Geološka kronologija

Geološka kronologija je kronologija koju koriste geolozi i drugi naučnici kako bi se opisalo vrijeme i odnosi između događaja koji su se dogodili u historiji Zemlje. Tablica geoloških perioda koja je ovdje opisana je u skladu s datumima i nomenklaturom predložene od strane Međunarodne komisije za stratigrafiju i koristi standardne kodove Geološke službe SAD.

Geološki dokazi ukazuju kako je Zemlja stara oko 4570 miliona godina. Geološko ili "duboko" vrijeme Zemljine prošlosti je organizirano u različite jedinice prema događajima koji se dogodili u svakom periodu. Različiti opsezi vremena su obično podijeljeni po većim geološkim i paleontološkim događajima kao što su masovna izumiranja. Na primjer, međa između peridoa krede i paleogena je definirana u skladu s događajem masovnog izumiranja koji je označio kraj dinosaura i mnogih morskih vrsta.

Terminologija

Najveća definirana vremenska jedinica je eon. Eoni su podijeljeni u ere, koje se pak dijele u periode, epohe i faze. U isto vrijeme paleontolozi definiraju sistem faunalnih stadija koje imaju različito trajanje i baziraju se na promjenama u sastavu fosila. U mnogim slučajevima su takve faunalne faze prihvaćene kao dio geološke nomenklature, iako postoji više priznatih faunalnih faza nego geoloških vremenskih jedinica.

Geolozi često vole govoriti o gornjim/kasnim, donjim/ranim i srednjim dijelovima nekih perioda ili jedinica - npr. "Gornja Jura" i "Srednji kambrij". Zbog toga što se geološke jedinice odvijaju u isto vrijeme, ali u različitim dijelovima mogu izgledati drukčije te sadržavati drukčije fosile, postoje mnogi primjeri kada je jedan te isti period dobio različita imena na različitim lokacijama. Na primjer, u Sjevernoj Americi se za rani kambrij koristi naziv Waucobanska serija koja je razdvojena u zone bazirane na trilobitima. Isti vremenski raspon je podijeljen na Tomotijansku, Atdabanijansku i Botomijansku fazu u istočnoj Aziji i Sibiru. Ključno polje rada Međunarodne komisije za stratigrafiju je upravo standadiziranje te često proturječne terminologije te stvaranje univerzalnih naziva koji se mogu koristiti širom svijeta.

Historija kronologije

Principi na kojima se temelje geološke kronologije su bili ustanovljeni od Nicholasa Stenoa u kasnom 17. vijeku. Steno je tvrdio da su naslage stijenja (strata) nataložene jedna na drugu i da svaka predstavlja "komad" vremena. On je također formulirao princip superpozicije, koji tvrdi da je svaki stratum vjerojatno stariji od onoga iznad njhega i mlađi od onog ispod njega. Stenovi principi bilo su jednostavni; njihova primjena na stvarne stijene bila je složena. Kroz 18. vijek geolozi su shvatili da: 1) Nizovi strata su često bili erodirani, pomiješani, izobličeni i ponekad čak i izmijenjenih mjesta nakon taloženja; 2) Strata nataložena u isto vrijeme u različitim područjima mogu imati sasvim različiti izgled; 3) Strata na bilo kom području predstavljaju samo dio duge Zemljine historije.

Prvi ozbiljni pokušaji da se formulira geološka kronologija koja bi se mogla primijeniti na sva područja Zemlje zbili su se krajem 18. vijeka. Najutjecajniji od tih ranih pokušaja (promican, između ostalih, od Abrahama Wernera) podijelio je stijene Zemljine kore u četiri tipa: primarne, sekundarne, tercijarne i kvartarne. Svaki tip stijena, prema teoriji, formirao se tokom specifičnog perioda u Zemljinoj historiji. Tako je bilo moguće govoriti o "Tercijarnom periodu" kao i o "tercijarnim stijenama". Izrazi "tercijar" i "kvartar" su se održali kao imena geoloških perioda do 20. vijeka.

