Idi na sadržaj

Aleksitimija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksitimija (grč. λέξις - riječ, govor, i θυμός - duša, kao centar osjećanja i misli) jest termin koji je 1973. skovao psihoterapeut Peter Sifneos [1][2] da opiše stanje nedostatka razumijevanja, procesuiranja i opisivanja emocija.

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Aleksitimija se smatra osobinom ličnosti koja osobe dovodi u opasnost od drugih medicinskih i psihičkih poremećaja, istovremeno smanjujući vjerovatnost da će ta osoba reagirati na konvencionalne tretmane za druge uvjete, odnosno stanja.[3] Ona nije klasificirana kao duševni poremećaj u DSM-u (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne bolesti). To je dimenzionalna osobina ličnosti koja u stepenu ozbiljnosti varira od osobe do osobe. Mjerenje tog stepena može se obaviti raznim upitnicima, kao što su Torontska aleksitimijska ljestvica (TAS-20), Bermond-Vorstov upitnik za aleksitimiju (BVAQ)[4] ili Observer Alexithymia Scale (OAS)[3] Aleksitimiju definiraju[5]:

  1. teškoće u identificiranju osjećánjā i pravljenju razlike između osjećánjā i tjelesnih odraza emotivnog uzbuđenja;
  2. teškoće u opisivanju osjećaja drugim ljudima;
  3. sužen imaginativni proces, što dokazuje niska razina fantaziranja;
  4. kognitivni stil koji je vanjski orijentiran i vezan za podražaje.

U istraživanjima na općoj populaciji utvrđeno je da na stepen aleksitimije utječe dob, ali ne i spol; stope aleksitimije kod zdravih ispitanika otkrivene su u sljedećim odnosima: 8,3% (dvije od 24 osobe), 4,7% (dvije od 43), 8,9% (16 od 179) i 7% (četiri od 56). Tako je više studija pokazalo da je stopa učestalosti aleksitimije niža od 10%.[6] Manje čest nalaz sugerira da možda postoji veća učestalost aleksitimije kod muškaraca nego kod žena, što može objasniti poteškoće kod nekih muškaraca u "opisivanju osjećaja", ali ne i u "identificiranju osjećaja", u kojem muškarci i žene pokazuju slične sposobnosti.[7]

Koncept aleksitimije u jakom je obrnutom odnosu s konceptima psihološke mislenosti[8] i emocionalne inteligencije[9][10] i M. Bagby i G. Taylor tvrde da postoji "snažna empirijska podrška tome da je aleksitimija prije stabilna osobina ličnosti nego posljedica psihološkog problema".[11] Ostala mišljenja se razlikuju i mogu pokazati dokaze da to može ovisiti o stanju.[12]

Bagby i Taylor također sugeriraju da možda postoje dvije vrste aleksitimije: primarna, koja je trajna psihološka osobina i ne mijenja se s vremenom, i sekundarna, koja je zavisna od stanja i nestaje nakon što se promijenila stresna situacija koja ju je izazvala. Ove dvije manifestacije aleksitimije zovu se još i aleksitimija osobine i aleksitimija stanja.[11]

Opis

[uredi | uredi izvor]

Tipični nedostaci mogu uključivati probleme s identificiranjem, opisivanjem i bavljenjem vlastitim osjećajima, često obilježene nedostatkom razumijevanja osjećaja drugih ljudi, zatim teškoće u pravljenju razlike između osjećánjā i tjelesnih odraza emotivnog uzbuđenja[11], brkanje fizičkih osjećaja, često povezano s emocijama, manjak snova ili fantazija zbog sužene mašte i konkretno, realistično, logično razmišljanje, često uz isključenje emocionalne reakcije na probleme. Oni koji imaju aleksitimiju sanjaju vrlo logične i realne snove, kao što su odlazak u prodavnicu ili uzimanje obroka.[13] Klinička ispitivanja sugeriraju da su upravo strukturna obilježja snova ono što najbolje karakterizira aleksitimiju, više nego sposobnost da ih se sjetimo.[1]

