Gari Kasparov

Gari Kasparov
Puno ime	Gari Kimovič Kasparov
Rođenje	(1963-04-13) 13. april 1963 Baku, Azerbejdžan, SSSR
Titula	šahovski velemajstor
Svjetski šampion	1985–1993, 1993–2000
Trenutni ELO rejting	2812 [neaktivan]
Najveći ELO rejting	2851 (juli 1999, januar 2000)

Gari Kimovič Kasparov (Baku, Azerbejdžan, 13. april 1963), svjetski šahovski prvak 1985. - 2000.

Na svjetskoj rating listi došao je na prvo mjesto (ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova) 1983. i do januara 2006. bio je neprekidno prvi. Značajan i po svom političkom djelovanju u korist reformi i demokratije u SSSR-u odnosno Rusiji od druge polovine 1980ih. Zvanično je 27. februara 2014. postao hrvatski državljanin.

Rane godine

Gari Kasparov rođen je kao Hari Vajnštajn. Otac mu je bio Jevrej, a majka Armenka, djevojačkog prezimena Kasparjan. Roditelji su mu se rano razveli i majka je svoje prezime promijenila u rusku varijantu Kasparov. Sa 12 godina Hari je uzeo majčino prezime i "rusificirao" ime.

Rano je skrenuo pažnju na sebe izuzetnim talentom. Od 1974. uči u šahovskoj školi koju je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976, kao trinaestogodišnjak, osvojio je prvenstvo SSSR za igrače do 18 godina.

Svjetska šahovska javnost ga je upoznala godine 1979. kada je uvjerljivo pobijedio na turniru u Banjoj Luci. Sljedeće godine priznat mu je naslov velemajstora. Brzo je napredovao. Godine 1982. na prvenstvu SSSR podijelio je prvo mjesto s Lavom Psahisom.

Uz profesionalno igranje šaha, bio je odličan student anglistike. Rado čita poeziju i napamet zna mnoge pjesme Jesenjina, Ljermontova i Jevtušenka. Fizički je snažan, igra nogomet i vozi bicikl.

U mečevima kandidata 1983. postiže uvjerljive pobjede. U četvrtfinalu pobjeđuje Beljavskog 6-3, u polufinalu Korčnoja 7-4, te u finalu Smislova 8,5-4,5. (Smislov je tada imao 62 godine. Bio je svjetski prvak 1957-1958, pet godina prije Kasparovljevog rođenja.)

Mečevi s Karpovom

Kasparov je sa 21 godinom bio najmlađi igrač koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1974, s 33 godine na vrhuncu snaga.

Neobičnim spletom okolnosti, u toku šest godina Kasparov i Karpov odigrali su čak pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica u to doba daleko nadmašuju sve ostale svjetske šahiste. U tim mečevima odigrali su ukupno 144 partije.

Prvi meč: 48 partija

Ovo je najduži meč u historiji šaha, i to će sigurno zadugo i ostati. Imao je izrazito neobičan tok i još neobičniji završetak.

Igralo se po pravilima usvojenim 1974: igra se dok jedan igrač ne postigne šest pobjeda, bez ograničenja trajanja meča. U slučaju poraza, bivši svjetski prvak ima pravo na revanš-meč u roku od godinu dana.

Meč je započeo u Moskvi, u jesen 1984. Kasparov je započeo samouvjereno, agresivnom igrom koja mu je do tada donosila uspjeh. To je međutim bilo lahkoumno protiv izvrsno pripremljenog Karpova, vrhunskog majstora odbrane i duboke strategije. Hladnokrvno je odbijao napade i postizao pozicionu prednost. Nakon devet partija rezultat je bio 4:0 za Karpova i izgledalo je da je sve gotovo.

Tada Kasparov naglo mijenja taktiku. Počinje igrati solidno, bez rizika, izazivajući protivnika da napada kako bi postigao još dvije pobjede. Karpov međutim ne želi preuzeti veći rizik, vjerovatno u nadi da će posve poniziti mladog protivnika pobjedom od 6:0. Rezultat je bila serija od 17 remija.

Zatim je Karpov dobio 27. partiju i poveo 5:0. Konačno, međutim, Kasparov dolazi do pobjede u 32. partiji. Slijedi nova serija od 14 remija. Kasparov je nevjerovatno hladnokrvno sputavao svoj temperament, Karpov je bio jednako nevjerovatno neprodoran.

