Haile Selassie
| Haile Selassie I ቀዳማዊ፡ ኃይለ፡ ሥላሴ | |
|---|---|
| |
 Car Etiopije
| |
| Vladavina | 2. studenog 1930. - 12. rujna 1974. |
| Prethodnik | Zaudita I |
| Nasljednik | Amha Selassie I (de iure) Aman Andom (de facto) |
| Supruga | Carica Menen Asfaw |
| Djeca | Princeza Romanework Princeza Tenagnework Asfaw Wossen Princeza Zenebework Princeza Tsehai Princ Makonnen Princ Sahle Selassie |
| Puno ime | |
| Ras Tafari Makonnen | |
| Dinastija | Solomonska dinastija |
| Otac | Makonnen Wolde Mikael |
| Majka | Weyziro Yeshimebet Ali Abajifar |
| Rođenje | 23. srpnja 1892. Ejersa Goro, Etiopija
|
| Smrt | 27. kolovoza 1975. Addis Abeba, Etiopija
|
| Pokop | Katedrala Svetog trojstva Addis Abeba, Etiopija
|
| Vjera | etiopska pravoslavna crkva |
Haile Selasije (Giz: ኃይለ፡ ሥላሴ= Snaga trojstva[1]) rođen kao Tafari Mekonen[2] (Ejersa Goro, Harar, 23. jul 1892. - Adis Abeba 27. august 1975), bio je regent carice Zaudite I od 1916 do 1930, te etiopski car (Neguš Negasti) Etiopije (1930 do 1974).[3]
Haile Selassie I., bio je posljednji etiopski vladar (225. po redu) iz Salamonske dinastije.
On je 2. novembra 1930 nasljedio na prijestolju, nakon njene smrti caricu Zauditu I i vladao je Etiopijom sve do 1974 kad ga je svrgnuo vojni režim Derg. Čitavo vrijeme aktivnog bavljenja politikom, provodio je važne reforme u cilju modernizacije Etiopije; agrarnu, političku i sudsku. Još dok je bio regent carice Zauditu I (1916-1930) ukinuo je ropstvo i uveo Etiopiju u Ligu naroda. Ustanovio je parlament i sudski sistem, no sve je zapravo bilo formalno jer je prava vlast ostala pri vladaru.
1935. uoči II. svjetskog rata Italija je napala Etiopiju, Selasije se bezuspješno pokušao suprotstaviti Talijanima, - nakon okupacije zemlje, otišao je u egzil u Englesku u maju 1936
Vrijeme provedeno u egzilu, proveo je u planovima za istjerivanje Talijana - koje je radio sa britanskim generalštabom. Uz pomoć britanskih jedinica i etiopskih partizana, Etiopija je oslobođena 1942 i Selasije se vratio na carski tron.
Vrativši se na vlast počeo je obnavljati svoju ratom pogođenu domovinu. Najveća postignuća su mu agrarna reforma (1942 - 1944), emancipacija robova (1942), te uspostava parlamenta.
Selasije 1955. izdaje revidirani Ustav, pokušavajući tako pomaknuti državu u 20. vijek. Parlament je dobio određene, no opet ograničene ovlasti, te je narod osjećao da to nije dovoljno, zbog tog je 1960. nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja s prijestolja, obećao povećati napore u cilju bržeg ekonomskog razvoja i brojne socijalne reforme.
Tokom 1960-ih Selasije je postao sve više zaokupiran vanjskim poslovima. 1963 je igrao glavnu ulogu u osnivanju Organizacije Afričkog Jedinstva, i u sporu između Somalije i Etiopije koji su se bili pretvorili u oružane sukobe. U martu 1964 dogovoreno je primirje. Početkom 1970. bio je posrednik u sporu između Senegala i Gvineje, Tanzanije i Ugande, te Južnog i Sjevernog Sudana.
Baveći se problemima drugih zemalja, ignorirao je probleme vlastite države: velika nejednakost u podjeli dobara, ruralna nerazvijenost, cvjetajuća korupcija na svim razinama vlasti, rastuća inflacija, nezaposlenost i teška suša i glad koja je pogodila sjever zemlje (1972 - 1975) doveli su zemlju do velikih potresa. Sve je otpočelo studentskim, radničkim i vojničkim štrajkovima i demonstracijama 1974 koji su kulminirali 12. septembra 1974 kad je etiopska vojska (Derg) izvela državni udar i svrgnula Selasija s prijestolja. Nakon toga u martu 1975. ukinuta je monarhija, a Etiopija proglašena republikom, ubrzo nakon toga 27. augusta 1975. Haile Selassie I umire, u prilično nerazjašnjenim okolnostima u pritvoru.
1930-ih se na Jamajci javlja rastafarijanizam prema kojem je Haile Selasije utjelovljeni bog, izbavitelj i ujedinitelj afričkih naroda i iseljenih Afrikanaca.
"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Haile Selassie I.
- ↑ Gates, Henry Louis and Appiah, Anthony. Africana: The Encyclopedia of the African and African American Experience. 1999, str. 902.
- ↑ Melvin Eugene Page, Penny M. Sonnenburg (2003), Colonialism: an international, social, cultural, and political encyclopedia, Volume 1, ABC-CLIO, str. 247, ISBN 978-1-57607-335-3
- ↑ Erlich, Haggai. The Cross and the River: Ethiopia, Egypt, and the Nile. 2002, str. 192.
| Prethodnik: Zaudita I |
Etiopski car (1916.-1974.) |
Nasljednik: ' |
