ERCC1
Protein ERCC-1 ekscizijskog popravka DNK jest protein koji je kod ljudi kodiran genom ERCC1 sa hromosoma 19.[5] Zajedno sa ERCC4, ERCC1 formira enzimski kompleks ERCC1-XPF koji učestvuje u poprfavku DNK i rekombinaciji DNK.[6][7]
Mnogi aspekti proizvoda ova dva gena su ovdje opisani zajedno jer su oni partneri tokom popravka DNK. ERCC1-XPF nukleaza je esencijalna aktivnost na putu DNK popravka ekscizijom nukleotida (NER). ERCC1-XPF nukleaza također funkcionira na putevima za popravak prekida dvostrukog lanca u DNK i u popravljanju oštećenja "poprečnog povezivanja" koje štetno povezuje dva lanca DNK.
Ćelije s onemogućujućim mutacijama u ERCC1 su osjetljivije nego normalno na određene agense koji oštećuju DNK, uključujući ultraljubičasto (UV) zračenje i hemikalije koje uzrokuju umrežavanje između lanaca DNK. Genetički modificirani miševi s onemogućujućim mutacijama u ERCC1 imaju defekte u popravku DNK, praćene promjenama u fiziologiji izazvanim metaboličkim stresom koje rezultiraju preranim starenjem.[8] Potpuna delecija ERCC1 nije kompatibilna sa održivošću miševa, a nisu pronađene ljudske individue s potpunom (homozigotnom) delecijom ERCC1. Rijetke osobe u ljudskoj populaciji imaju naslijeđene mutacije koje narušavaju funkciju ERCC1. Kada su normalni geni odsutni, ove mutacije mogu dovesti do ljudskih sindroma, uključujući Cockayneov sindrom (CS) i COFS.
ERCC1 i ERCC4 su imena gena dodijeljena genomima sisara, uključujući i ljudski genom (Homo sapiens). Slični geni sa sličnim funkcijama nalaze se u svim eukariotskim organizmima.
Gen
[uredi | uredi izvor]Genomska DNK za ERCC1 bila je prvi gen za popravak ljudske DNK koji je izolovan molekulskim kloniranjem. Originalni metod bio je prijenos fragmenata ljudskog genoma na mutantne ćelijske linije osjetljive na ultraljubičasto svjetlo (UV), izvedenih iz ćelija jajnika kineskog hrčka.[9] Odražavajući ovaj metod genetičke komplementacije ukrštenih vrsta, gen je nazvan ukrštajuća komplementacija popravka ekscizijom (engleski Excision repair cross-complementing 1) . Izolovano je više nezavisnih komplementarnih grupa ćelija jajnika kineskog hrčka (CHO).,[10] i ovaj gen je obnovio otpornost na UV zračenje ćelijama komplementarne grupe 1.
Ljudski "ERCC1" gen kodira ERCC1 protein od 297 aminokiselina s molekulskom masom od oko 32.500 daltona.
Geni slični ERCC1 sa ekvivalentnim funkcijama (ortolozi) nalaze se u drugim eukariotskim genomima. Neki od najviše proučavanih genskih ortologa uključuju RAD10 u kvascu koji pupa Saccharomyces cerevisiae, i swi10+ u fisionom kvascu Schizosaccharomyces pombe.
Protein
[uredi | uredi izvor]
Po jedna molekulA ERCC1 i XPF se vežu zajedno, formirajući heterodimer ERCC1-XPF koji je aktivni nukleazni oblik enzima. U ERCC1–XPF heterodimeru, ERCC1 posreduje u interakcijama DNK- i protein-protein. XPF osigurava aktivno mjesto endonukleaze i uključen je u vezivanje DNK i dodatne interakcije protein-protein.[9]
ERCC4/XPF protein sastoji se od dva konzervirana domena odvojena manje konzerviranim regionom u sredini. N-terminalni region ima homologiju sa nekoliko konzerviranih domena DNK-helikaza, koje pripadaju natporodici II, iako XPF nije DNK-helikaza.[11] The C-terminal region of XPF includes the active site residues for nuclease activity.[12] Većina ERCC1 proteina povezana je na nivou sekvence sa C-terminalom XPF proteina,[13] ali ostaci u domenu nukleaze nisu prisutni. DNK vezujući domen „heli-ukosnica-heliks” na C-terminalu svakog proteina.
Po primarnoj sekvenci i strukturnoj sličnosti proteina, ERCC1-XPF nukleaza je član šire porodice strukturno specifičnih DNK-nukleaza koje se sastoje od dvije podjedinice. Takve nukleaze uključuju, naprimjer, MUS81-EME1 nukleazu.