Igralo se već peti mjesec i oba igrača su bila isrcpljena. Onda Kasparov dobija dvije partije zaredom, 47. i 48, i smanjuje na 3-5. Meč najednom opet postaje napet; godine 1978. Karpov je protiv Korčnoja vodio 5:2, zatim je Korčnoj izjednačio, da bi Karpov ipak dobio 32. partiju i tako pobijedio sa 6:5.

Sovjetska šahovska federacija se tada odlučila na neobičan potez: zatražili su od predsjednika FIDE Florencia Campomanesa da meč prekine, jer su oba igrača potpuno iscrpljena. Predloženo je da se meč poništi, te da se nakon šest mjeseci igra novi. Oba igrača su to prihvatila; obojica su kasnije tvrdili da su bili izmanipulirani. Karpov je svakako bio u krizi, a Kasparov je ipak još uvijek trebao dobiti tri partije, a da ne izgubi nijednu.

Drugi meč: Kasparov prvak svijeta

Odluka o prekidu izazvala je lavinu polemika u šahovskom svijetu, ali bila je definitivna. Tako, nakon pauze od šest mjeseci, akteri su se ponovo susreli u Moskvi. Pravila su u međuvremenu bila promijenjena: dužina meča ograničena je na maksimalno 24 partije, s tim da se meč prekida ako neko postigne šest pobjeda. U slučaju da je nakon 24 partije rezultat neodlučan, svjetski prvak zadržava titulu. Ostalo je i pravo prvaka na revanš.

Borba je bila vrlo napeta i izjednačena. Nakon 23 partije, Kasparov je vodio 12-11. Posljednju partiju Karpov igra na sve ili ništa, ali gubi; tako Kasparov, star 22 godine, postaje 13. prvak svijeta, najmlađi u historiji.

Velemajstor Dražen Marović pisao je tada u Šahovskom glasniku da je Kasparov zasluženo pobijedio. Bio je energičan i dosjetljiv, s teorijskim novinama i zbunjujućim žrtvama. Bijelima je uspijevao zahvatiti inicijativu, crnima se odlično branio u daminom gambitu i ševeninškoj varijajanti sicilijanke.

Slijedeća tri meča

Karpov je imao pravo na revanš, i tako je nepunih godinu dana nakon prethodnog igran i treći meč. Kasparov pobjeđuje 12,5-11,5.

Ne prolazi ni godinu dana, a veliki protivnici se ponovo susreću. Karpov je pobjedom u meču kandidata ostvario pravo na novi meč. Ovog puta Kasparov je bio pred porazom. Pri rezultatu 11-11, grubim previdom gubi 23. partiju. Karpov je poveo 12-11 i trebao mu je remi u posljednjoj partiji, dok je Kasparov morao igrati na pobjedu. Za razliku od Karpova u drugom meču, on uspjeva pobijediti. Tu partiju, najvažniju u svojoj karijeri, dobio je u Karpovljevom stilu: dugoročnom igrom na sitne prednosti uspio je dovesti do pobjede u malo boljoj završnici. Neriješenim rezultatom u meču sačuvao je naslov.

U to doba Kasparov je optužio FIDE za pristranost prema bivšem prvaku. Dražen Marović je u Šahovskom glasniku izrazio mišljenje da ima pravo: Kasparov je dvaput branio titulu u dvije godine, koliko Karpov u 10 godina.

O toku meča Marović je komentirao da Kasparov po svojoj prirodi podsjeća na Aljehina i Talja: kreativan, nagao, impulsivan, često i nepromišljen. Te slabosti su Aljehinu donijele poraze u prvom meču s Euweom, a Talju u drugom meču s Botvinikom. Ova dvojica, kao i Karpov, bili su metodični, disciplinirani profesionalci.

Tri godine kasnije, Karpov je ponovo bio izazivač, pobjedivši konkurente u mečevima kandidata. Meč je opet bio neizvjestan do kraja. Kasparov je pobjedio s 12,5-11,5.

Politika

Doba gigantomahije Kasparova i Karpova ujedno je i doba velikih promjena u SSSR, konačno i njegovog raspada i rušenja komunizma. Dva velika protivnika našla su se i politički na suprotnim stranama.