Identifikacija strata prema fosilima koje su sadržavali, započeta od strane Williama Smitha, Georgesa Cuviera i Alexandrea Brogniarta u ranom 19. vijeku omogućila je geolozima da podijele Zemljinu historiju još finije i preciznije. Također im je omogućila da uspoređuju strate preko nacionalnih (ili čak kontinentalnih) granica. Ukoliko su dvije strate (ma koliko udaljene u prostoru i različite po sastavu) sadržavale iste fosile, postojala je velika vjerojatnost da su bile nataložene u isto vrijeme. Detaljno proulčvanje strata i fosila u Evropi je između godine 1820. i 1850. proizvelo niz geoloških perioda koji se i danas koriste.

Britanski geolozi su dominirali tim procesom pa se to očituje i u periodima. Periodi zvani kao "kambrij," "ordovicij" i "Silur" su nazvani po drevnim britanskim plemenima (i definirani na osnovu stratigrafskih nizova iz Walesa). "Devon" je nazvan po britanskoj grofoviji Devon, dok je "Karbonifer" jednostavna adaptacija "ugljenih mjera" starog britanskog geološkog termina za istovjetni niz strata. "Permij", iako definiran na osnovu strata iz Rusije, bio je označen i imenovan od strane britanskog geologa Rodericka Murchisona. Britanski geolozi su također odgovorni za grupiranje perioda u ere i podjelu tercijarnog i kvartarnog perioda u epohe.

Kada su William Smith i Sir Charles Lyell prvi otkrili da naslage stijena predstavljaju različite vremenske perioda, nije postojao način da se otkrije vrijeme koje predstavljaju. Kreacionisti su predložili datume od samo nekoliko tisuća godina, dok su drugi predlagali veća (i čak beskonačna) doba. Oko stotinu godina je starost Zemlje i naslaga stijenja predstavlja temu oštrih rasprava sve dok u drugoj polovici 20. vijeka napredak na polju radioaktivnog datiranja nije dao relativno čvrste okvire za geološka vremena. U prethodnom vijeku i pol, geolozi i paleontolozi su stvarali kronologiju jedino na osnovu različitih strata i fosila.

Godine 1977. Globala komisija za stratigrafiju (danas Međunarodna komisija) započela je napore za definiciju globalnih referenci (Globalnih stratotipskih granica i točki) za geološke periode i faunalne faze. Njen najnoviji rad je opisan u geološkoj kronologiji Gradsteina et al. (ISBN 0-521-78673-8) i korišten kao izvor za stranicu za originalnu stranicu na engleskoj Wikipediji.

