Anemofilija
Anemofilija ili oprašivanje vjetrom je forma oprašivanja pri kojem se polen distribuira pomoću vjetra.[1] Gotovo sve golosjemenjače su anemofilne, kao i mnoge biljke u redu Poales, uključujući trave, Cyperaceae i Juncaceae.[1] Ostale anemofilne biljke su hrastovi, slatki kestenovi, joha i članovi porodice Juglandaceae (porodica hikorije ili oraha) .
Sindrom
[uredi | uredi izvor]Značajke sindroma oprašivanja vjetrom uključuju gubitak proizvodnje mirisa, nedostatak uočljivih cvjetnih dijelova (što rezultira neupadljivim cvjetovima), smanjenu proizvodnju nektara i proizvodnju ogromnog broja polenovih zrna.[2] Ovo ih razlikuje od entomofilnih i zoofilnih vrsta (čiji se polen šire insekti, odnosno kičmenjaci).
Anemofilna polenova zrna su lahka i neljepljiva, tako da se lahko prenose uobičajenim vjetrom. Dijametar im je oko 20-60num, iako polenova zrna vrsta roda Pinus mogu biti mnogo veća i mnogo manje gusta.[1] Anemofilne biljke imaju dobro istaknute prašnika, tako da je polen izložen struji vetra, a imaju i velike peraste žigove za lahko hvatanje polena u zraku. Polen s anemofilnih biljaka obično je manji i lakši od polena iz entomofilnih, s vrlo niskom hranjivom vrijednošću za insekte. Međutim, insekti ponekad sakupljaju polen iz stanišnih anemofiličnih cvjetova u periodima kada je visokoproteinski polen iz entomofilnih cvjetova oskudan. Anemofilni polen takođe može biti nenamjerno uhvaćen u polju pčela elektrostatski. Ovo može objasniti zašto, iako pčele ne primećuju cvjetove amputa, njegov cvjetni prah se često nalazi u medu napravljenom za vrijeme cvjetanja šimširovine. Za ostale cvjetove koji su uglavnom anemofilni primjećuje se da ih pčele aktivno posjećuju, pri čemu samotne pčele često posjećuju cvjetove trava, a veće medonosne pčele i bumbari često sakupljaju polen iz kukuruznih rese i ostalih žitarica.
Anemofilija je adaptacija koja pomaže u odvajanju muškog i ženskog reproduktivnog sistema jedne biljke, smanjujući efekte inbridinga.[3] Često prati dvodomost - prisustvo muških i ženskih reproduktivnih struktura na odvojenim biljkama
Alergije
[uredi | uredi izvor]Gotovo svi poleni koji su alergeni su od anemofiličnih vrsta.[4] Trave (Poaceae) su najvažniji proizvođači aeroalergena u većini umjerenih regiona, a nizijske ili livadske vrste proizvode više polena od visinskih ili močvarnih vrsta.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c A. K. Shukla; M. R. Vijayaraghavan; Bharti Chaudhry (1998). "Abiotic pollination". Biology Of Pollen. APH Publishing. str. 67–69. ISBN 9788170249245.
- ^ Dave Moore (2001). "Insects of palm flowers and fruits". u F.W. Howard; D. Moore; R.M. Giblin-Davis; R.G. Abad (ured.). Insects on Palms. CAB International. str. 233–266. ISBN 9780851997056.
- ^ J. D. Ackerman (2000). "Abiotic pollen and pollination: ecological, functional, and evolutionary perspectives". Plant Systematics and Evolution. 222 (1–4): 167–185. doi:10.1007/BF00984101.
- ^ a b Jean Emberlin (2009). "Grass, tree, and weed pollen". u A. Barry Kay; Allen P. Kaplan; Jean Bousquet; Patrick G. Holt (ured.). The Scientific Basis of Allergy. Allergy and Allergic Diseases. 1 (2nd izd.). John Wiley & Sons. str. 942–962. ISBN 9781444300925.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]