14 poginulih, 23 ranjenih	?

Operacija "Lipanjske zore" ili Operacija "Čagalj" je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz juna 1992. godine. Akcija je trajala od 7-26. juna 1992: godine. To je prva pobjeda nad jedinicama JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Stanje prije bitke

Već nakon incidenta na Plitvicama (Krvavi Uskrs), Hrvati i Bošnjaci Hercegovine preko kriznih stožera počinju formirati seoske postrojbe, a usporedno počinje formiranje i bolje opremljenih i pokretnijih vojnih postrojbi. Već 3. januara 1992. utemeljen je štab HOS-a za Hercegovinu. U septembru 1991, u Mostar dolaze rezervne jedinice JNA. Iako je njihov dolazak bio nenajavljen, mostarski krizni stožer u suradnji sa hrvatskim kadrovima u ondašnjem MUP-u zaustavlja prvi nalet rezervista da uđu u grad. Jedinice rezervista JNA se zaustavilo u Gnojnicama i mostarskoj zračnoj luci, gdje je ondašnji MUP postavio svoje policijske punktove. Tek kasnije rezervisti JNA uspijevaju zaposjesti crtu Čapljina - Dretelj te crtu Slipčići - Krivodol - brdo Orlovac (kod Mostara) - brdo Hum (iznad Mostara) - grad Mostar - Bijelo Polje - Borci - Konjic. Dogovorom tadašnjeg MUP-a općine Mostar i Kriznog stožera vrši se mobilizacija pričuvnog sastava policije, u koju je uključen i velik broj dobrovoljaca, koji preuzimaju točke po prometnicama i dežurstva po gradu. Jedinica ZNG izlazi na plato Bile i 20. septembra 1991. sprječava desant čime Hrvati i Bošnjaci Mostara praktično ulaze u rat sa JNA. 29. aprila 1992. Krizni stožer općine Mostar, a kasnije i krizni stožeri općina Čapljina i Široki Brijeg svu vlast i obranu tih općina povjeravaju Hrvatskom vijeću obrane. U međuvremenu, osnivaju se i omasovljuju jedinice HOS-a. Daljnjim borbama jedinice HVO-a i HOS-a jačaju i bolje se naoružavaju te se pokreću planovi za oslobodilačke akcije.

Hrvatske snage

U operaciji Lipanjske zore sudjelovalo je ukupno 4.670 hrvatskih vojnika. Sudjelovali su pripadnici HV-a, HVO-a i HOS-a kao i postrojbe policije iz općina Mostar, Čapljina i Stolac te jedna bošnjačka dobrovoljačka jedinica.

zapovjednik južnog bojišta: general Janko Bobetko
Glavni stožer HVO-a u Posušju, načelnik: Slobodan Praljak
Stožer HVO-a općina Mostar, zapovjednici: Petar Zelenika i Jasmin Jaganjac
4. gardijska brigada HV-a: general Damir Krstičević
Kažnjenička bojna HVO-a: zapovjednik Mladen Naletilić "Tuta"
Poskok bojna HVO-a
diverzantski odred HVO-a iz Čitluka: zapovjednik Miljenko Dugandžić "Midža"
dvije postrojbe HVO-a iz Čapljine
dvije postrojbe HVO-a iz Ljubuškog
bojna HVO-a iz Gruda
1. bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje
2. bojna mostarskog HVO-a Rudnik
3. bojna mostarskog HVO-a Cim
4. bojna mostarskog HVO-a Balinovac
5. bojna mostarskog HVO-a Ilići
6. bojna mostarskog HVO-a Kruševo
7. bojna mostarskog HVO-a Gnojnice
8. bojna mostarskog HVO-a Rodoč
9. bojna mostarskog HVO-a Jasenica
Samostalni bataljun obrane Mostara HVO (sačinjen od Bošnjaka): zapovjednik Arif Pašalić
Vojna policija HVO-a
postrojbe MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne
dio IX. bojne HOS-a (u sastavu 4. gardijske brigade HV-a
I. bojna HOS-a: zapovjednik bojnik Stanko Primorac "Ćane"
satnija HOS-a "Lovac" (iz sastava 156. brigade HV-a)
postrojba MUP-a RH