Aminokiselinska sekvenca
[uredi | uredi izvor]Dužina polipeptidnog lanca je 297 aminokiselina, a molekulska težina 32.562 Da.[7]
| 10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| MDPGKDKEGV | PQPSGPPARK | KFVIPLDEDE | VPPGVAKPLF | RSTQSLPTVD | ||||
| TSAQAAPQTY | AEYAISQPLE | GAGATCPTGS | EPLAGETPNQ | ALKPGAKSNS | ||||
| IIVSPRQRGN | PVLKFVRNVP | WEFGDVIPDY | VLGQSTCALF | LSLRYHNLHP | ||||
| DYIHGRLQSL | GKNFALRVLL | VQVDVKDPQQ | ALKELAKMCI | LADCTLILAW | ||||
| SPEEAGRYLE | TYKAYEQKPA | DLLMEKLEQD | FVSRVTECLT | TVKSVNKTDS | ||||
| QTLLTTFGSL | EQLIAASRED | LALCPGLGPQ | KARRLFDVLH | EPFLKVP |
Strukturno-specifična nukleaza
[uredi | uredi izvor]
ERCC1–XPF kompleks je strukturno specifična endonukleaza. ERCC1-XPF ne siječe DNK koja je isključivo jednolančana ili dvolančana, ali cijepa fosfodiestersku kičmu DNK, posebno na spojevima između dvolančane i jednolančane DNK. Uvodi urez u dvolančanu DNK na 5′ strani takvog spoja, udaljenog oko dva nukleotida.[14] Ova specifičnost strukture prvobitno je demonstrirana za RAD10-RAD1, ortologe kvasca ERCC1 i XPF.[15]
Hidrofobni motivi heliks–ukosnica–heliks u C-terminalnim regijama ERCC1 i XPF međusobno djeluju kako bi promovirali dimerizaciju dva proteina.[16] U odsustvu dimerizacije, nema katalitske aktivnosti. Zaista, iako je katalitski domen unutar XPF-a i ERCC1 je katalitski neaktivan, ERCC1 je neophodan za aktivnost kompleksa.
Predloženo je nekoliko modela za vezivanje ERCC1–XPF za DNK, na osnovu parcijalnih struktura relevantnih proteinskih fragmenata, pri atomskoj rezoluciji.[16] Vezivanje DNK posredovano domenima heliks-ukosnica-heliks ERCC1 i XPF domeni pozicioniraju heterodimer na spoju između dvolančane i jednolančane DNK.
Tokom popravke ekscizijom nukleotida, nekoliko proteinskih kompleksa sarađuje kako bi prepoznali oštećenu DNK i lokalno odvojili spiralu DNK na kratku udaljenost s obje strane mjesta oštećenja DNK. ERCC1–XPF-nukleaza urezuje oštećeni lanac DNK na 5′ strani lezije.[14] Tokom NER-a, ERCC1 protein stupa u interakciju sa XPA proteinom kako bi koordinirao DNK i vezivanje proteina.
Popravak dvostrukog lanca DNK
[uredi | uredi izvor]Ćelije sisara s mutantnim ERCC1-XPF umjereno su osjetljivije od normalnih ćelija na agense (kao što je ionizirajuće zračenje) koji uzrokuju dvolančane lomove u DNK.[17][18] Određeni putevi i popravke homologne rekombinacije i nehomolognog spajanja kraja oslanjaju se na ERCC1-XPF funkciju.[19][20] Relevantna aktivnost ERCC1–XPF za oba tipa popravka dvolančanog prekida je sposobnost uklanjanja nehomolognih 3′ jednolančanih repova sa krajeva DNK prije ponovnog spajanja. Ova aktivnost je potrebna tokom potputa homologne rekombinacije jednolančanog spajanja. Podrezivanje jednolančanog repa od 3’ je također potrebno u mehanički različitom potputu nehomolognog spajanja krajeva, ovisno o Ku proteinima.[17] Homologna integracija DNK, važna tehnika za genetičku manipulaciju, ovisi o funkciji ERCC1-XPF u ćeliji domaćinu.[21]
Popravak međulančanih umreženih veza DNK
[uredi | uredi izvor]Ćelije sisara koje nose mutacije u ERCC1 ili XPF posebno su osjetljive na agense koji uzrokuju umrežavanje međulančanih DNK.[22] Međulančane poprečne veze blokiraju napredovanje replikacija DNK, a strukture na blokiranim replikacijskim viljuškama DNK pružaju supstrate za cijepanje pomoću ERCC1-XPF.[23][24] Incizije se mogu napraviti sa obje strane ukrštene veze na jednom lancu DNK kako bi se poprečna veza otkačila i započela popravka. Alternativno, dvolančani prekid može biti napravljen u DNK blizu ICL-a, a naknadna popravka homologne rekombinacije može uključivati djelovanje ERCC1-XPF. Iako nije jedina uključena nukleaza, ERCC1–XPF je neophodna za popravak ICL-a tokom nekoliko faza ćelijskog ciklusa.[25][26]
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Cerebro-okulo-facio-skeletni sindrom
[uredi | uredi izvor]Prijavljeno je nekoliko pacijenata s teško onesposobljavajućim mutacijama ERCC1 koje uzrokuju cerebro-okulo-facio-skeletni sindrom (COFS).[8][27] COFS sindrom je rijedak recesivni poremećaj u kojem oboljele osobe prolaze kroz brzi neurološki pad i indikacije ubrzanog starenja. Veoma ozbiljan slučaj takvih mutacija koje onemogućavaju je mutacija F231L u tandemskom domenu heliks-ukosnica-heliks ERCC1 na njegovom interfejsu sa XPF-om.[27][28] Pokazano je da je ova pojedinačna mutacija veoma važna za stabilnost ERCC1-XPF kompleksa. Ovaj ostatak fenilalanina pomaže ERCC1 da se prilagodi ključnom ostatku fenilalanina iz XPF (F894), a mutacija (F231L) remeti ovu funkciju prilagođavanja. Kao posljedica toga, F894 viri van interfejsa i mutantni kompleks se brže disocira u odnosu na nativni.[28] Životni vijek pacijenata sa takvim mutacijama je često oko 1-2 godine.[27]
Cockayneov sindrom
[uredi | uredi izvor]Jedan pacijent sa Cockayneovim sindromom (CS) tipa II označen kao CS20LO pokazao je homozigotnu mutaciju u egzonu 7 ERCC1, proizvodeći mutaciju F231L.[29]
