Multipla endokrina neoplazija tip 2
| MEN tip 2A (MEN2) (Sippleov sindrom) | |
|---|---|
 Dvostrani feohromocitomi vezani s multiplom endokrinom neoplazijom tip 2 | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | D44.8 |
| ICD-9 | 258.02 |
| OMIM | 171400 |
| DiseasesDB | 7984 |
| MedlinePlus | 000399 |
| eMedicine | med/1520 |
| MeSH | D018813 |
| GeneReviews | Multiple Endocrine Neoplasia Type 2 |
Multipla endokrina neoplazija tip 2 (također poznata i kao feohromocitom i sržni karcinom štitnjače koji proizvodi amiloid,[1]PTC sindrom[1] i Sippleov sindrom[1]) je grupa medicinskih poremećaja povezanih sa tumorima endokrinog sistema. Tumori mogu biti benigni ili maligni (kanceri). Obično se javljaju u endokrinim organima (npr. tireoidea, paratiroidna i nadbubrežne žlijezde), ali se mogu pojaviti i u endokrinim tkivima organa koji se klasično ne smatraju endokrinim.[2]
MEN2 je podtip MEN (multipla endokrina neoplazija) i sam ima podtipove, kao što je objašnjeno u nastavku.
Znakovi i simptomi
[uredi | uredi izvor]MEN2 se može pokazati znakom ili simptomom povezanim s tumorom ili, u slučaju višestruke endokrine neoplazije tip 2b, sa karakterističnim mišićnoskeletnim i/ili usnenim i/ili gastrointestinalnim nalazima. Karcinom srži štitnjače (MTC) predstavlja najčešću početnu dijagnozu. Kao početna dijagnoza povremeno mogu biti feohromocitom ili primarni hiperparatireoidizam.
Feohromocitom se javlja u 33-50% slučajeva MEN2.[3] Kod MEN2A, primarni hiperparatireoidizam javlja se u 10-50% slučajeva i obično se dijagnostificira nakon treća decenija života. Rijetko se može pojaviti u djetinjstvu ili biti jedina klinička manifestacija ovog sindroma. MEN2A povezuje karcinom srži štitnjače sa feohromocitomom u oko 20–50% slučajeva i sa primarnim hiperparatireoidizmom u 5– 20% slučajeva. MEN2B povezuje karcinom štitnjačine srži sa feohromocitomom u 50% slučajeva, sa marfanoidnim habitusom i sa mukoznom i digestivnom neurofibromatozom.
Kod porodičnog izolovanog medulskog karcinoma štitnjače druge komponente bolesti su odsutne.{ U pregledu 85 pacijenata, 70 je imalo MEN2A, a 15 MEN2B.[3] Početna manifestacija MEN2 bio je medulski karcinom štitnjače kod 60% pacijenata, medulski karcinom štitnjače sinhrono sa feohromocitomom 4% i samo feohromocitom u u 6%. Pritom je 72% pogođenih je imalo bilateralne feohromocitome.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Tabela u članku multipla endokrina neoplazija navodi gene uključene u različite MEN sindrome. Većina slučajeva MEN2 proizilazi iz varijacije RET-protoonkogena, i specifični su za ćelije porijekla iz neravnog grebena. Odsjek za fiziologiju Univerziteta u Utahu održava bazu podataka RET mutacija povezanih s muškarcima.[4]
Protein koji kodira RET gen ima važnu ulogu u signalnom sistemu TGF-beta (transformirajući faktor rasta beta). Budući da sistem TGF-beta djeluje u nervnim tkivima u cijelom tijelu, varijacije u genu RET mogu imati efekte na nervna tkiva u cijelom tijelu. MEN2 općenito proizlazi iz varijante "RET gena" za povećanje funkcije. Druge bolesti, kao što je Hirschsprungova bolest, posljedica su varijanti gubitka funkcije. OMIM: 164761 navodi sindrome povezane sa RET genom.
Nasljeđivanje
[uredi | uredi izvor]
Kada je naslijeđena, multipla endokrina neoplazija tipa 2 prenosi se po autosomno dominantnom obrascu, što znači da oboljeli ljudi imaju jednog zahvaćenog roditelja, a moguće i braću i sestre i djecu. Neki slučajevi su, međutim, rezultat spontanih [novih mutacija u RET-genu. Ovi slučajevi javljaju se kod ljudi bez porodične historije ovog poremećaja. Kod MEN2B, naprimjer, otprilike polovina svih slučajeva nastaje kao spontane nove mutacije.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Na dijagnozu se sumnja kada pacijent sa porodičnom anamnezom dva od tri klasična tumora (medulski karcinom štitnjače, feohromocitom, paratiroidni adenom) ili MEN2 ima jedan od klasičnih tumora. To je potvrđeno genetičkim testiranjem na mutaciju RET gena.[5]
Razlike u prezentaciji
[uredi | uredi izvor]Kao što je navedeno, svi tipovi MEN2 uključuju feohromocitom i medulski karcinom štitnjače i karcinom srži štitnjače.