Tablica geološkog vremena

Eon	Era	Period¹	Niz/ Epoha	Najvažniji događaji	Početak, Miliona godina²
Fane- rozoik	Kenozoik	Neogen³	Holocen	Kraj posljednje glacijalizacije i nastanak moderne civilizacije	0.011430 ± 0.00013 ⁹
			Pleistocen	Bujanje a potom izumiranje velikog broja krupnih sisavaca (Pleistocenska megafauna); Evolucija modernog čovjeka	1.806 ± 0.005 ^*
			Pliocen	Intenziviranje trenutnog ledenog doba. Hladna i suha klima; Australopithecinise pojavljuju; mnoge od postojećih vrsti sisavaca i mekušacase pojavljuju	5.332 ± 0.005 ^*
			Miocen	Umjerena klima; Stvaranje planina u sjevernoj hemisferi; Moderne porodice sisavaca i ptica postaju prepoznatljive. Konji i mastodonti postaju raznoliki. Trava postaje sveprisutna. Prvi hominoidi se pojavljuju.	23.03 ± 0.05 ^*
		Paleogen ³	Oligocen	Topla klima; Brza evolucija i diversifikacija faune, pogotovo sisavaca. Velika evolucija i širenje modernih tipova kritosjemenjači.	33.9±0.1 ^*
			Eocen	Arhajski sisavcis (npr. kreodonti, Condylarthi, Uintatheri itd.) napreduju i nastavljaju se razvijati kroz epohu. Pojava nekoliko "modernih" familija sisavaca. Primitivni kitovi se diversificiraju. Prva trava. Reglacijacizacija Antarktike; početak trenutnog ledenog doba.	55.8±0.2 ^*
			Paleocen	Tropska klima. Moderne biljke; Sisavci se nakon izumiranja dinosaura granaju u niz primitivnih razredas. Pojavljuju se prvi veći sisavci (do veličine medvjeda ili manjeg nilskog konja)	65.5±0.3 ^*
	Mezozoik	Kreda	Gornja/kasna	Cvjetnjače se pojavljuju, zajedno s novim tipovima insekata. Više modernih riba se počinje pojavljivati. Ammoniti, belemniti, rudisti, ehinoidi i spužve su česte. Mnogi novi tipovi dinosaura (npr. tirannosauri, titanosauri, hadrosauri i rogati dinosauri) evoluiraju na kopnu, isto kao i moderni krokodili; mosasauri i moderni morski psi se pojavljuju u miru. Primitivne ptice postepeno zamjenjuju pterosaure. Kljunaši, torbari i placentni sisavci se pojavljuju. Raspad Gondwane.	99.6±0.9 ^*
		Kreda	Donja/rana		145.5 ± 4.0
		Jura	Gornja/kasna	Gimnosperme (posebno crnogorice, Bennettitales i cikade) te papratnjače su česte. Mnogi tipovi dinosaura, kao što su sauropodi, karnosauri i stegosauri. Sisavci su česti ali maleni. Prve ptice i gušteri. Ihthiosauri and pleziosauri su raznoliki. Dvokrilne školjke, amoniti i belemniti su sveprisutni. Ehinoidi su vrlo česti, kao krinoidi, morske zvijezde, spužve, and terebratulid and rhynchonellid brahiopodi. Raspad Pangee na Gondwanu i Lauraziju.	161.2 ± 4.0
			Srednja		175.6 ± 2.0 ^*
			Donja/rana		199.6 ± 0.6
		Trijas	Gornji/kasni	Arhosauri su dominantni i raznoliki na kopnu, te uključuju mnoge krupne oblike; cinodonti postaju manji i više nalik sisavcima. Prvi dinosauri, sisavci, pterosauri i krokodili. Dicrodium flora je česta na kopnu. Mnoštvo velikih vodenih temnospondilskih vodozemacaIhthiosauri i nothosauri su česti u morima. Ceratitski amoniti su prilično česti. Modenri koralji and moderne ribe se pojavljuju.	228.0 ± 2.0
			Srednji		245.0 ± 1.5
			Donji/rani		251.0 ± 0.4 ^*
	Paleozoik	Permij	Lopingij	Kopnene mase se sjedinjuju u superkontinent Pangeu. Sinapsidski reptili postaju česti (pelikosauri i terapsidi), parareptilus i temnospondilski vodozemci su također česti. Karboniferska flora je zamijenjena gimnospermama u sredini perioda. Bube i muhe evoluiraju. Morski život cvjeta na toplim plitkim grebenima. Produktidske i Spiriferidske forme brahiopoda, dvokrilne školjke, foraminiferei amoniti su sveprisutni . Kraj permijsko-karboniferskog ledenog doba. Na kraju perioda se događa Permijsko izumiranje- 95% života na Zemlji izumire.	260.4 ± 0.7 ^*
			Guadalupij		270.6 ± 0.7 ^*
			Cisuralij		299.0 ± 0.8 ^*
		Karbon- ifero⁴ / Pensil- vanij	Gornji/kasni	Krilati insekti se pojavljuju i bruo šire, a neki rastu do velikih deimenzija. vodozemci su česti i raznoliki. Prvi reptili, ugljene šume (Lepidodendron, Sigillaria, kalamiti, Cordaites, itd.), vrlo visoki sadržaj kisika u atmosferi. U morima su česti gonijatiti, brahiopodi, bryozoa, dvokrilne školjke, koralji itd.	306.5 ± 1.0