Relevantnost u hemoterapijama
[uredi | uredi izvor]Mjerenje aktivnosti ERCC1 može biti korisno u kliničkoj medicini raka jer je jedan mehanizam rezistencije na lijekove za hemoterapiju sa platinom u korelacijama s visokom aktivnošću ERCC1. Popravak ekscizijom nukleotida (NER) je primarni mehanizam popravka DNK koji uklanja terapeutske adukte platina-DNK iz DNK tumora. Nivoi aktivnosti ERCC1, koji su važan dio zajedničkog konačnog puta NER-a, mogu poslužiti kao marker općeg protoka NER-a. Ovo je preporučeno za pacijente sa želučanim,[30] jajničnčkim i rakom mokraćne bešike.[31] U raku pluća nemalčih ćelija (NSCLC), hirurški uklonjeni tumori koji ne primaju daljnju terapiju imaju bolje preživljavanje ako su ERCC1-pozitivni nego ako su ERCC1-negativni. Dakle, ERCC1 pozitivnost je povoljan prognostički marker, koji se odnosi na to kako će se bolest odvijati ako se dalje ne liječi. ERCC1-pozitivni NSCLC tumori nemaju koristi od adjuvantne hemoterapija platinom. Međutim, ERCC1-negativni NSCLC tumori, prognostički lošiji bez liječenja, imaju značajnu korist od adjuvantne hemoterapije zasnovane na cisplatinu. Visok ERCC1 je stoga negativan prediktivni marker, koji se odnosi na to kako će reagirati na određeni tip liječenja.[32][33] U kolorektumskom karcinomu, klinička ispitivanja nisu pokazala prediktivnu sposobnost ERCC1 u liječenju baziranom na oksaliplatinu. Stoga Evropsko društvo za medicinsku onkologiju (ESMO) nije preporučilo testiranje ERCC1 prije upotrebe oksaliplatina u rutinskoj praksi.[34][35] Genotipizacija ERCC1 kod ljudi pokazala je značajan polimorfizam kodona 118.[36] Ovi polimorfizmi mogu imati različite efekte na oštećenje platine i mitomicina.[36]
Nedostatak kod kancera
[uredi | uredi izvor]Ekspresija proteina ERCC1 je smanjena ili odsutna u 84% do 100% slučajeva kolorektumskog karcinoma,[37][38] a prijavljeno je da je niža ekspresija ERCC1 povezana s nepovoljnom prognozom kod pacijenata koji su podvrgnuti liječenju oksaliplatinom.[34] Promotor ERCC1 je metiliran u 38% glioma, što rezultira smanjenom ekspresijom iRNK i ekspresije proteina.[39] Promotor ERCC1 bio je lociran u DNK 5 kilobaza uzvodno od regiona koji kodira protein.[39] Učestalost epigenetičkog smanjenja devet drugih gena za popravku DNK procijenjena je kod različitih karcinoma i kreće se od 2% (OGG1 kod papilarnog karcinoma štitnjače) do 88% i 90% (MGMT kod karcinoma želuca i debelog crijeva. Dakle, smanjenje ekspresije proteina ERCC1 u 84% do 100% karcinoma debelog crijeva ukazuje da je smanjeni ERCC1 jedno od najčešćih smanjenja proizvoda gena za popravak DNK uočeno kod raka. Čini se da je nedostatak ekspresije proteina ERCC1 rani događaj u karcinogenezi, debelog crijeva, budući da je otkriveno da ERCC1 nedostaje u 40% kripta unutar 10 cm sa svake strane debelog crijeva adenokarcinoma (unutar ranih defekata polja iz kojih su kanceri vjerovatno nastali).[37]
Kadmij (Cd) i njegovi spojevi su dobro poznati ljudski kancerogeni. Tokom Cd-indukovane maligne transformacije, promotorski regioni ERCC1, kao i hMSH2, XRCC1 i hOGG1, bili su jako metilirani i i RNK i proteini ovih gena za popravku DNK su progresivno smanjeni.[40] Oštećenje DNK se također povećalo sa transformacijom izazvanom kadmijem.[40] Smanjenje ekspresije proteina ERCC1 u progresiji do sporadičnog karcinoma nije verovatno zbog mutacije. Dok mutacije zametne linije (porodične) u genima za popravak DNK uzrokuju visok rizik od raka (pogledajte naslijeđeno oštećenje popravka DNK povećava rizik od raka), somatske mutacije u Geni za popravku DNK, uključujući ERCC1, javljaju se samo na niskim nivoima kod sporadičnih (neporodičnih) karcinoma.[41]
Kontrola nivoa ERCC1 proteina se desila na translacijskom nivou. Pored sekvence divljeg tipa[], postoje tri varijante transkripta iRNK ERCC1 [42] ERCC1 iRNK također ima ili divlji tip ili tri alternativne transkripcijske početne tačke. Ni nivo ukupne transkripcije iRNK, varijacija prerade niti početna tačka transkripcije iRNK ne koreliraju sa nivoom proteina ERCC1. Stopa ERCC1 proteinskog prometa također ne korelira sa nivoom proteina ERCC1. Kontrola translacijskog nivoa ERCC1, zbog mikroRNK (miRNK), prikazana je tokom HIV virusnih infekcije. Element trans-aktivacijskog odgovora (TAR) miRNK, kodiran virusom HIV-a, smanjuje ekspresiju proteina ERCC1.[43] TAR miRNK omogućava transkripciju ERCC1 iRNK, ali djeluje na nivou p-tijela, kako bi spriječio translaciju ERCC1 proteina. (P-tijelo je “tijelo za obradu” citoplazmatske granule koje stupa u interakciju s miRNK da bi potisnulo translaciju ili pokrenulo degradaciju ciljnih RNK.) U ćelijskim linijama raka dojke, skoro jedna trećina (55/167) miRNK promotori su bili mete aberantnih metilacija (epigenetička represija).[44] Kod samih karcinoma dojke, posebno je pronađena metilacija let-7a-3/let-7b miRNK. Ovo ukazuje da let-7a-3/let-7b može biti epigenetički potisnut.
