Jež
| Jež | |
|---|---|
 Tamnoprsi jež Erinaceus europaeus | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Infraklasa | Eutheria |
| Nadred | Laurasiatheria |
| Red | Eulipotyphla |
| Porodica | Erinaceidae G. Fischer, 1814. |
| |
Jež (latinski: Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor), tj. obični evropski jež je sisar iz porodice Erinaceidae.[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Tijelo ježa je zdepasto, a noge kratke na kojima ima pet prstiju sa oštrim kandžama na svakom od njih.
Krzno ježeva je pretežno crno-bijelo. Na leđima i bokovima imaju na hiljade oštrih bodlji, koje su efikasna odbrana od grabežljivaca. Svaka od njih u osnovi ima mišić koji upravlja položajem bodlje. Pored toga, u odbrambenom položaju, ježevi se hitro sklupčaju u teško pristupačnu loptu, koja onemogućuje pristup grabežljvcima. Ježevi su stanovnici tla i uglavnom obitavaju u iskopanim brlozima, a posebno su aktivni noću. Redovno prave dva ulaza u brlog, a jedan od njih je uvijek skriven.
Glava ježa je malena i ima jednostavno građen mozak. Lobanja je duga i pljosnata, vrat kratak, a njuška dlakava. Imaju oštar njuh i sluh, što im omogućava lakše pronalaženje hrane i spolnog partnera. Zubi (oko 44) su im jako oštri.
Probavni sistem je također jednostavan. Nemaju slijepo crijevo, a cijelom dužinom je u vidu jednostavne i vrlo kratke cijevi, nesrazmjerne u odnosu na tjelesenu dužinu. Hrana ježeva su najčešće beskičmenjaci (insekti i njihove larve, kao i člankoviti crvi), ali jedu i sitne kičmenjake i strvine. Rjeđe uzimaju i hranu biljnog porijekla (korijenje i voće).
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Ježevi žive u Evropi, Aziji i Africi. Nema ih u Americi i Australiji.
Porodica ježeva uključuje 25 vrsta. Neki od njenih najpoznatijih predstavnika žive u Evropi, a Erinaceus europaeus i Erinaceus concolor i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Ponašanje
[uredi | uredi izvor]Ježevi su agresivni prema drugim mužjacima, a pri susretu sa došljacima brzo se sklupčaju u bodljikavu kuglu. Samo nekoliko vrsta ježeva love danju, a svi ostali to čine noću. U hladnim kao i u umjerenim područjima, preko zime ježevi padaju u hibernaciju, tj. spavaju "zimski san". U toplijim klimatskim područjima, tokom zime ježevi prelaze u stanje ukočenosti.
Uticaj čovjeka
[uredi | uredi izvor]Kao i u slučaju većine malih sisara koji žive u blizini ljudi, mnogi od njih su pregaženi kada pokušavaju preći kolovoz.[2] U Irskoj su ježevi jedan od najčešćih slučajeva smrti sisara na cestama.[3][4] U periodu od aprila 2008. do novembra 2010. na dva dijela ceste dužine 227 km i 32,5 km zabilježena su 133 slučaja smrti ježeva. Od još 135 leševa ježeva, prikupljenih širom Irske, sakupljeno je znatno više mužjaka nego ženki, pri čemu je vrhunac smrtnosti mužjaka bio u maju i junu. Broj smrti ženki premašio je broj smrti mužjaka samo u augustu, dok su dalji vrhunci smrtnosti ženki primjećeni u junu i julu.
Ljubitelji egzotičnih kućnih ljubimaca mogu ih nabaviti kao kućne ljubimce.[5][6][7] Domestifikovani ježevi mogu gurnuti glavu u cijevi, poput kartonskih tuljaka za toaletni papir, i hodati s njima posvuda. Neki vlasnici to nazivaju "cijevljenje" i potiču takvo ponašanje, pružajući tuljak koji je prerezan dužinom kako bi jež mogao lako da ga skine. Neki ježevi namjerno nose tuljake satima.[8]
Kulinarstvo i medicinska upotreba
[uredi | uredi izvor]Ježevi su izvor hrane u mnogim kulturama. Jeli su ih u Starom Egiptu, a u nekim receptima kasnog srednjeg vijeka koristi se meso ježa.[9][10][11] Trguju se širom Evroazije i Afrike u svrhu tradicionalne medicine i vračanja.[12] Na Bliskom Istoku, a naročito među beduinima, meso ježa se smatra lijekom za reumatizam i artritis. Također se kaže da ježevi liječe razne bolesti, od tuberkuloze do impotencije. U Maroku se vjeruje da udisanje dima od spaljene kože ili bodlji liječi groznicu, impotenciju i bolesti mokraćnih puteva; krv se prodaje kao lijek za lišajeve, ispucalu kožu i bradavice, dok se meso konzumira kao lijek protiv vradžbina. Romi i dalje jedu ježeve kuvane ili pečene, a također koriste krv i mast kao lijek.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.
- ^ "Road Kill Data Could Reduce Hedgehog Deaths, Finds Research". www.discoverwildlife.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Hedgehog Erinaceus europaeus mortality on Irish roads". bioone.org. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "European Hedgehog Interaction with Humans - Victims of the Modern World". www.wildlifeonline.me.uk. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "ypes of Hedgehogs Kept as Pets". pethelpful.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "The Enchanting World of Hedgehogs: A Prickly Tale". cleverrabbits.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Guide to Having Hedgehogs as Pets". www.earthsfriends.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Breeding Hedgehogs: The Ultimate Guide". www.hedgehogworld.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Everything You Don't Know about a Hedgehog". invorma.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "These Medieval Food Habits Changed the Way Food is Eaten Today". historycollection.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Medieval Food & Cooking". www.castlesandmanorhouses.com. Pristupljeno 23. 8. 2024.
- ^ "Trade in hedgehogs (Mammalia: Erinaceidae) in Morocco, with an overview of their trade for medicinal purposes throughout Africa and Eurasia". threatenedtaxa.org. Pristupljeno 23. 8. 2024.