Vatreni zagovornik demokratije

Karpov, koji je dva puta odbranio sovjetsku domovinu od nasrtaja emigranta Viktora Korčnoja bio je miljenik starog sistema. Imao je nekoliko političkih funkcija, bio je i potpredsjednik sovjetske (a zatim ruske) šahovske organizacije.

Nasuprot tome, Kasparov od početka perestrojke javno djeluje, pružajući oduševljenu podršku Gorbačovljevim reformama, a zatim i Jeljcinu. Kasnije se međutim razočarao u obojici.

Njihovo protivništvo 1990-ih godina dovelo je i do borbe za vlast u Ruskoj šahovskoj organizaciji, a i FIDE je u tu borbu bila upletena.

Prijatelj Hrvatske

Ovo protivništvo se drastično manifestiralo u odnosu prema ratu na području bivše Jugoslavije.

Karpov je u prvoj polovini 1990-ih godina više puta posjećivao Srbiju i Crnu Goru. Igrao je na međunarodnim takmičenjima za ekipu Agrouniverzala iz Zemuna. Vrhunac podrške Srbiji bilo je odigravanje simultanke u okupiranom Vukovaru 1995. Nasuprot tome, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok kod Rovinja. Igrao je za ekipu Borovo Vukovar. Kasparov je početkom 2014. godine posjetio hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića s kojim je odigrao partiju šaha. Na svom Facebook profilu Josipović je tada napisao:

Posjetio me nekadašnji svjetski prvak, legenda svjetskog šaha Gari Kasparov ... Odigrali smo i partiju šaha, izdržao sam 33 poteza.

Raskol u svjetskom šahu 1993.

Godine 1993. dolazi do velike krize u takmičenjima za svjetsko prvenstvo, koja do danas nije razriješena. FIDE je po uobičajenom sistemu organizirala mečeve kandidata. Pobjednik je bio Englez Nigel Short, koji je u polufinalu pobijedio Karpova, a u finalu Jana Timmana.

Meč Kasparov-Short

Do sukoba je došlo kada je Kasparov odbio igrati meč u gradu koji je izabrala FIDE, nezadovljan ponuđenim nagradnim fondom; sklopio je ugovor o igranju meča u Londonu, uz dvostruko veći nagradni fond. Short se s time složio.

Administracija FIDE, ljutita zbog narušavanja njenog autoriteta, povukla je drastičan i besmislen potez: objavila je da Kasparovu oduzima titulu prvaka, a Shortu pravo izazivača, te da će meč za ispražnjeno mjesto prvaka u Amsterdamu igrati Karpov i Timman.

Kasparov i Short, te još nekoliko vrhunskih igrača, osnovali su novu organizaciju, Professional Chess Players Association (PCA), koja je bila formalni organizator njihovog dvoboja. Tako su godine 1993. odigrana dva meča. Kasparov je pobijedio Shorta 12,5:7,5 i odbranio titulu, a Karpov Timmana 12,5:8,5. Tako je došlo do situacije kao u profesionalnom boksu, s dva prvaka u različitim verzijama. Ali je šahovski svijet titulu priznavao samo Kasparovu.

Meč Kasparov-Anand 1995.

Administracija FIDE ostaje tvrdoglava. FIDE i PCA organiziraju svaka svoj kandidatski ciklus. U organizaciji PCA odigran je krajem 1995. meč Kasparov-Anand. Igralo se na bolji rezultat iz 16 partija. Prvih osam partija završeno je remijem. Devetu partiju dobija Anand. U desetoj, Kasparov igrajući bijelima, nalazi teorijsku novost sa žrtvom skakača u 11. potezu u otvorenoj varijanti španskog otvaranja. Kasnije žrtvuje i topa i pobjeđuje.

Odlučujućom se pokazala sljedeća, 11. partija: Kasparov crnima igra zmajevu varijantu sicilijanke. U posve jednakoj poziciji, Anand odbija ponudu remija; forsirajući, upada u jednostavnu zamku i gubi. Nakon toga Kasparov je dobio još dvije partije i ostvario pobjedu 8-5. Nešto kasnije u organizaciji FIDE odigran je meč Karpov-Kamsky, koji je Karpov uvjerljivo dobio. FIDE je imala velikih problema u nalaženju organizatora tog meča, kojeg šahovska javnost ne priznaje. Zanimljivo je da su Kamsky i Anand odigrali dva meča kandidata: u verziji FIDE u četvrtfinalu pobijedio je Kamski sa 6:4, a u verziji PCA u finalu pobijedio je Anand sa 6,5:4,5.