Srpske snage

Na području Hercegovine od septembra 1991. godine djelovala su 4 korpusa JNA, a od tih korpusa posebno su bili aktivni Užički, Titogradski i Bilećki korpus, koji je poslije postao Hercegovački korpus VRS-a. Cilj im je bio prijelaz preko Neretve i prodor ka Jadranskom moru, u čemu ipak nisu uspjeli. Predvodio ih je general Momčilo Perišić.

Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske: general Radovan Grubač
10. mehanizirana brigada Mostar
13. mehanizirana brigada Nevesinje
472. mehanizirana brigada Trebinje
15. hercegovačka pješadijska brigada Bileća
13. mješovita artiljerijska pukovnija (MAP)
13. mješovita protuoklopna artiljerijska pukovnija (MPOAP)
13. lakoartiljerijska pukovnija protuzračne obrane (LAP PVO)
13. četa Vojne policije (ČVP)
ostatci Titogradskog i Užičkog korpusa JNA

Tok operacije

Akcija je počela 7. juna 1992. kada diverzantski odred iz Čitluka i diverzantski vod bojne Grude probijaju neprijateljske bunkere, a združene hrvatske snage prelaze rijeku Neretvu i zauzimaju veliki prostor sve do Domanovića, a odatle kreću i oslobodilačke akcije prema Mostaru i Stocu. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. juna 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne civilne policije. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostar. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu "Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve.

U noći s 13. na 14. juni 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. juna i tako iznenaditi jedinice JNA.

Uz topničku i tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a, u 3 sata ujutro združene snage od Bovana i Drežnice do Salakovca, prelaze na lijevu obalu. Prva bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje prelazi Neretvu iz smjera Vojna. U Cernici rijeku prelazi jedna satnija "Samostalnog mostarskog bataljuna", predvođena Karlom Džebom, a druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana. Oko 6 sati pristiže Vojna policija HVO-a i snage HOS-a Hercegovine. Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. juna pristiže još hrvatskih snaga te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Borbe traju i 15. juna kada snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO "Tihomir Mišić" potpomognuta sa nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Osobito uspješna i vrhunska je akcija oslobođenja dijela kotline Bijelog Polja (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani) koja je izvedena 19. lipnja 1992. godine.

S drupe, pak, strane tokom 12. i 13. lipnja oslobođeno je i područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošaniće, gdje je i današnja međuentitetska crta razgraničenja. HVO je doslovce pregazio istočni dio grada Mostara i zaposje brdo Fortica. Dok HVO nije ušao u tada već okruženo Bijelo Polje, srpske snage su se izvukle prema Nevesinju preko brda Ruišta.

Pri povlačenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata. Dana 21. lipnja 1992. godine, nakon žestokih borbi hrvatske snage ovladavaju i relejem na Veležu, a srpsko-crnogorski agresor je odbačen u Podveležje. Tokom 26. lipnja, dan koji se smatra danom oslobođenja mostarske općine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snažnog uporišta Merdžan glave.

Rezultat operacije

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1800 km²s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku liniju.

Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. "Lipanjske zore" su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

U vojnom smislu, taktički poduzete radnje mogu biti predmetom izučavanja za neke buduće ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim riječima kazano, veliki dio je bila improvizacija, a aktivnih vojnih lica s praktičnim znanjem bilo jako malo. Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani). Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.

Reference

Hrvatski informativni centar Arhivirano 7. 6. 2012. na Wayback Machine Operacija Lipanjske zore
Republika - Petak, 5. lipnja 2009. - Broj 10/11 - Godina I. - Povijest: Munjevito hrvatsko oslobađanje Mostara, str. 30