Gravura

Gravura (graviranje, gravira, duborez) u likovnoj umjetnosti označava tehniku urezivanja ili izradu reljefa određenog prikaza u tvrdoj i (najčešće) ravnoj površini. Rezultat graviranja može sam po sebi biti neki dekorirani predmet od srebra, zlata, drveta, stakla ili nekog drugog materijala. Gravirane ploče se mogu izrađivati i radi prenošenja i umnožavanja u nekom drugom materijalu kao što je papir, platno i sl. U tim slučajevima posebnu primjenu gravura ima kod izrade ilustracija za knjige i magazine. Nakon izuma fotografije ova tehnika je postepeno izgubila značaj i širinu primjene u komercijalne svrhe zbog dugog procesa učenja ove vještine i spore tehnologije umnožavanja. S druge strane, u umjetnosti, gravura je zadržala svoje važno mjesto i ulogu. Umjetnici su se izražavali ovom tehnikom stvarajući najčešće u materijalima kao što je drvo, bakar ili linoleum. Tako stvorena djela, odnosno tehnike primjenjivane za njihovo stvaranje dobile su ime prema materijalu od koga su izrađena: drvorez, bakropis, linorez.

Tehnika i alati

U tradicionalnom smislu graveri koriste oštre alate od kaljenog čelika pri urezivanju crteža u datom materijalu. Vrh ili oštrice alata najčešće imaju oblik slova "V" ili "U" različite širine. Oštrica je učvršćena u dršku načinjenu od nekog pogodnog materijala kako bi se alatom moglo lakše rukovati. Graviranje traži veliku preciznost i strpljenje.

Tehnika graviranja se primjenjuje i u zlatarstvu za ukrašavanje predmeta od plemenitih metala (prstenje, narukvice, ogrlice i dr.)

Umjetnici

Gustave Doré (1832–1883)
Albrecht Dürer (1471–1528)
Maso Finiguerra (1426-1464)
Theodore de Bry (1528-1598)
Francisco de Goya (1746-1828)
Stanley William Hayter (1901-1988)
William Hogarth (1697–1764)
Lucas van Leyden (1494-1533)
Andrea Mantegna (1431-1506)
Martin Schöngauer (1450-1491)
Anthonie Wierix (1552-1624)
Hieronymus Wierix (1553-1619)
José Guadalupe Posada (1852-1913)

Moderna primjena

Majstori gravure mogu postići visok nivo izrade mikroskopskih detalja pa je krivotvorenje gotovo nemoguće. Iz ovog razloga moderne se novčanice, čekovi, obveznice i sl. gotovo uvijek izrađuju ovom tehnikom. Obični štampači i skeneri nikada ih ne mogu dovoljno detaljno reproducirati. Često nekoliko majstora radi na izradi jednog šablona i to je dodatna mjera zaštite novčanica i papira od vrijednosti.

Poštanske marke su se u prošlosti izrađivale isključivo tehnikom graviranja a danas se to i dalje praktikuje u nešto manjem broju zemalja.

Osim mehaničke obrade materijala urezivanjem, postoji hemijska metoda jetkanjem te fotometoda. Također se radi i na razvoju laserskih mašina za graviranje, međutim, klasična je metoda još uvijek neprevaziđena.