Neki aleksitimični pojedinci mogu predstavljati kontradikciju navedenim karakteristikama jer mogu iskusiti hroničnu disforiju ili manifestirati ispade plača ili bijesa.[14][15][16] Međutim, ispitivanje obično otkriva da su oni prilično nesposobni opisati svoje osjećaje ili budu zbunjeni pitanjima koja se odnose na specifičnost osjećaja.[5]

Po mišljenju Henryja Krystala, pojedinci koji pate od aleksitimije razmišljaju operativno i mogu izgledati superprilagođeni za stvarnost. U psihoterapiji, međutim, kognitivna uznemirenost postaje očita jer su pacijenti skloni tome da prepričaju trivijalne, hronološki poredane akcije, reakcije i događaje iz svakodnevnog života s monotonim detaljima.[17][18] Općenito, tim osobama nedostaje imaginacije, intuicije, empatije i fantazije za ispunjenje nagona, naročito u odnosu na predmete. Umjesto toga izgledaju orijentirani prema stvarima i čak tretiraju sebe kao robote. Ti problemi ozbiljno ograničavaju njihovu reakciju na psihoanalitičku psihoterapiju; psihosomatske bolesti ili zloupotreba droga često se pogoršaju ako oni uđu u program psihoterapije.[5]

Česta zabluda o aleksitimiji jest da su "zaražene" osobe potpuno nesposobne verbalno izraziti emocije i da čak mogu ne uspjeti prepoznati da ih doživljavaju. Čak i prije kovanja termina Sifneos je primijetio (1967) da su pacijenti često spominjali stvari kao što su tjeskoba ili depresija. Razlikovni faktor bila je njihova nemogućnost da odu dalje od uobičajenih ograničenih pridjeva kao što su "sretan" ili "nesretan" kad opisuju ta osjećanja.[19] Ključna stvar jest da aleksitimičari imaju vrlo slabo izdiferencirane osjećaje, što ograničava njihovu mogućnost da ih razlikuju i opišu drugima.[1] To doprinosi osjećaju emocionalnog odmaka od sebe i otežanosti povezivanja s drugima, što aleksitimiju čini negativno povezanom sa zadovoljstvom životom čak i kada su depresija i drugi zbunjujući faktori pod kontrolom.[20]

Pitanja vezana za međuljudske odnose

[uredi | uredi izvor]

Po mišljenju Vanheulea, Desmeta i Megancka (2006), aleksitimija stvara međuljudske probleme jer te osobe izbjegavaju bliske emotivne veze, ili, kad zaista formiraju vezu s drugima, skloni su se u njoj postaviti ili kao zavisni ili dominantni ili bezlični član, "tako da veza ostane površna"[21] O neodgovarajućoj "diferencijaciji" između sebe i ostalih kod aleksitimičara pisali su Blaustein i Tuber (1998) te Taylor i drugi (1997).[22]

U jednoj studiji velika grupa aleksitimičara popunila je 64-eročlani Inventar međuljudskih problema (IIP-64), iz kojeg je izvučen zaključak da su "dva međuljudska problema znatno i čvrsto povezana s aleksitimijom: hladno / distancirano te nesamopouzdano društveno funkcioniranje. Sve ostale stvari iz IIP-64 nemaju znatne veze s aleksitimijom."[21]

Sifneos je istraživao i haotične međuljudske odnose.[23] Zbog inherentnih teškoća u identificiranju i opisivanju vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, aleksitimija negativno utječe na zadovoljstvo u vezi kod parova.[24]

Jedna studija iz 2008. pokazala je da je aleksitimija u suodnosu s umanjenim razumijevanjem i pokazivanjem naklonosti u vezi i da ta umanjenost doprinosi slabijem mentalnom zdravlju, slabijem osjećaju blagostanja u vezi i nižem kvalitetu veze.[25]

Neki pojedinci koji rade za organizacije u kojima je kontroliranje emocija norma mogu pokazati ponašanje nalik aleksitimiji, a da ne budu aleksitimični. S vremenom, međutim, nedostatak samoizražavanja postaje dio njihovog svakodnevnog života i na kraju završe tako što izgube originalni vlastiti identitet.[26]

U tjelesnoj ili duševnoj bolesti

[uredi | uredi izvor]