Haos i samovolja

FIDE, koja ima finansijske probleme, naglo je izmijenila sistem takmičenja; titula "prvak svijeta FIDE" izgubila je dosadašnji smisao. PCA je također zapala u probleme zbog međusobnog protivništva vrhunskih igrača, različitih interesa sponzora i pritiska FIDE. Kasparov, harizmatična osoba i odličan u odnosima s medijima i sponzorima, praktički sam donosi odluke, kao što je to činili svjetski prvaci u periodu 1886-1946. godine.

Početkom 1998. bilo je objavljeno da će Anand i Kramnik, drugi i treći na rating listi, igrati meč kandidata, nakon čega će pobjednik igrati meč protiv Kasparova. Pod pritiskom predsjednika FIDE Kiršana Iljužminova, Anand je odustao od meča. U PCA dolazi do raskola. Kasparov hitro raspušta tu organizaciju i uz pomoć španskog bogataša i šahovskog mecene Luisa Rentera osniva novu organizaciju World Chess Council (WCC). Za Anandovog zamjenika imenovan je Aleksej Širov; vrhunski igrač, koji je dobio špansko državljanstvo, što je svakako utjecalo na odluku.

U organizaciji WCC odigran je sredinom 1998. meč Širov-Kramnik; Širov pobjeđuje 5,5:3,5. Meč Kasparov-Širov bio je najavljen za oktobar 1998, međutim biva odgođen jer dolazi do sukoba Kasparova i Rentera. Na kraju meč nije ni odigran. WCC je nestala sa scene.

Gubitak titule

Tek pet godina nakon prethodne odbrane titule, organiziran je meč u kojem je Kasparov branio titulu. Izazivač je ovog puta bio Kramnik. Sponzor i organizator bio je BrainGames Network (BGN). Igralo se opet 16 partija. Kramnik je razradio savršenu taktiku: od početka igra na "umrtvljenje" pozicije, izbjegava komplikacije u kojim Kasparov uživa i čeka da se protivnik "istrči". To je bila taktika koju je primjenjivao Karpov, ali Kramnik je imao više uspjeha. Kasparova je iznevjerila kreativnost: u 15 odigranih partija nije dobio nijednu. Kramnik je dobio dvije, 13 je bilo remi, i tako Kramnik postaje svjetski prvak.

Rating

Kroz sve te godine, a i nakon gubitka titule, Kasparov, uz rijetke padove, bilježi izvrsne turnirske rezultate. To se nastavilo i nakon gubitka titule u meču. Držao je prvo mjesto na svjetskoj rating listi neprekidno od 1983. Na listi od jula 2005. ima 2812 bodova, dok drugoplasirani Anand ima 2788. U julu 1999. imao je rating 2851, što je najviši domet u historiji. Kramnik je jedini koji je, osim Kasparova, prešao 2800 bodova (u periodu od jula 2001. do aprila 2003.)

Mečevi protiv računara

Kasparov je odigrao nekoliko značajnih mečeva protiv računarskih programa, koji su početkom prvog desetljeća postali toliko jaki da dobijaju većinu partija i protiv vodećih velemajstora. U februaru 1996. igrao je meč u šest partija protiv IBM-ovog računara Deep Blue. Izgubio je prvu partiju, ali zatim dobija tri partije uz dva remija.

U maju 1997. gubi meč protiv poboljšanje verzije Deep Bluea. Pri rezultatu 1-1 uz tri remija, izgubio je posljednju partiju nakon grube greške u otvaranju. Dugo vremena nakon tog meča Kasparov, a i drugi velemajstori, izražavali su sumnju da je IBM varao, tako što je neki velemajstor u tajnosti provjeravao poteze koje je računar izabrao. Programi, naime, računaju varijante stotinu miliona puta brže od čovjeka, ali ponekad se izgube u pozicijama gdje je potrebna dalekosežna strategija, pa ljudska intuicija nadvladava.

Deep Blue je bio poseban računar sastavljen do 50 PC-a, spojenih u cjelinu samo za ovu namjenu. Nakon toga takvi računari se više ne pojavljuju. Velikim napretkom snage računara, vrhunski šah sada igraju i programi koji rada na standardnim računarima.