Represija let-7a može uzrokovati potiskivanje ekspresije ERCC1 kroz posredni korak koji uključuje gen HMGA2. Let-7a miRNK normalno potiskuje "HMGA2" gen, a u normalnim tkivima odraslih nije prisutan gotovo nikakav HMGA2 protein.[45] (također vidi prekursor Let-7 mikroRNK ). Smanjenje ili odsustvo let-7a miRNK omogućava visoku ekspresiju proteina HMGA2. HMGA proteine karakteriziraju tri domena vezana za DNK, nazvana AT-kuka i kiseli karboksi-terminalni rep. HMGA proteini su arhitektonski faktori transkripcije hromatina koji pozitivno i negativno reguliraju transkripciju različitih gena. Oni ne pokazuju direktnu sposobnost aktivacije transkripcije, ali regulišu ekspresije gena promjenom lokalne konformacije DNK. Regulacija se postiže vezivanjem za regije bogate A-T u DNK i/ili direktnom interakcijom sa nekoliko faktora transkripcije.[46] HMGA2 cilja i modificira arhitekturu hromatina na genu "ERCC1", smanjujući njegovu ekspresiju.[47] Hipermetilacija promotora za let-7a miRNK smanjuje njegovu ekspresiju i to omogućava hiperekspresiju HMGA2. Hiperekspresija HMGA2 tada može smanjiti ekspresiju ERCC1.
Dakle, postoje tri mehanizma koji mogu biti odgovorni za nizak nivo ekspresije proteina ERCC1 u 84% do 100% sporadičnih karcinoma debelog crijeva. Iz rezultata u gliomima i u kancerogenezi kadmija, metilacija promotora ERCC1 može biti faktor. Jedna ili više miRNK koje potiskuju ERCC1 mogu biti faktor. A epigenetički smanjena let-7a miRNK koja omogućava hiperekspresiju HMGA2 također može smanjiti ekspresiju proteina ERCC1 kod raka debelog crijeva. Koji epigenetički mehanizam se najčešće javlja ili da li više epigenetičkih mehanizama smanjuje ekspresiju ERCC1 proteina kod karcinoma debelog crijeva nije utvrđeno.
Ubrzano starenje
[uredi | uredi izvor]Kod deficitarnog popravka DNK Ercc1 mutantni miševi pokazuju brojne karakteristike ubrzanog starenja i imaju ograničen životni vijek.[48] Ubrzano starenje kod mutanta uključuje različite organe. Ercc1 mutantni miševi imaju manjak u nekoliko procesa popravka DNK, uključujući transkripcijski popravak prerađene DNK. Ovaj nedostatak sprečava nastavak sinteze RNK na lancu DNK šablona nakon što on primi transkripcijsku blokadu oštećenjem DNK. Čini se da takve blokade transkripcije podstiču prerano starenje, posebno u organima koji se ne razmnožavaju ili se sporo razmnožavaju kao što su nervni sistem, jetra i bubrezi.[49] (vidi Teorija starenja oštećenjem DNK).
Kada su Ercc1 mutantni miševi bili podvrgnuti ograničenju ishrane, njihov odgovor je bio sličan pozitivnom odgovoru na restrikciju u ishrani divljih miševa. Ograničenje u ishrani produžilo je životni vijek "Ercc1" mutantnih miševa sa 10 na 35 sedmica za mužjake i sa 13 na 39 sedmica za ženke.[48] Čini se da kod Ercc1 mutantnih miševa ograničenje ishrane uz odlaganje starenja također smanjuje nakupljanje oštećenja DNK u cijelom genomu i čuva transkripcijski izlaz, vjerovatno doprinoseći poboljšanoj vitalnosti ćelija.[48]
I mužjaci i ženke miševa s nedostatkom Ercc1 su neplodni.[50] Čini se da je funkcija popravka DNK "Ercc1" potrebna i kod muških i ženskih germinativnih ćelija u svim fazama njihovog sazrijevanja. Sjemenici miševa sa nedostatkom Ercc1 imaju povećan nivo 8-oksoguanina u svojoj DNK, što sugeriše da Ercc1 može imati ulogu u uklanjanju oksidativnog oštećenja DNK.
Bilješke
[uredi | uredi izvor]Greška: Imena pokazatelja stanja stranice ne smiju biti prazna.
 |
{{{tekst}}} |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000012061 - Ensembl, maj 2017
- ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000003549 - Ensembl, maj 2017
- ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ Westerveld A, Hoeijmakers JH, van Duin M, de Wit J, Odijk H, Pastink A, et al. (Sep 1984). "Molecular cloning of a human DNA repair gene". Nature. 310 (5976): 425–9. Bibcode:1984Natur.310..425W. doi:10.1038/310425a0. PMID 6462228. S2CID 4336902.