Aleksitimija se često događa zajedno s drugim poremećajima, s reprezentativnim omjerom od 85% slučajeva iz spektra autističnih poremećaja,[27] 40% kod PTSP-a,[28] 63% kod neurotične anoreksije, 56% kod bulimije,[29] 45% kod većeg depresivnog poremećaja,[12] 34% kod paničnog poremećaja[30] i 50% kod ovisnika.[31]

Istraživanja pokazuju da se aleksitimija preklapa s Aspergerovim sindromom. U studiji iz 2004. Uta Frith uočila je preklapanje, kao i to da je barem polovina onih iz grupe s Aspergerovim sindromom na testu TAS-20 dobila rezultate koji bi ih svrstali u ozbiljno pogođene osobe.[32] Fitzgerald i Bellgrove naveli su da "Aspergerov sindrom, kao i aleksitimiju, također karakteriziraju smetnje u govoru i jeziku i društvenim odnosima i vezama".[33] Hill i Berthoz složili su se s Fitzgeraldom i Bellgroveom izjavivši da "postoji određeni vid preklapanja između aleksitimije i Aspergerovog sindroma". Ukazali su i na studije koje su otkrile oslabljenu vještinu tzv. teorije uma u aleksitimiji, neuroanatomski dokaz koji ukazuje na zajedničku etiologiju i slične nedostatke u društvenim vještinama.[34] Tačna priroda preklapanja još je neizvjesna. Aleksitimične osobine u Aspergerovom sindromu mogu biti povezane s depresijom ili tjeskobom; faktori posredovanja nisu poznati i moguće je da je aleksitimija predispozicija za tjeskobu.[35]

Aleksitimija je povezana s određenim poremećajima ličnosti,[36] ovisničkim poremećajima,[37][38] nekim poremećajima tjeskobe[39] i seksualnim poremećajima,[40] kao i s nekim tjelesnim bolestima, kao što su povišen krvni pritisak,[41] upalna bolest crijeva[42] i funkcionalna dispepsija.[43] Također je povezana sa psihosomatskim poremećajima, kao što su migrenske glavobolje, krstobolja, sindrom iritacije crijeva, astma, mučnina, alergije i fibromijalgija (bol u mišićima i vezivnom tkivu).[44]

Nemogućnost moduliranja emocija može poslužiti kao objašnjenje zašto su neki aleksitimičari skloni tome da tenziju uzrokovanu neprijatnim događajem otpuste kroz impulsivne činove ili kompulzivno ponašanje, kao što je prejedanje,[45] zloupotreba droga,[46] perverzno seksualno ponašanje ili samoizgladnjivanje zbog neurotične anoreksije.[45] Neuspjeh da se emocije kognitivno reguliraju može rezultirati produženom napetošću autonomnog nervnog sistema i neuroendokrinih sistema, što može dovesti do somatskih bolesti.[44] Aleksitimičari također pokazuju ograničenu mogućnost da dožive pozitivne emocije, što je Krystala i Sifneosa povuklo da mnoge od ovih osoba opišu kao nehedonistične.[2]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Nejasno je šta uzrokuje aleksitimiju, ali je predloženo nekoliko teorija. Postoji dokaz i za genetičku osnovu (što znači da su neki ljudi predisponirani da razviju aleksitimiju), ali i za uzroke iz okoline.

Corpus callosum (žuljevito tijelo; obojeno crvenom); ako je ono smanjeno, mogu nastati smetnje u prijenosu emocionalnih informacija između moždanih hemisfera

