Pärnu
Pärnu
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 58°23′N 24°30′E / 58.383°N 24.500°E | |
| Država |  Estonija
|
| Okrug | Pärnu |
| Osnovan | 1251.[1] |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Romek Kosenkranius |
| Površina | |
| - Ukupna | 32.22 km²[1] |
| Visina | 10 |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Grad | 39,728[1] |
| - Gustoća | 1,233 stan. / km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+2 (UTC+3) |
| Pozivni broj | (+372) 44 |
| Karta | |
  Pärnu Pozicija Pärnua u Estoniji | |
Pärnu (ruski: Пярну, njemački: Pernau) je lučki grad od 39,728 stanovnika[1] na zapadu Estonije u istoimenom Okrugu Pärnu u kojem je administrativni centar.[2]
Grad se prostire na ušću rijeke Pärnu u Riški zaljev Baltičkog mora, udaljen 128 km južno od Tallina.
_copy.jpg)
Pärnu je prvi put dokumentiran 1251. kao mjesto u kom je svečano otvorena biskupska crkva. Pored te crkve na desnoj obali rijeke izraslo je naselje Perona (Stari Pärnu). Livonski red podigao je na lijevoj obali svoje naselje sa zamkom Uus-Pärnu (Novi Pärnu).[3]
Negdje između 1263-65 biskupski Pärnu razorili su paganski Litvanci.[3]
Komandant livonskog Teutonskog viteškog reda Gerhard van Joeck dodjelio je 1318. - Novoj Pärni (Uus-Pärna) pravo na autonomiju.[3]
Novi Pärnu se tokom 14. vijeka razvio kao jedan od gradova Hanzeatskog saveza, pa je u 16. vijeku postao i administrativni centar.[3]
Nakon propasti Redovničke države Teutonskog viteškog reda 1560.- Pärnom je zavladala Kraljevina Poljska.[3]
Za Livonskog rata (1558. -1583) Pärnu je pripao Kraljevini Švedskoj. Za švedske vlasti je u bivšem zamku Teutonskog reda od 1699. do 1710. djelovao Univerzitet Academia Gustavo Carolina (Academia Pernaviensis), današnji Univerzitet u Tartuu.[3]
Nakon Velikog sjevernog rata i potpisivanja Ništatskog mira 1721. grad je kao i čitava Livonija pripao Ruskom Carstvu i bio je dio Livonske gubernije sve do 1817. Za ruske vladavine grad se počeo industrijski razvijati. Prvo je od 1803.do 1811. ušće Rijeke Pärnu jaružanjem ponovno učinjeno plovnim. Tad su podignuti i prvi gatovi i drveni lukobran Katarina.[3]
Željeznička pruga izgrađena je do grada 1896. u to su vrijeme u Pärnu djelovali konzulati devet država. Od 1900. pa do 1915. u gradu je radila tvornica celuloze Waldhof, koja je tad bila najveći takav pogon u Ruskom Carstvu.[3]
Estonski manifest nezavisnosti prvi je put pročitan 23. februara 1918. sa balkona teatra Endla u Pärnu.[3]
Na samom početku Drugog svjetskog rata 1940. Estoniju (i Pärnu) je kratkotrajno okupirao Sovjetski Savez, a odmah nakon toga do 1944. Treći Reich.
Nakon tog je od 1944.do 1991. egzistirao kao dio Estonske Sovjetske Socijalističke Republike.
Današnji Pärnu je značajna estonska luka i centar lake industrije sa pogonima prehrambene, drvne i kožarske industrije.
Pärnu je i poznato ljetovalište sa plažama duž Baltičkog mora.[2]
Pärnu ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima;[4]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Estonia: Pärnu” (engleski). City population. Pristupljeno 06.09. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 „Pärnu, Estonia” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 06.09. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 „Pärnu, Estonia” (engleski). Parnu. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-09. Pristupljeno 06.09. 2021.
- ↑ „Sister cities of Pärnu” (engleski). Sister cities. Pristupljeno 06.09. 2021.
- Welcome to Pärnu! (službene stranice) Arhivirano 2021-09-09 na Wayback Machine-u (en)
- Visit Pärnu (en)
|  | |
Jaanilinn (Ivangorod) i Petseri (Pečori) anektirani su od strane Sovjetskog Saveza 1945. godine te su danas dio Rusije. | ||