- ^ Friedberg EC, Walker GC, Siede W, Wood RD, Schultz RA, Ellenberger T, ured. (2006). DNA Repair and Mutagenesis. ASM Press. str. 286. ISBN 978-1555813192.
- ^ a b "Entrez Gene: ERCC4 excision repair cross-complementing rodent repair deficiency, complementation group 4".
- ^ a b Gregg SQ, Robinson AR, Niedernhofer LJ (juli 2011). "Physiological consequences of defects in ERCC1-XPF DNA repair endonuclease". DNA Repair. 10 (7): 781–91. doi:10.1016/j.dnarep.2011.04.026. PMC 3139823. PMID 21612988.
- ^ a b Westerveld A, Hoeijmakers JH, van Duin M, de Wit J, Odijk H, Pastink A, et al. (1984). "Molecular cloning of a human DNA repair gene". Nature. 310 (5976): 425–9. Bibcode:1984Natur.310..425W. doi:10.1038/310425a0. PMID 6462228. S2CID 4336902.
- ^ Busch D, Greiner C, Lewis K, Ford R, Adair G, Thompson L (septembar 1989). "Summary of complementation groups of UV-sensitive CHO cell mutants isolated by large-scale screening". Mutagenesis. 4 (5): 349–54. doi:10.1093/mutage/4.5.349. PMID 2687628.
- ^ Sgouros J, Gaillard PH, Wood RD (mart 1999). "A relationship between a DNA-repair/recombination nuclease family and archaeal helicases". Trends in Biochemical Sciences. 24 (3): 95–7. doi:10.1016/s0968-0004(99)01355-9. PMID 10203755.
- ^ Enzlin JH, Schärer OD (april 2002). "The active site of the DNA repair endonuclease XPF-ERCC1 forms a highly conserved nuclease motif". The EMBO Journal. 21 (8): 2045–53. doi:10.1093/emboj/21.8.2045. PMC 125967. PMID 11953324.
- ^ Gaillard PH, Wood RD (februar 2001). "Activity of individual ERCC1 and XPF subunits in DNA nucleotide excision repair". Nucleic Acids Research. 29 (4): 872–9. doi:10.1093/nar/29.4.872. PMC 29621. PMID 11160918.
- ^ a b Sijbers AM, de Laat WL, Ariza RR, Biggerstaff M, Wei YF, Moggs JG, et al. (septembar 1996). "Xeroderma pigmentosum group F caused by a defect in a structure-specific DNA repair endonuclease" (PDF). Cell. 86 (5): 811–22. doi:10.1016/s0092-8674(00)80155-5. hdl:1765/3110. PMID 8797827. S2CID 12957716.
- ^ Bardwell AJ, Bardwell L, Tomkinson AE, Friedberg EC (septembar 1994). "Specific cleavage of model recombination and repair intermediates by the yeast Rad1-Rad10 DNA endonuclease". Science. 265 (5181): 2082–5. Bibcode:1994Sci...265.2082B. doi:10.1126/science.8091230. PMID 8091230.
- ^ a b McNeil EM, Melton DW (novembar 2012). "DNA repair endonuclease ERCC1-XPF as a novel therapeutic target to overcome chemoresistance in cancer therapy". Nucleic Acids Research. 40 (20): 9990–10004. doi:10.1093/nar/gks818. PMC 3488251. PMID 22941649.
- ^ a b Ahmad A, Robinson AR, Duensing A, van Drunen E, Beverloo HB, Weisberg DB, et al. (august 2008). "ERCC1-XPF endonuclease facilitates DNA double-strand break repair". Molecular and Cellular Biology. 28 (16): 5082–92. doi:10.1128/MCB.00293-08. PMC 2519706. PMID 18541667.
- ^ Wood RD, Burki HJ, Hughes M, Poley A (februar 1983). "Radiation-induced lethality and mutation in a repair-deficient CHO cell line". International Journal of Radiation Biology and Related Studies in Physics, Chemistry, and Medicine. 43 (2): 207–13. doi:10.1080/09553008314550241. PMID 6600735.
- ^ Al-Minawi AZ, Saleh-Gohari N, Helleday T (januar 2008). "The ERCC1/XPF endonuclease is required for efficient single-strand annealing and gene conversion in mammalian cells". Nucleic Acids Research. 36 (1): 1–9. doi:10.1093/nar/gkm888. PMC 2248766. PMID 17962301.
- ^ Sargent RG, Rolig RL, Kilburn AE, Adair GM, Wilson JH, Nairn RS (novembar 1997). "Recombination-dependent deletion formation in mammalian cells deficient in the nucleotide excision repair gene ERCC1". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 94 (24): 13122–7. Bibcode:1997PNAS...9413122S. doi:10.1073/pnas.94.24.13122. PMC 24273. PMID 9371810.
- ^ Niedernhofer LJ, Essers J, Weeda G, Beverloo B, de Wit J, Muijtjens M, et al. (novembar 2001). "The structure-specific endonuclease Ercc1-Xpf is required for targeted gene replacement in embryonic stem cells". The EMBO Journal. 20 (22): 6540–9. doi:10.1093/emboj/20.22.6540. PMC 125716. PMID 11707424.
- ^ Wood RD (juli 2010). "Mammalian nucleotide excision repair proteins and interstrand crosslink repair". Environmental and Molecular Mutagenesis. 51 (6): 520–6. doi:10.1002/em.20569. PMC 3017513. PMID 20658645.