Rane studije donijele su dokaz da možda postoji deficit u transferu između moždanih hemisfera kod aleksitimičara, tj. emocionalne informacije iz desne hemisfere ne prenose se adekvatno do centra za govor u lijevoj hemisferi, što može nastati zbog smanjenog žuljevitog tijela (corpus callosum), a što je često prisutno kod psihijatrijskih pacijenata koji su pretrpjeli teško zlostavljanje u djetinjstvu.[47] Neuropsihološka studija iz 1997. pokazala je da aleksitimija može nastati zbog poremećaja desne hemisfere mozga, koja je uveliko odgovorna za procesuiranje emocija.[48] U dodatku na to, drugi neuropsihološki model sugerira da aleksitimija može biti povezana s disfunkcijom prednjeg cingularnog korteksa.[49] Ove studije imaju, ipak, neke nedostatke i empirijski dokaz o uzroku aleksitimije ostaje neuvjerljiv.[50] Joyce McDougall prigovorila je što se snažan fokus stavlja na neurofiziološko na račun psihološkog objašnjenja nastanka i djelovanja aleksitimije te uvela alternativni termin "disafektacija" za psihogenu aleksitimiju.[51] Prema njenim riječima, disafektirana osoba morala je u nekom trenutku "doživjeti osjećaj koji je zaprijetio da napadne njen osjećaj integriteta i identiteta", na što je ta osoba odgovorila primjenom psihološke odbrane kako bi uništila i izbacila sve emocionalne predstave iz svijesti.[52] Slična linija tumačenja uzeta je koristeći se metodama fenomenologije.[53]

McDougall je primijetila da su sva dojenčad (eng. "infants") rođena s nemogućnošću da identificiraju, organiziraju i govore o svojim emocionalnim iskustvima (riječ infant potječe iz latinske riječi sa značenjem "onaj koji ne govori") i da su "zbog njihove nezrelosti neizbježno aleksitimična".[54] Na osnovu ove činjenice McDougall je 1985. predložila mišljenje da bi aleksitimični dio odrasle osobe mogao biti "izuzetno zaostala i infantilna psihička struktura".[54] Prvi jezik dojenčeta jesu neverbalni izrazi lica. Majčino emotivno stanje važno je u određivanju pravca u kojem bi se dijete moglo razvijati. Zanemarivanje ili ravnodušnost prema različitim promjenama u dječijim izrazima lica i bez odgovarajuće povratne informacije može proizvesti "nestanak" izraza lica koje dijete manifestira. Sposobnost roditelja da reflektiraju svijest o sebi na dijete još je jedan važan činilac. Ako odrasla osoba nije u stanju prepoznavati i razlikovati emocionalne izraze kod djece, to može utjecati na sposobnost djeteta da razumije emocionalne izraze.[1]