U novembrz 2003. igrao je meč u četiri partije protiv programa X3D Fritz, koji je na osnovu prethodnih rezultata imao rating 2807. U meču su korišteni virtuelna tabla, 3D naočale i sistem za prepoznavanje glasa. Meč je završen neriješeno, 1:1 uz dva remija.

Ovaj program računa sto miliona poteza u sekundi, dok čak i svjetski prvak ne može računati više od dva poteza u sekundi. Nakon što su programeri unaprijedili igru šahovskih programa puno više nego što je to još 1980-ih izgledalo moguće, može se reći i da je Kasparov odbranio čast Homo sapiensa i demonstrirao zadivljujuću moć ljudske intuicije.

Kraj karijere

U martu 2005. nakon pobjede na velikom turniru u Linaresu, Kasparov je objavio da napušta šah, te da će se posvetiti političkoj karijeri, jer smatra potrebnim "učiniti sve u mojoj moći za otpor diktaturi Vladimira Putina". Vodeći je član grupe liberalne opozicije Komitet 2008.

Historijska ocjena

Kada je Kasparov osvojio naslov svjetskog prvaka, Dražen Marović je zapisao:

"Od velike važnosti je da se u monotoniji i praznini osamdesetih godina pojavio igrač šampionskog kova u tradicionalnom smislu riječi, takmičar, pisac i istraživač, koji vrijednost kraljevske igre vidi i s onu stranu natjecanja i efemernog rezultata. U ovom sumornom šahovskom periodu praznih simbola, lažnih brojčanih pokazatelja i šund-literature Gari Kasparov vraća nas tradicionalnim vrijednostima šahovnice svojim stavom prema šahu, svojim analizatorskim radom i svojom briljantnom praksom i mislim da je prvenstveno u tom temeljni značaj njegove pojave."

Literatura

• Niz članaka u Šahovskom glasniku.
• Dimitrije Bjelica: Drama u Podmoskovlju, Beograd: Književne novine, 1986. - knjiga, koja se može naći u knjižarama na području BiH, obrađuje prva dva meča Karpov-Kasparov, 1984-1985. g. Bjelica kao novinar prikazuje događaje, a komentari partija potiču od raznih velemajstora.
• Eduard Gufeljd i Dimitrije Bjelica: Gari Kasparov. Zvijezda iz Bakua, u dvije knjige, Beograd: Književne novine, 1987. - Prva knjiga donosi opsežnu biografiju, a druga izbor partija.
• Gari Kasparov: Moje partije, Zagreb: Sportska tribina, 1984.
• G. Kasparov i A. Nikitin: Sicilijanska odbrana. Moje najjače oružje, Zagreb: Sportska tribina, 1986.
• Gari Kasparov: Moji veliki prethodnici, 1. knjiga: Od Steinitza do Aljehina, Zagreb: AGM, 2004. - Prvi tom serije o svjetskim prvacima i drugim najboljim igračima. Obrađuje prvih pet svjetskih prvaka. Na ruskom i engleskom štampan 2003. Sljedeća tri toma izašla su tokom 2004. Posljednji, peti tom, posvećen Karpovu i drugim velikim igračima 1970-ih i 1980-ih godina, najavljen je za kraj 2005.
• Slavko Peleh: Na putu do vrha: Kasparov - Anand : New York 1995, Zagreb: Inmedia, 1996. - Knjižica o meču za svjetsko prvenstvo 1995.

Vanjski linkovi

• 2110 Kasparovljevih partija na chessgames.com
• stotinu pozicija iz Kasparovljevih partija kao zagonetke
• Kasparovljeva najava povlačenja iz šaha
• Svjetsko prvenstvo 1985
• Kasparovljeva politička uvjerenja
• Više o Kasparovljevom povlačenju na The Week in Chess Arhivirano 28. 11. 2005. na Wayback Machine i Chessbase
• Kasparov je također povremeni saradnik u The Wall Street Journalu:

• The Great Game, o povlačenju i politici u Rusiji, 19. marta 2005.
• Fischer's Price, o Bobiju Fischeru, 19. jula 2004.
• Stop the Moral Equivalence, o terorizmu, 19. maja 2004
• Putinocracy, o Putinovom režimu, 14. marta 2004
• Man vs. Machine, o računarskom šahu, 16. februar 2003.
• The War Is Not Yet Won, o ratu u Iraku, 5. augusta 2003.