- ^ Klein Douwel D, Boonen RA, Long DT, Szypowska AA, Räschle M, Walter JC, Knipscheer P (maj 2014). "XPF-ERCC1 acts in Unhooking DNA interstrand crosslinks in cooperation with FANCD2 and FANCP/SLX4". Molecular Cell. 54 (3): 460–71. doi:10.1016/j.molcel.2014.03.015. PMC 5067070. PMID 24726325.
- ^ Kuraoka I, Kobertz WR, Ariza RR, Biggerstaff M, Essigmann JM, Wood RD (august 2000). "Repair of an interstrand DNA cross-link initiated by ERCC1-XPF repair/recombination nuclease". The Journal of Biological Chemistry. 275 (34): 26632–6. doi:10.1074/jbc.C000337200. PMID 10882712.
- ^ Clauson C, Schärer OD, Niedernhofer L (oktobar 2013). "Advances in understanding the complex mechanisms of DNA interstrand cross-link repair". Cold Spring Harbor Perspectives in Biology. 5 (10): a012732. doi:10.1101/cshperspect.a012732. PMC 4123742. PMID 24086043.
- ^ Rahn JJ, Adair GM, Nairn RS (juli 2010). "Multiple roles of ERCC1-XPF in mammalian interstrand crosslink repair". Environmental and Molecular Mutagenesis. 51 (6): 567–81. doi:10.1002/em.20583. PMID 20658648. S2CID 29240680.
- ^ a b c Jaspers NG, Raams A, Silengo MC, Wijgers N, Niedernhofer LJ, Robinson AR, et al. (mart 2007). "First reported patient with human ERCC1 deficiency has cerebro-oculo-facio-skeletal syndrome with a mild defect in nucleotide excision repair and severe developmental failure". American Journal of Human Genetics. 80 (3): 457–66. doi:10.1086/512486. PMC 1821117. PMID 17273966.
- ^ a b Faridounnia M, Wienk H, Kovačič L, Folkers GE, Jaspers NG, Kaptein R, et al. (august 2015). "The Cerebro-oculo-facio-skeletal Syndrome Point Mutation F231L in the ERCC1 DNA Repair Protein Causes Dissociation of the ERCC1-XPF Complex". The Journal of Biological Chemistry. 290 (33): 20541–55. doi:10.1074/jbc.M114.635169. PMC 4536458. PMID 26085086.
- ^ Kashiyama K, Nakazawa Y, Pilz DT, Guo C, Shimada M, Sasaki K, et al. (maj 2013). "Malfunction of nuclease ERCC1-XPF results in diverse clinical manifestations and causes Cockayne syndrome, xeroderma pigmentosum, and Fanconi anemia". American Journal of Human Genetics. 92 (5): 807–19. doi:10.1016/j.ajhg.2013.04.007. PMC 3644632. PMID 23623389.
- ^ Kwon HC, Roh MS, Oh SY, Kim SH, Kim MC, Kim JS, Kim HJ (mart 2007). "Prognostic value of expression of ERCC1, thymidylate synthase, and glutathione S-transferase P1 for 5-fluorouracil/oxaliplatin chemotherapy in advanced gastric cancer". Annals of Oncology. 18 (3): 504–9. doi:10.1093/annonc/mdl430. PMID 17322540.
- ^ Bellmunt J, Paz-Ares L, Cuello M, Cecere FL, Albiol S, Guillem V, et al. (mart 2007). "Gene expression of ERCC1 as a novel prognostic marker in advanced bladder cancer patients receiving cisplatin-based chemotherapy". Annals of Oncology. 18 (3): 522–8. doi:10.1093/annonc/mdl435. PMID 17229776.
- ^ Olaussen KA, Dunant A, Fouret P, Brambilla E, André F, Haddad V, et al. (septembar 2006). "DNA repair by ERCC1 in non-small-cell lung cancer and cisplatin-based adjuvant chemotherapy". The New England Journal of Medicine. 355 (10): 983–91. doi:10.1056/NEJMoa060570. PMID 16957145.
- ^ Soria JC (juli 2007). "ERCC1-tailored chemotherapy in lung cancer: the first prospective randomized trial". Journal of Clinical Oncology. 25 (19): 2648–9. doi:10.1200/JCO.2007.11.3167. PMID 17602070.
- ^ a b Yau TO (oktobar 2019). "Precision treatment in colorectal cancer: Now and the future". JGH Open. 3 (5): 361–369. doi:10.1002/jgh3.12153. PMC 6788378. PMID 31633039.
- ^ Van Cutsem E, Cervantes A, Adam R, Sobrero A, Van Krieken JH, Aderka D, et al. (august 2016). "ESMO consensus guidelines for the management of patients with metastatic colorectal cancer". Annals of Oncology. 27 (8): 1386–422. doi:10.1093/annonc/mdw235. PMID 27380959.
- ^ a b Bohanes P, Labonte MJ, Lenz HJ (septembar 2011). "A review of excision repair cross-complementation group 1 in colorectal cancer". Clinical Colorectal Cancer. 10 (3): 157–64. doi:10.1016/j.clcc.2011.03.024. PMID 21855036.
- ^ a b Facista A, Nguyen H, Lewis C, Prasad AR, Ramsey L, Zaitlin B, et al. (april 2012). "Deficient expression of DNA repair enzymes in early progression to sporadic colon cancer". Genome Integrity. 3 (1): 3. doi:10.1186/2041-9414-3-3. PMC 3351028. PMID 22494821.