MEN2A dodatno karakterizira paratiroidna hiperplazija.
MEN2B dodatno obilježava prisustvo sluzokožnog neuroma, gastrointestinalnih simptoma (npr. zatvor i nadutost) i mišićna hipotonija.
MEN2B može imati marfanoidni habitus.[6]
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Prije nego što je genetičko testiranje bilo dostupno, tip i lokacija tumora određivali su koji tip MEN2 osoba ima. Testiranje gena sada omogućava dijagnozu prije nego se razviju tumori ili simptomi.
Tabela u članku multipla endokrina neoplazija upoređuje različite MEN sindrome. MEN2 i MEN1 su različita stanja, uprkos sličnim nazivima. MEN2 uključuje MEN2A, MEN2B i porodični medulski karcinom štitnjače (FMTC).
Zajednička karakteristika tri podtipa MEN2 je visoka sklonost razvoju medulskih karcinoma štitnjače.
Varijanta MEAs 2A opisana je 1989.[7] Ova varijanta također ima mrlje kožne amiloidoze u srednjem/gornjem dijelu leđa i nasljeđuje se autosomno dominantno.[8]
Upravljanje
[uredi | uredi izvor]Liječenje pacijenata s MEN2 uključuje tireoidektomiju, podrazumijevajući disekciju vratnih centralnih i bilateralnih limfnih čvorova za MTC, jednostranu adrenalektomiju za jednostrani feohromocitom ili bilateralnu adrenalektomiju kada su obje žlijezde zahvaćene i selektivnu resekciju patoloških paratireoidnih žlijezda za primarni hiperparatireoidizam. Preporučuje se porodični genetički skrining da se identifikuju rizične osobe koje mogu razviti bolest, što omogućava rano liječenje izvođenjem preventivme tiroidektomije, dajući im najbolje šanse za izlječenje.
Prognoza
[uredi | uredi izvor]Prognoza MEN2 uglavnom se odnosi na prognozu MTC zavisnu od stadija koja ukazuje na neophodnost potpune operacije štitnjače za indeksni slučaj s MTC-om i ranu tiroidektomiju za rizične subjekte na skriningu.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Multipla endokrina neoplazija
- Multipla endokrina neoplazija tip 1
- Multipla endokrina neoplazija tip 2b
- Mutipli mukozni neurom
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1.
- ^ Moline J, Eng C (2011). "Multiple endocrine neoplasia type 2: an overview". Genet. Med. 13 (9): 755–64. doi:10.1097/GIM.0b013e318216cc6d. PMID 21552134. S2CID 22402472.
- ^ a b Thosani S, Ayala-Ramirez M, Palmer L, Hu MI, Rich T, Gagel RF, Cote G, Waguespack SG, Habra MA, Jimenez C (2013) Karakterizacija feohromocitoma i njegov uticaj na ukupno preživljavanje kod višestruke endokrine neoplazije tipa 2. J Clin Endocrinol Metab
- ^ "MEN2 Database". University of Utah.
- ^ "Multiple Endocrine Neoplasia Type 2". Cancer.Net (jezik: engleski). 25. 6. 2012. Pristupljeno 15. 1. 2018.
- ^ Wray CJ, Rich TA, Waguespack SG, Lee JE, Perrier ND, Evans DB (januar 2008). "Failure to recognize multiple endocrine neoplasia 2B: more common than we think?". Ann. Surg. Oncol. 15 (1): 293–301. doi:10.1245/s10434-007-9665-4. PMID 17963006. S2CID 2564555.
- ^ Donovan DT, Levy ML, Furst EJ, Alford BR, Wheeler T, Tschen JA, Gagel RF (1989) Familial cutaneous lichen amyloidosis in association with multiple endocrine neoplasia type 2A: a new variant. Henry Ford Hosp Med J 37(3-4):147-150
- ^ Jabbour SA, Davidovici BB, Wolf R (2006) Rare syndromes. Clin Dermatol 24(4):299-316
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Šablon:Višestruki poremećaji endokrinih žlijezda Šablon:Neoplazije endokrinih žlijezda