Elektron
Elektron (također nazvan negatron) subatomska je čestica (sastavni dio atoma). Predstavlja se notacijom e−. Osim elektrona, u atomu su protoni i neutroni. Elektron je negativno naelektrisan elementarnim nabojem, koji iznosi 1,6 × 10−19 C, s masom približno 9,11 × 10−31 kg (0,51 MeV/c2), koja je 1/1800 dio mase protona.
Elektron spada u klasu subatomskih čestica nazvanih leptoni, za koje vjerujemo da su fundamentalne čestice (tj. da nemaju manje sastavne dijelove). Elektron ima spin ±1/2, što znači da je fermion, tj. podliježe Fermi–Diracovoj statistici. U kvantnoj mehanici elektron se opisuje Diracovom jednačinom. U Standardnom modelu u formi je dubleta u SU(2), zajedno s elektronskim neutrinom, s kojim ima slabu interakciju. Elektron ima dva masivnija partnera istog naelektrisanja, različitih masa: mion i tau.
Vjerovatan broj elektrona u svemiru jest onaj sa 130 nula u nizu. Neki teoretičari smatraju da je elektron vrlo sličan maloj crnoj rupi.
Historija
[uredi | uredi izvor]George Johnstone Stoney odredio je elektron jedinicom naboja u elektrohemiji, ali je Joseph John Thomson prvi shvatio da je riječ o elementarnoj čestici. Thomson je otkrio elektron 1897. u Laboratoriji "Cavendish" pri Univerzitetu u Cambridgeu, kratko studirajući katodne zrake.[1] Pod utjecajem radova Maxwella i otkrića X-zraka zaključio je da katodni zraci sadrže negativno naelektrisane čestice, koje je nazvao korpuskule.
Usmjereno kretanje elektrona koji su oslobođeni utjecaja atomskog jezgra nazivamo električnom strujom. Električni naboj direktno mjerimo elektrometrom. Električnu struju mjerimo galvanometrom.
Neutralan atom ima jednaku količinu pozitivnog i negativnog naboja, tj. broj protona u jezgri jednak je broju elektrona u omotaču. Za tijelo s viškom elektrona kažemo da je negativno naelektrisano, dok za tijelo s manjkom elektrona kažemo da je pozitivno naelektrisano.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Thomson, J. J. (1906). "Nobel Lecture: Carriers of Negative Electricity" (PDF). Nobelova fondacija. Arhivirano s originala (PDF), 10. 10. 2008. Pristupljeno 20. 2. 2019.