			Srednji		311.7 ± 1.1
			Donji/rani		318.1 ± 1.3 ^*
		Karbon- ifer⁴ / Misis- ipij	Gornji/kasni	Veliko primitivno drveće, prvi kopneni kralježnjaci, plitkovodni i amfibijski euripteridi; rizodonti kao dominantni slatkovodni grabežljivci. U morima primitivni morski psi su česti i vrlo raznoliki, ehinodermi (posebno krinoid i blastoidi) sveprisutni, koralji, bryozoa, i brahiopodi (Productida, Spriferida, itd.) su vrlo često; Gonijatiti su česti, trilobiti i nautiloidi su u sumraku. Glaciatijacija u istočnoj Gondwani.	326.4 ± 1.6
			Srednji		345.3 ± 2.1
			Donji/rani		359.2 ± 2.5 ^*
		Devon	Gornji/kasni	Pojava prve mahovine i equisetuma, pojava progimnospermi (prvih sjemenjača), prvo drveće (Archaeopteris). U moru strofomenidi i atripidi brahiopodi, rugose i tabulate koralji, te krinoidis su sveprisutni. Gonijatiti i ammonitis su česti, a pojavljuju se koleoidi . Broj trilobita se smanjuje. Sumrak ostrakoderma s ; ribe s čeljusti (plakodermi, Sarcopterygii i koštunjače fish, te rani morski psi) su važan dio morske faune. Prvi vodozemci (ali još uglavnom vodeni). "Stari Crveni kontinet" (Euramerika)	385.3 ± 2.6 ^*
			Srednji		397.5 ± 2.7 ^*
			Rani/donji		416.0 ± 2.8 ^*
		Silur	Pridoli	Prve vaskularne kopnene biljke, stonoge i artropleuridi, prve ribe s čeljusti, kao i mnoge oklopljene bez čeljusti. morski škorpioni dosežu znatne veličine. tabulate and Rugosa koralji, brahiopodi (Pentamerida, Rhynchonellida, etc) i krinoidis su posvuda; trilobiti i mekušci se granaju. Graptoliti nisu tako raznovrsni.	418.7 ± 2.7 ^*
			Ludlow		422.9 ± 2.5 ^*
			Wenlock		428.2 ± 2.3 ^*
			Llandovery		443.7 ± 1.5 ^*
		Ordovicij	Gornji/kasni	Beskralješnaci su vrlo razgranati i uključuju mnogo novih tipova. Rani koralji, brachiopodi (Orthida, Strophomenida, itd), dvokrilne školjke, nautiloidi, trilobiti, ostrakodi, bryozoa, mnogi tipovi bodljokošaca (cystoids, morske zvijezde itd.), razgranati graptoliti i ostali razredi su učestali. Konodonti su bili primitivni planktonski kralješnjaci koji se pojavljuju na početku ordovicija. Ledeno doba na kraju perioda. Prve i vrlo primitivne kopnene biljke.	460.9 ± 1.6 ^*
			Srednji		471.8 ± 1.6
			Donji/rani		488.3 ± 1.7 ^*
		Kambrij	Furongij	Velika diversifikacija života u Kambrijskoj eksploziji; više od polovice modernih životinja phyla se pojavljuju, zajedno s velikim brojem izumrlih i problematičnih formi. Arheocijati cvatu u ranom kambriju. Trilobiti, Priapulidi, spužve, neartikulirani brahiopodi i mnoge druge poznate vrste. Pojava prvih svitkovaca. Anomalocaridi su glavni grabežljivci. Edikarijanske životinje su rijetke, zatim izumiru.	501.0 ± 2.0 ^*
			srednji		513.0 ± 2.0
			Donji/rani		542.0 ± 1.0 ^*
Proter- ozoik ⁵	Neo- proterozoik	Ediakaran	Prve višestanične životinje. Edicarianska fauna (vendobionta) cvjeta širom svijeta. Jednostavni fosilizirani tragovi od crvolikih životinja. Prve spužve.		630 +5/-30 ^*
		Kriogenij	Mogući period Snježne grudve Zemlje, Rodinija se počinje lomiti		850 ⁶
		Tonij	Prvo širenje akritarha.		1000 ⁶
	Meso- proterozoik	Stenij	Prorijeđenje visoko metamorfskih pojasa zbog orogeneze kada se stvara Rodinija.		1200 ⁶
		Ektazij	Platformski pokrovi se nastavljaju širiti		1400 ⁶
		Kalimij	Platformski pokrovi se šire		1600 ⁶
	Paleo- proterozoik	Staterij	Prvi složeni višestanični život. Columbia (superkontinent).		1800 ⁶
		Orosirij	U atmosferu ulazi kisik. Vredefortski and Sudburyjski asteroidni udari. Mnogo orogeneze.		2050 ⁶
		Rhyacij	Bushveldska formacija formirana. Huronijska glacijacija.		2300 ⁶
		Siderij	naslage vezanog željeza formirane		2500 ⁶
Arhej ⁵	Neoarhej	Stabilizacija većine modernih kratona, moguće izvrtanje pokrivača			2800 ⁶
	Mezoarhej	Prvi stromatoliti			3200 ⁶
	Paleoarhej	Prve poznate bakterije proizvođači kisika			3600 ⁶
	Eoarhej	Jednostavni jednostanični život			3800
Had ^5,7	Donji imbrij				c.3850
	Nektarij				c.3920
	Bazenske grupe	4100 MYA - Najstarija poznata stijena			c.4150
	Kriptik⁸	4400 MYA - Najstariji poznati minerali; 4570 MYA - Stvaranje Zemlje			c.4570