Iako su uključeni i neurološki i genetički i faktori iz okoline, uloga posljednjih dvaju u razvoju aleksitimije još je nejasna.[55] Rezultati iz uzorka danskih blizanaca zasnovanog na velikoj populaciji sugeriraju da genetički faktori imaju primjetan i sličan utjecaj na sve aspekte aleksitimije. Iako sugeriraju umjereni utjecaj zajedničkih faktora iz okoline, rezultati su u skladu s općim nalazom prema kojem su utjecaji iz okoline na većinu psihičkih osobina prvenstveno nezajedničkog nego zajedničkog tipa. Jedan hipotetski utjecaj iz sredine jest povreda glave; osobe koje pretrpe traumatsku povredu mozga imaju šest puta višu vjerovatnoću da će ispoljiti aleksitimiju.[56]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d Bar-On & Parker (2000), str. 40–59.
  2. ^ a b Taylor (1997), str. 28–31.
  3. ^ a b Haviland MG, Warren WL, Riggs ML (2000). "An observer scale to measure alexithymia". Psychosomatics 41 (5): 385–92. doi:10.1176/appi.psy.41.5.385. PMID 11015624. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/41/5/385#R26732 Arhivirano 17. 9. 2007. na Wayback Machine. Preuzeto: 10. 8. 2007.
  4. ^ Vorst HCM, Bermond B (February 2001). "Validity and reliability of the Bermond-Vorst Alexithymia Questionnaire". Personality and Individual Differences, Volume 30, Number 3, str. 413–434(22) DOI: 10.1016/S0191-8869(00)00033-7
  5. ^ a b c Taylor (1997), str. 29.
  6. ^ Fukunishi I, Berger D, Wogan J, Kuboki T (1999). "Alexithymic traits as predictors of difficulties with adjustment in an outpatient cohort of expatriates in Tokyo". Psychological reports 85 (1): 67–77. doi:10.2466/PR0.85.5.67-77. PMID 10575975. http://www.japanpsychiatrist.com/Abstracts/Expats1.html. Preuzeto: 10. 8. 2007.
  7. ^ Salminen JK, Saarijärvi S, Aärelä E, Toikka T, Kauhanen J (1999). "Prevalence of alexithymia and its association with sociodemographic variables in the general population of Finland". Journal of psychosomatic research 46 (1): 75–82. doi:10.1016/S0022-3999(98)00053-1. PMID 10088984.
  8. ^ Taylor & Taylor (1997), str. 77–104.
  9. ^ Taylor (1997), str. 38.
  10. ^ Parker JDA, Taylor GJ, Bagby RM (2001). "The Relationship Between Emotional Intelligence and Alexithymia". Personality and Individual Differences 30, 107–115.
  11. ^ a b c Taylor (1997), str. 37.
  12. ^ a b Honkalampi K, Hintikka J, Laukkanen E, Lehtonen J, Viinamäki H (2001). "Alexithymia and depression: a prospective study of patients with major depressive disorder". Psychosomatics 42 (3): 229–34. doi:10.1176/appi.psy.42.3.229. PMID 11351111. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/42/3/229.
  13. ^ H. Krystal, "Alexithymia and psychotherapy", American journal of psychotherapy, 33 (1), 1979, 17–31; PMID 464164.
  14. ^ Nemiah et al. (1970), str. 432–433.
  15. ^ Krystal (1988), str. 246; McDougall (1985), str. 169–170.
  16. ^ Taylor (1997), str. 29, 246–247.
  17. ^ Krystal (1988) str. 246–247.
  18. ^ C. J. Nemiah, "Alexithymia and Psychosomatic Illness", Journal of Continuing Education, 39, 1978, 25–37.
  19. ^ P. E. Sifneos, "Clinical Observations on some patients suffering from a variety of psychosomatic diseases", Acta Medicina Psychosomatica, 7, 1967, 1–10.
  20. ^ A. K. Mattila, O. Poutanen, A. M. Koivisto, R. K. R. Salokangas, M. Joukamaa, "Alexithymia and Life Satisfaction in Primary Healthcare Patients", Psychosomatics, 48, decembar 2007, 523-529.
  21. ^ a b S. Vanheule, M. Desmet, R. Meganck, S. Bogaerts (), "Alexithymia and interpersonal problems", Journal of clinical psychology, 63 (1), 2007, 109–117; doi:10.1002/jclp.20324; PMID 17016830.
  22. ^ J. P. Blaustein, S. B. Tuber, "Knowing the Unspeakeable", Bulletin of the Menninger Clinic, 62, 1998, 351–365; Taylor (1997), str. 26-46.
  23. ^ Sifneos PE (1996). "Alexithymia: past and present". The American journal of psychiatry 153 (7 Suppl): 137–42. PMID 8659637.
  24. ^ Yelsma P, Marrow S (2003). "An Examination of Couples' Difficulties With Emotional Expressiveness and Their Marital Satisfaction". Journal of Family Communication 3 (1): 41–62. doi:10.1207/S15327698JFC0301_03.