- ^ Smith DH, Fiehn AM, Fogh L, Christensen IJ, Hansen TP, Stenvang J, et al. (mart 2014). "Measuring ERCC1 protein expression in cancer specimens: validation of a novel antibody". Scientific Reports. 4: 4313. Bibcode:2014NatSR...4E4313S. doi:10.1038/srep04313. PMC 3945488. PMID 24603753.
- ^ a b Chen HY, Shao CJ, Chen FR, Kwan AL, Chen ZP (april 2010). "Role of ERCC1 promoter hypermethylation in drug resistance to cisplatin in human gliomas". International Journal of Cancer. 126 (8): 1944–1954. doi:10.1002/ijc.24772. PMID 19626585. S2CID 3423262.
- ^ a b Zhou ZH, Lei YX, Wang CX (februar 2012). "Analysis of aberrant methylation in DNA repair genes during malignant transformation of human bronchial epithelial cells induced by cadmium". Toxicological Sciences. 125 (2): 412–7. doi:10.1093/toxsci/kfr320. PMID 22112500.
- ^ Wood LD, Parsons DW, Jones S, Lin J, Sjöblom T, Leary RJ, et al. (novembar 2007). "The genomic landscapes of human breast and colorectal cancers". Science. 318 (5853): 1108–13. Bibcode:2007Sci...318.1108W. CiteSeerX 10.1.1.218.5477. doi:10.1126/science.1145720. PMID 17932254. S2CID 7586573.
- ^ McGurk CJ, Cummings M, Köberle B, Hartley JA, Oliver RT, Masters JR (april 2006). "Regulation of DNA repair gene expression in human cancer cell lines". Journal of Cellular Biochemistry. 97 (5): 1121–36. doi:10.1002/jcb.20711. PMID 16315315. S2CID 24969413.
- ^ Klase Z, Winograd R, Davis J, Carpio L, Hildreth R, Heydarian M, et al. (februar 2009). "HIV-1 TAR miRNA protects against apoptosis by altering cellular gene expression". Retrovirology. 6: 18. doi:10.1186/1742-4690-6-18. PMC 2654423. PMID 19220914.
- ^ Vrba L, Muñoz-Rodríguez JL, Stampfer MR, Futscher BW (2013). "miRNA gene promoters are frequent targets of aberrant DNA methylation in human breast cancer". PLOS ONE. 8 (1): e54398. Bibcode:2013PLoSO...854398V. doi:10.1371/journal.pone.0054398. PMC 3547033. PMID 23342147.
- ^ Motoyama K, Inoue H, Nakamura Y, Uetake H, Sugihara K, Mori M (april 2008). "Clinical significance of high mobility group A2 in human gastric cancer and its relationship to let-7 microRNA family". Clinical Cancer Research. 14 (8): 2334–40. doi:10.1158/1078-0432.CCR-07-4667. PMID 18413822.
- ^ Cleynen I, Van de Ven WJ (februar 2008). "The HMGA proteins: a myriad of functions (Review)". International Journal of Oncology. 32 (2): 289–305. doi:10.3892/ijo.32.2.289. PMID 18202751.
- ^ Borrmann L, Schwanbeck R, Heyduk T, Seebeck B, Rogalla P, Bullerdiek J, Wisniewski JR (decembar 2003). "High mobility group A2 protein and its derivatives bind a specific region of the promoter of DNA repair gene ERCC1 and modulate its activity". Nucleic Acids Research. 31 (23): 6841–51. doi:10.1093/nar/gkg884. PMC 290254. PMID 14627817.
- ^ a b c Vermeij WP, Dollé ME, Reiling E, Jaarsma D, Payan-Gomez C, Bombardieri CR, et al. (septembar 2016). "Restricted diet delays accelerated ageing and genomic stress in DNA-repair-deficient mice". Nature. 537 (7620): 427–431. Bibcode:2016Natur.537..427V. doi:10.1038/nature19329. PMC 5161687. PMID 27556946.
- ^ Marteijn JA, Lans H, Vermeulen W, Hoeijmakers JH (juli 2014). "Understanding nucleotide excision repair and its roles in cancer and ageing". Nature Reviews. Molecular Cell Biology. 15 (7): 465–81. doi:10.1038/nrm3822. PMID 24954209. S2CID 9174323.
- ^ Hsia KT, Millar MR, King S, Selfridge J, Redhead NJ, Melton DW, Saunders PT (januar 2003). "DNA repair gene Ercc1 is essential for normal spermatogenesis and oogenesis and for functional integrity of germ cell DNA in the mouse". Development. 130 (2): 369–78. doi:10.1242/dev.00221. PMID 12466203.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Olaussen KA, Mountzios G, Soria JC (juli 2007). "ERCC1 as a risk stratifier in platinum-based chemotherapy for nonsmall-cell lung cancer". Current Opinion in Pulmonary Medicine. 13 (4): 284–9. doi:10.1097/MCP.0b013e32816b5c63. PMID 17534174. S2CID 23038328.
- van Duin M, de Wit J, Odijk H, Westerveld A, Yasui A, Koken MH, et al. (mart 1986). "Molecular characterization of the human excision repair gene ERCC-1: cDNA cloning and amino acid homology with the yeast DNA repair gene RAD10". Cell. 44 (6): 913–23. doi:10.1016/0092-8674(86)90014-0. hdl:1765/2990. PMID 2420469. S2CID 40370483.
- van Duin M, van Den Tol J, Hoeijmakers JH, Bootsma D, Rupp IP, Reynolds P, et al. (april 1989). "Conserved pattern of antisense overlapping transcription in the homologous human ERCC-1 and yeast RAD10 DNA repair gene regions". Molecular and Cellular Biology. 9 (4): 1794–8. doi:10.1128/MCB.9.4.1794. PMC 362600. PMID 2471070.
