Kadeti (partija)
| Konstituciono-demokratska partija | |
|---|---|
| predsjednik | Pavel Miljukov |
| Slogan | Umijeće i rad za dobrobit Domovine (ruski: умение и труд на благо Родине) |
| Osnivanje | 12. 10. 1905 |
| Raspuštanje | 12. 12. 1917 |
| Sjedište | Sankt Peterburg, Rusija |
| Ideologija | parlamentarizam liberalna demokracija konstitucionalizam politički pluralizam socijalni liberalizam[1] |
| Politička pozicija | centar |
| Službene boje | azurna i bijela |
Konstituciono-demokratska partija (rus. Конституционно-демократическая партия), ponekad navođena i kao Ustavotvorno-demokratska partija, ali poznatija po kolokvijalnom imenu Kadeti, bila je liberalna politička stranka koja je djelovala u posljednjim godinama carske Rusije. Nastala je u jeku Prve ruske revolucije, kada je car Nikolaj II, pod pritiskom revolucionara bio prisiljen izdati Manifest 17. oktobra kojim je dotadašnja autokratska apsolutna monarhija zamijenjena ustavnom monarhijom i dozvoljen rad političkih stranaka. Za razliku od konzervativnih oktobrista, koji su se zalagali za očuvanje monarhije i postepene reforme, Kadeti su bili mnogo radikalniji, i tražili uvođenje općeg prava glasa (kao i žensko pravo glasa), te sazivanje ustavotvorne skupštine koja je trebala odlučiti hoće li Rusija ostati monarhija ili postati republika. Na tom programu su, koristeći slabost socijalističkih stranaka, iskoristili nezadovoljstvo naroda i trijumfirali na prvim izborima 1906. godine, postavši najjača stranka u Prvoj državnoj dumi. Nakon što su sa seljačkom strankom Trudovika ostvarili većinu, sa svojim zahtjevima su došli u sukob sa carem, koji je nakon nekoliko mjeseci raspustio Dumu. Vodstvo Kadeta je to odbilo prihvatiti te prebjeglo u Viborg odakle je pokušalo organizirati kampanju za zbacivnaje cara pasivnim otporom. Taj je pokušaj doživio neuspjeh, te su se carističke snage konsolidirale, a Kadeti na sljedećim izborima završili u manjini. Sa vremenom su odustali od svojih radikalnih ciljeva, ali je neuspjeh da proguraju liberalne reforme, kao i spor oko novopokrenute politike rusifikacije izazivao stalne podjele u stranci na lijevo i desno krilo. Stranka je podržala ulazak Rusije u Prvi svjetski rat, ali je postala nezadovoljna njegovim vođenjem, te je 1916. ušla u tzv. Progresivni blok, koji je stekao većinu u Četvrtoj dumi. Nakon Februarske revolucije su postali srž Privremene vlade, ali su ubrzo počeli dolaziti u sukob sa socijalističkim partnerima, pa je premijer Miljukov, morao prepustiti mjesto premijera Aleksandru Kerenskom. Nakon Oktobraske revolucije nekoliko mjeseci kasnije, rad Kadeta su zabranili vladajući boljševici.
Za vrijeme raspada SSSR je u Rusiji 1990. osnovana Konstituciono-demokratska partija - Partija narodne slobode, koja se pozivala na njenu tradiciju, ali je nakon nekoliko godina završili na margini i postala dio bloka vezanih uz ruske nacionaliste.
- ↑ Struve, Peter (1932). The Social Liberalism. Internationales Handwtsrterbuch des Gewerkschaftswesens.. str. 412–423.