  25. ^ Colin Hesse & Kory Floyd: Affectionate experience mediates the effects of alexithymia on mental health and interpersonal relationships, Journal of Social and Personal Relationships, Vol. 25, No. 5, 793-810 (2008) DOI: 10.1177/0265407508096696
  26. ^ Manfred F.R. Kets de Vries (2001) "Struggling with the Demon: Perspectives on Individual and Organizational Irrationality"
  27. ^ Hill E, Berthoz S, Frith U (2004). "Brief report: cognitive processing of own emotions in individuals with autistic spectrum disorder and in their relatives". Journal of Autism and Developmental Disorders 34 (2): 229–235. doi:10.1023/B:JADD.0000022613.41399.14. PMID 15162941.
  28. ^ Shipko S, Alvarez WA, Noviello N (1983). "Towards a teleological model of alexithymia: alexithymia and post-traumatic stress disorder". Psychotherapy and psychosomatics 39 (2): 122–6. PMID 6878595.
  29. ^ Cochrane CE, Brewerton TD, Wilson DB, Hodges EL (1993). "Alexithymia in the eating disorders". The International journal of eating disorders 14 (2): 219–22. doi:10.1002/1098-108X(199309)14:2<219::AID-EAT2260140212>3.0.CO;2-G. PMID 8401555.
  30. ^ Cox BJ, Swinson RP, Shulman ID, Bourdeau D (1995). "Alexithymia in panic disorder and social phobia". Comprehensive psychiatry 36 (3): 195–8. doi:10.1016/0010-440X(95)90081-6. PMID 7648842.
  31. ^ Taylor GJ, Parker JD, Bagby RM (1990). "A preliminary investigation of alexithymia in men with psychoactive substance dependence". The American journal of psychiatry 147 (9): 1228–30. PMID 2386256.
  32. ^ Frith U (2004). "Emanuel Miller lecture: confusions and controversies about Asperger syndrome". Journal of child psychology and psychiatry, and allied disciplines 45 (4): 672–86. doi:10.1111/j.1469-7610.2004.00262.x. PMID 15056300. Studija na koju se Frith obraća jest: Hill E, Berthoz S, Frith U (2004). "Brief report: cognitive processing of own emotions in individuals with autistic spectrum disorder and in their relatives". Journal of Autism and Developmental Disorders 34 (2): 229–235. doi:10.1023/B:JADD.0000022613.41399.14. PMID 15162941.
  33. ^ Fitzgerald M, Bellgrove MA (2006). "The overlap between alexithymia and Asperger's syndrome". Journal of autism and developmental disorders 36 (4): 573–6. doi:10.1007/s10803-006-0096-z. PMID 16755385. PMC 2092499. http://www.springerlink.com/content/238u61255x78m843/[mrtav link]. Preuzeto: 11. 4. 2007.
  34. ^ Hill E, Berthoz S (May 2006). "Response to 'Letter to the Editor: The Overlap Between Alexithymia and Asperger's syndrome', Fitzgerald and Bellgrove, Journal of Autism and Developmental Disorders, 36(4)". Journal of Autism and Developmental Disorders 36 (8): 1143–1145. doi:10.1007/s10803-006-0287-7. PMID 17080269.
  35. ^ Tani P, Lindberg N, Joukamaa M, et al. (2004). "Asperger syndrome, alexithymia and perception of sleep". Neuropsychobiology 49 (2): 64–70. doi:10.1159/000076412. PMID 14981336.
  36. ^ Schizotypal, dependent and avoidant disorders are particularly indicated: Vidi: Taylor (1997), str. 162–165.
  37. ^ Li CS, Sinha R (1 March 2006). "Alexithymia and stress-induced brain activation in cocaine-dependent men and women". Journal of psychiatry & neuroscience : JPN 31 (2): 115–21. PMID 16575427. PMC 1413961. http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=1413961 Arhivirano 1. 8. 2013. na: Archive.today. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  38. ^ Lumley MA, Downey K, Stettner L, Wehmer F, Pomerleau OF (1994). "Alexithymia and negative affect: relationship to cigarette smoking, nicotine dependence, and smoking cessation". Psychotherapy and psychosomatics 61 (3–4): 156–62. PMID 8066152.
  39. ^ Jones BA (1984). "Panic attacks with panic masked by alexithymia" (PDF). Psychosomatics 25 (11): 858–9. PMID 6505131. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/reprint/25/11/858 Arhivirano 14. 7. 2012. na: Archive.today. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  40. ^ Michetti PM, Rossi R, Bonanno D, Tiesi A, Simonelli C (2006). "Male sexuality and regulation of emotions: a study on the association between alexithymia and erectile dysfunction (ED)". Int. J. Impot. Res. 18 (2): 170–4. doi:10.1038/sj.ijir.3901386. PMID 16151475. http://www.nature.com/ijir/journal/v18/n2/full/3901386a.html. Preuzeto: 2. 2. 2007.
