Sveti Trifun
| Sveti Trifon, Respicije i Nimfa | |
|---|---|
 Srpska pravoslavna ikona sv. Trifuna Kampsadskog | |
| Mučenici | |
| Rođen/a | Kampsada (Trifun) |
| Umro/la | 250, Nikeja (Trifun) |
| Štuje se u | Rimokatolička crkva; Pravoslavna crkva |
| Kalendar svetaca | 10. novembar (nekada u Rimokatoličkoj crkvi za sva tri sveca); 1. februar (samo Trifun) u rimokatoličkom i pravoslavnom kalendaru |
| Zaštitništvo | vrtlari i vinari (Trifun); Kotor, (Trifun); Moskva (Trifun); protiv glodavaca i skakavaca (Trifun) |
Sveti Tripun ili Sveti Trifun (Frigija, oko 232. - 249.) je mučenik i svetac Rimokatoličke crkve.
Rođen je u gradu Kampsadi u tadašnjoj rimskoj provinciji Apamei, u kršćanskoj obitelji. Ime, etimoloških korijena "Trüph" (osoba plemenitog duha) je tada bilo uobičajeno.
Štovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Niceji gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Azije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija. Tada je na upit Akvilina: "Kojeg si stanja?" Tripun je priznao da je kršćanin, izjavom: "Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!". Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor. Danas je njegovo štovanje rašireno diljem svijeta, no velike proslave u njegovu čast ograničene su uglavnom na Južnu Italiju, Boku kotorsku i Dubrovnik. Primjerice, na njegov dan (10. studenoga i 3. veljače [1]) u talijanskom gradu Bariju često se okupi i do 300.000 vjernika koji se saberu kako bi proslavili dan mučenika Tripuna.
Najpoznatija proslava Svetog Tripuna je svakako u Kotoru, čiji je on zaštitnik. Prva spominjanja moći Sv. Tripuna vežu se uz kotorskog građanina Andreu Saracenisa koji je donio moći sv. Tripuna u Kotor, te sagradio crkvu u njegovu čast. Na dijelu oltarske pregrade pronađen je i datum 13. siječnja 809. koji potvrđuje da Kotor već 1200 godina čuva moći Svetog Tripuna. Izvorno, dan mučeništva sv. Tripuna je 2. veljače, međutim zbog blagdana Svjećnice, nije se slavio na taj dan. U samom začetku, moći su se prenosile dan prije 2. veljače ili dan kasnije, većinom 1. veljače. Pisane tragove o proslavi Svetog Tripuna na 1. veljače možemo pronaći u više izvora: Mramorni napuljski kalendar (9. stoljeće), Carigradski sinaksarij, ruski kalendari, grčki sinaksariji, itd. Tragovi slavljenja blagdana dan kasnije vidljivi su i u sljedećim dokumentima: Benediktinski martirologij (Usuardi Martyrologium iz 9. stoljeća), Kapuanski kalendar (9. – 12. stoljeće.), Kotorski kalendar (15. stoljeće).
Dana 17. rujna 1594. papa Klement VIII. je odredio slavljenje sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. veljače, te se od tada ovaj blagdan slavi 3. veljače.
Sveti Tripun se u Kotoru slavi i 13. siječnja – Prijenos svetih moći (Karike) i 10. studenog – Mali Tripundan.
- ↑ „Dan Sv. Tripuna”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-22. Pristupljeno 2011-12-26.
- Andreacijeva povelja Arhivirano 2008-10-13 na Wayback Machine-u