- Hoeijmakers JH (1987). "Characterization of genes and proteins involved in excision repair of human cells". Journal of Cell Science. Supplement. 6: 111–25. doi:10.1242/jcs.1984.Supplement_6.7. PMID 2821019.
- Hoeijmakers JH, van Duin M, Westerveld A, Yasui A, Bootsma D (1987). "Identification of DNA repair genes in the human genome". Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology. 51 Pt 1 (1): 91–101. doi:10.1101/sqb.1986.051.01.012. hdl:1765/2992. PMID 3034490.
- van Duin M, van den Tol J, Warmerdam P, Odijk H, Meijer D, Westerveld A, et al. (juni 1988). "Evolution and mutagenesis of the mammalian excision repair gene ERCC-1". Nucleic Acids Research. 16 (12): 5305–22. doi:10.1093/nar/16.12.5305. PMC 336769. PMID 3290851.
- Nagai A, Saijo M, Kuraoka I, Matsuda T, Kodo N, Nakatsu Y, et al. (juni 1995). "Enhancement of damage-specific DNA binding of XPA by interaction with the ERCC1 DNA repair protein". Biochemical and Biophysical Research Communications. 211 (3): 960–6. doi:10.1006/bbrc.1995.1905. hdl:1765/60251. PMID 7598728.
- Li L, Elledge SJ, Peterson CA, Bales ES, Legerski RJ (maj 1994). "Specific association between the human DNA repair proteins XPA and ERCC1". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 91 (11): 5012–6. Bibcode:1994PNAS...91.5012L. doi:10.1073/pnas.91.11.5012. PMC 43920. PMID 8197174.
- Park CH, Sancar A (maj 1994). "Formation of a ternary complex by human XPA, ERCC1, and ERCC4(XPF) excision repair proteins". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 91 (11): 5017–21. Bibcode:1994PNAS...91.5017P. doi:10.1073/pnas.91.11.5017. PMC 43921. PMID 8197175.
- McWhir J, Selfridge J, Harrison DJ, Squires S, Melton DW (novembar 1993). "Mice with DNA repair gene (ERCC-1) deficiency have elevated levels of p53, liver nuclear abnormalities and die before weaning". Nature Genetics. 5 (3): 217–24. doi:10.1038/ng1193-217. PMID 8275084. S2CID 20715351.
- Trask B, Fertitta A, Christensen M, Youngblom J, Bergmann A, Copeland A, et al. (januar 1993). "Fluorescence in situ hybridization mapping of human chromosome 19: cytogenetic band location of 540 cosmids and 70 genes or DNA markers". Genomics. 15 (1): 133–45. doi:10.1006/geno.1993.1021. PMID 8432525.
- Yu JJ, Mu C, Lee KB, Okamoto A, Reed EL, Bostick-Bruton F, et al. (septembar 1997). "A nucleotide polymorphism in ERCC1 in human ovarian cancer cell lines and tumor tissues". Mutation Research. 382 (1–2): 13–20. doi:10.1016/s1383-5726(97)00004-6. PMID 9360634.
- Hayashi T, Takao M, Tanaka K, Yasui A (juni 1998). "ERCC1 mutations in UV-sensitive Chinese hamster ovary (CHO) cell lines". Mutation Research. 407 (3): 269–76. doi:10.1016/s0921-8777(98)00013-5. PMID 9653453.
- de Laat WL, Sijbers AM, Odijk H, Jaspers NG, Hoeijmakers JH (septembar 1998). "Mapping of interaction domains between human repair proteins ERCC1 and XPF". Nucleic Acids Research. 26 (18): 4146–52. doi:10.1093/nar/26.18.4146. PMC 147836. PMID 9722633.
- Lin YW, Kubota M, Koishi S, Sawada M, Usami I, Watanabe K, Akiyama Y (novembar 1998). "Analysis of mutations at the DNA repair genes in acute childhood leukaemia". British Journal of Haematology. 103 (2): 462–6. doi:10.1046/j.1365-2141.1998.00973.x. PMID 9827920. S2CID 25175169.
- Houtsmuller AB, Rademakers S, Nigg AL, Hoogstraten D, Hoeijmakers JH, Vermeulen W (maj 1999). "Action of DNA repair endonuclease ERCC1/XPF in living cells". Science. 284 (5416): 958–61. Bibcode:1999Sci...284..958H. doi:10.1126/science.284.5416.958. PMID 10320375.
- Cheng L, Guan Y, Li L, Legerski RJ, Einspahr J, Bangert J, et al. (septembar 1999). "Expression in normal human tissues of five nucleotide excision repair genes measured simultaneously by multiplex reverse transcription-polymerase chain reaction". Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention. 8 (9): 801–7. PMID 10498399.
- Yu JJ, Thornton K, Guo Y, Kotz H, Reed E (novembar 2001). "An ERCC1 splicing variant involving the 5'-UTR of the mRNA may have a transcriptional modulatory function". Oncogene. 20 (52): 7694–8. doi:10.1038/sj.onc.1204977. PMID 11753647.
- Li QQ, Yunmbam MK, Zhong X, Yu JJ, Mimnaugh EG, Neckers L, Reed E (2002). "Lactacystin enhances cisplatin sensitivity in resistant human ovarian cancer cell lines via inhibition of DNA repair and ERCC-1 expression". Cellular and Molecular Biology. 47 Online Pub: OL61-72. PMID 11936875.