  41. ^ Jula A, Salminen JK, Saarijärvi S (1 April 1999). "Alexithymia: a facet of essential hypertension". Hypertension 33 (4): 1057–61. PMID 10205248. http://hyper.ahajournals.org/cgi/content/full/33/4/1057. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  42. ^ Verissimo R, Mota-Cardoso R, Taylor G (1998). "Relationships between alexithymia, emotional control, and quality of life in patients with inflammatory bowel disease". Psychotherapy and psychosomatics 67 (2): 75–80. doi:10.1159/000012263. PMID 9556198.
  43. ^ Jones MP, Schettler A, Olden K, Crowell MD (2004). "Alexithymia and somatosensory amplification in functional dyspepsia". Psychosomatics 45 (6): 508–16. doi:10.1176/appi.psy.45.6.508. PMID 15546828. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/45/6/508 Arhivirano 13. 7. 2012. na: Archive.today. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  44. ^ a b Taylor (1997), str. 216–248.
  45. ^ a b Taylor (1997), str. 190–216.
  46. ^ Taylor (1997), str. 166–190.
  47. ^ Hoppe KD, Bogen JE (1977). "Alexithymia in twelve commissurotomized patients". Psychotherapy and psychosomatics 28 (1–4): 148–55. PMID 609675.
  48. ^ Jessimer M, Markham R (1997). "Alexithymia: a right hemisphere dysfunction specific to recognition of certain facial expressions?". Brain and cognition 34 (2): 246–58. doi:10.1006/brcg.1997.0900. PMID 9220088.
  49. ^ Lane RD, Ahern GL, Schwartz GE, Kaszniak AW (1997). "Is alexithymia the emotional equivalent of blindsight?". Biol. Psychiatry 42 (9): 834–44. doi:10.1016/S0006-3223(97)00050-4. PMID 9347133.
  50. ^ Tabibnia G, Zaidel E (2005). "Alexithymia, interhemispheric transfer, and right hemispheric specialization: a critical review". Psychotherapy and psychosomatics 74 (2): 81–92. doi:10.1159/000083166. PMID 15741757.
  51. ^ McDougall (1989), str. 93, 103
  52. ^ McDougall (1989), str. 93–94
  53. ^ Maclaren K (2006). "Emotional Disorder and the Mind-Body Problem: A Case Study of Alexithymia". Chiasmi International 8: 139–55.
  54. ^ a b McDougall (1985), str. 161
  55. ^ Jørgensen MM, Zachariae R, Skytthe A, Kyvik K. (2007). "Genetic and environmental factors in alexithymia: a population-based study of 8,785 Danish twin pairs". Psychotherapy and Psychosomatics. 76 (6): 369–375. doi:10.1159/000107565. PMID 17917473. S2CID 5879112. Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 4 (pomoć)
  56. ^ Williams C, Wood RL (3. 1. 2010). "Alexithymia and emotional empathy following traumatic brain injury". J Clin Exp Neuropsychol. 32 (3): 1–11. doi:10.1080/13803390902976940. PMID 19548166. Pristupljeno 4. 1. 2010.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Bar-On, Reuven; Parker, James D. A. (2000). The Handbook of Emotional Intelligence: Theory, Development, Assessment, and Application at Home, School, and in the Workplace. San Francisco, California: Jossey-Bass. ISBN 0787949841.
  2. Krystal, H. (1988). Integration and Self Healing: Affect, Trauma, Alexithymia. Hillsdale, NJ: The Analytic Press. ISBN 0881630705.
  3. Linden W., Wen F., Paulhaus D. L. (1994). Measuring alexithymia: reliability, validity, and prevalence. In: J. Butcher, C. Spielberger (Eds.). Advances in Personality Assessment. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
  4. McDougall, J. (1989). Theaters of the Body: A Psychoanalytic Approach to Psychosomatic Illness, Norton.
  5. McDougall, J (1985). Theatres of the Mind: Truth and Illusion on the Psychoanalytic Stage. New York: Basic Books.
  6. Nemiah C. J., Freyberger H., Sifneos P. E., "Alexithymia: A View of the Psychosomatic Process" in O.W. Hill (1970) (ed), Modern Trends in Psychosomatic Medicine, Vol 2.
  7. Taylor, Graeme J.; Bagby, R. Michael; Parker, James D. A. (1997). Disorders of Affect Regulation: Alexithymia in Medical and Psychiatric Illness. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 052145610X.
  8. Taylor G. J. & Taylor H. S. (1997). Alexithymia. In: M. McCallum & W. E. Piper (Eds.) Psychological mindedness: A contemporary understanding. Munich: Lawrence Erlbaum Associates

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Aleksitimija&oldid=3651809"