Paleontolozi često koriste faunalne faze umjesto geoloških perioda. Nomenklatura faza je često prilično složena. V. Harland za izvrsno sređenu kronologiju faunalnih faza.
Datumi su neznatno nejasni uz uobičajene varijacije u nekoliko postotaka između različitih izvora. To je uglavnom zbog nesigurnosti radiometrijskog datiranja i problema koji uzrokuje rijetkost pronalaženja nalaza pogodnih za radiometrijsko datiranje na mjestima gdje bi bili najkorisniji. Datumi i pogreške su u skladu s kronologijom Međunarodne komisije za stratigrafiju uz 2004. Datumi označeni zvjezdicom označavaju Globalne stratotipske granice i točke međe i o njima postoji međunarodni konsenzus.
Kroz historiju se kenozoik dijelio na kvartarnu i tercijarnu pod-eru, isto kao i na periode neogen i paleogen. Međutim, Međunarodna komisija za stratigrafiju je nedavno odlučila da prestane prihvaćati izraze kvartar i tercijar kao dio službene nomenklature.
U Sjevernoj Americi Karbonifer je podijeljen na periodi Misisipij i Pensilvanij.
Proterozoik, arhej i had se ponekad zajedno nazivaju kao Predkambrijsko vrijeme a nekad jednostavno kao Kriptozoik.
Definirano kao apsolutno doba (Globalno standardno stratigrafsko doba).
Iako se često koristi, Had nije formalni eon i o donjoj granici za eoarhej još nije postignut dogovor. Had se također ponekad naziva Priscoan.
Ova četiri naziva su uzeta iz geologije Mjeseca. Njihova upotreba za geologiju Zemlje je neslužbena.
Početak epohe Holocena je ovdje naveden prije 11.430 years ± 130 godina. Za dalju diskusiju vezanu uz datiranje epohe v. Holocen.