Georges Ernest Boulanger

Georges Boulanger
Portret Boulangera što ga je izradio Félix Nadar Portret Boulangera što ga je izradio Félix Nadar
Biografske informacije
Puno ime	Georges Ernest Jean-Marie Boulanger
Rođenje	29. travnja 1837. Rennes, Francuska
Smrt	30. rujna 1891. Bruxelles, Belgija
Državljanstvo	francusko
Karijera
Odanost	Francuska
Služba	1856. - 1888.
Čin	general
Ratovi	Drugi talijanski rat za nezavisnost Francusko-pruski rat

Georges Ernest Jean-Marie Boulanger (Rennes, 29. travnja 1837. – Bruxelles, 30. rujna 1891.) je bio francuski general i državnik koji je tokom 1880-ih godina bio predvodnik kratkotrajnog autoritarnog pokreta znanog kao bulanžizam, a koji je predstavljao ozbiljnu prijetnju po stabilnost Treće Republike.

Diplomac vojne akademije Saint-Cyr, Boulanger je pristupio vojsci 1856. godine te je služio u Italiji, Indokini, Alžiru i u Francusko-pruskom ratu. Godine 1871. ranjen je tokom gušenja Pariške komune, a 1880. godine je imenovan general-brigadirom. Godine 1882. postao je zapovjednik pješadije. Dvije godine kasnije imenovan je zapovjednikom vojske koja je okupirala Tunis, ali je ubrzo opozvan zbog konflikta mišljenja s Pierreom-Paulom Cambonom. Po povratku u Pariz, Boulanger se uključio u politički životom pod okriljem Georgesa Clemenceaua, koji ga je smatrao radikalom jer Boulanger nije pohđao misu. U siječnju 1886. imenovan je ministrom rata u vladi Charlesa de Freycineta, što je bila direktna posljedica Clemenceauova utjecaja. Ipak, Tigar se prevario jer se Boulanger ubrzo isprofilirao kao konzervativac i monarhist.

Kao ministar, Boulanger je proveo seriju vojnih reformi kojima je poboljšao status svih činova, a kada se to kombinira s ugledom kojega je uživao nije čudno da je Boulanger ubrzo postao izrazito popularan među narodom, koji je u njemu vidio osobu koja će osvetiti sramotu koju je Francuska doživjela u ratu s Njemačkom. Boulanger je tako postao sredstvo u rukama grupacija koje su željele rušiti republikanski režim. Nakon de Freycinetova pada u prosincu 1886., Boulanger je zadržan na mjestu ministra rata u vladi novog premijera Gobleta, no u tom je periodu izgubio Clemenceauovu potporu. Nakon što se Goblet u svibnju 1887. povukao u mirovinu, premijer Maurice Rouvier, koji je dugo gajio animozitet prema Boulangeru, odbio je uključiti generala u svoju vladu unatoč zahtjevima naroda. Boulanger je poslan u Clermont-Ferrand, gdje je zapovjedao XIII. korpusom.

Ipak, bulanžizam je u tom periodu već bio u punom jeku. Bonapartisti su se odlučili prikloniti generalu, dok je vojvotkinja d’Uzès, koja je donirala velike svote novca Boulangerovom političkom fondu, nagovorila rojaliste da se pridruže novom pokretu.

Godine 1888., Boulanger je razrješen komande nad XIII. korpusom nakon što je tri puta posjetio Pariz bez dozvole i pod krinkom te zbog susreta s princom Bonaparteom u Švicarskoj. Izbačen je iz vojske, no gotovo odmah nakon je izabran kao zastupnik u departmanu Nord. Zastupnički dom u lipnju 1888. odbija njegove prijedloge revizije ustavnih zakona nakon čega Boulanger napušta parlament. Nakon svađe s Charlesom Floquetom dolazi do dvoboja 13. srpnja 1888. godine u kojem je ostarjeli premijer teško ranio Boulangera, čija je frakcija bila bez realnog utjecaja u parlamentu. Ipak, niti je poraz u dvoboju, niti politički neuspjeh poljuljao njegovu popularnost tako da je tada već osramoćeni general sa svojim bulanžizmom još uvijek bio dominantna figura tokom 1888. godine u Francuskoj.

U siječnju 1889., uvjerljiva većina vratila je Boulangera u Zastupnički dom kao zastupnika za Pariz. Nakon što su objavljeni rezultati izbore, mase njegovih simpatizera poticale su ga da zbaci vladu i preuzme vlast kao vojni diktator. Boulanger je odbio, a tu je večer proveo sa svojom ljubavnicom Marguerite Crouzet. Njegova nesposobnost da u ključnom trenutku zgrabi moć pokazala se kobnom za njegovu popularnost. Premijer Pierre Tirard i njegov ministar unutarnjih poslova Ernest Constans odlučili su kazneno goniti Boulangera tako da je unutar dva mjeseca Zastupnički dom zaprimio zahtjev za ukidanje Boulangerova parlamentarnog imuniteta. Na opće iznenađenje svojih prijatelja, Boulanger je 1. travnja pobjegao iz Pariza u Bruxelles, odakle je otišao u London. Optužen je za izdaju, a Senat mu je in absentia sudio kao sudsko tijelo. Osuđen je 14. kolovoza 1889. godine, a kao kazna mu je izrečena prisilna deportacija. Tokom 1889. i 1890. godine bulanžisti gube na izborima, a podrška i općenito ideja počinju jenjavati.

Boulanger je kratko vrijeme živio na Jerseyju prije nego se vratio u Bruxelles, gdje će si 30. rujna 1891. godine, na groblju Ixelles, prostrijeliti glavu pred grobom svoje ljubavnice, koja je umrla prethodnoga srpnja. Pokopan je u istom groblju.