Rusko-ukrajinski rat

Datum	20. februara 2014. — u toku
Lokacija	Ukrajina
Casus belli	ustanak jednog dijela stanovništva istočne Ukrajine protiv nove euromajdanske vlasti i njene politike ulaska u E.U.

Rusko-ukrajinski rat
	; Vojno stanje; Pod kontrolom Ukrajine; Pod okupacijom Rusije i proruskih snaga;
Datum	20. februara 2014. — u toku
Lokacija	Ukrajina
Casus belli	ustanak jednog dijela stanovništva istočne Ukrajine protiv nove euromajdanske vlasti i njene politike ulaska u E.U.
Sukobljene strane
Rusija Donjecka N. R.; Luganska N. R.; Podrška: Bjelorusija; Pridnjestrovlje; Sjeverna Koreja; Iran;	Ukrajina ; ; Opskrba oružjem: NATO S.A.D.; U.K.; Norveška; Kanada; ; EU Njemačka; Danska; Nizozemska; Poljska; Švedska; druge države; ;
Komandanti i vođe
V. Putin D. Pušilin; A. Zaharčenko; D. Trapeznikov; L. Pasečnjik; V. Bolotov; I. Plotnjicki ; ;	V. Zelenskij; P. Porošenko; O. Turčinov ;
Snage
(nedostupni precizni podaci)	(nedostupni precizni podaci)
Žrtve i gubici
preko 180.000 ruskih vojnika	preko 70.000 ukrajinskih vojnika
	preko 12.000 civila

Rusko-ukrajinski rat (ukrajinski: Російсько-українська війна, ruski: Российско-украинская война) je dugotrajni oružani sukob između Rusije i Ukrajine.

Ratno stanje je počelo na tlu Ukrajine oko 20. februara 2014. godine,^{[α 2]} kada je se jedan dio stanovništva Donbasa okrenuo protiv novoproglašene ukrajinske vlade koja je promicala izričitu antirusku politiku i zalagala se za integraciju Ukrajine u Europsku uniju i NATO. Pobuna je dovela do samoproglašenja Republike Donjeck i Republike Lugansk na istoku Ukrajine, te Republike Krim na jugu. Rusija je se otvoreno umiješala u sukob, podupirući neovisne republike, dok je ukrajinska strana ubrzo dobila vanjsku potporu Europske unije, NATO-a i Sjedinjenih Država. Kako su se događaji razvijali, razne vanjske novoformirane vojne skupine – često paravojne milicije – stizale su u ratno područje kao podrška jednoj ili drugoj strani.

Prethodno, ukrajinsko unutarnje političko stanje je se postupno zaoštrilo između 2004. i 2014. godine. Država je ušla u područje geopolitičke gravitacije dviju sila u međusobnoj napetosti: Europske unije, tada u procesu proširenja zajednice, i Rusije, koja je nakon pada u 1990-im doživila punu ekspanziju u međunarodnoj ekonomiji, posebice u pogledu energetskih resursa (nafta, zemni gas, nuklear). Ukrajinska politika je se radikalno podijelila između proeuropske frakcije (Timosenko, Juščenko, Turčinov) i proruske frakcije (Janukovič, Azarov), koju je izvana podržavao ruski predsjednik Vladimir Putin. Rezultati napetih predsjedničkih izbora 2004. godine, na kojima su pobijedili prorusi, osporeni su Narančastom revolucijom (novembar 2004.) koja je dovela do ponavljanja glasovanja i konačne pobjede proeuropske strane. No, Janukovič će dobiti predsjedničke izbore 2010. i 2014. godine, oba puta protiv Julije Timošenko, održavajući proputinovsku politiku, počevši od obustave procesa pridruživanja Europskoj uniji. U zimu 2013/14. u Kijevu i drugim ukrajinskim gradovima održane su masovne demonstracije (Euromajdan) protiv te politike, koje su prerasle u nasilne sukobe. Janukovičeva vlada donijela je zakone protiv prosvjeda, nakon čega je uslijedila pobuna u Kijevu (januar 2014.), a nedugo nakon toga i oružana revolucija (Revolucija dostojanstva, februar 2014.). Ishod skoba je bio pad vlade Partije regiona i protjerivanje Janukoviča iz zemlje.

Prvih osam godina sukoba obuhvatao je borbe za Krima, rat u Donbasu između Ukrajine i separatista, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti. Godine 2014. Krim je referendumom pripojen ruskom federalnom teritoriju, dok je nakon proglašenja separatističkih republika Donbasa, Rusija pokrenula (trenutno odbačeni) projekt stvaranja Novorusije, da bi ju također pripojila.

Nakon niza priprema, ruske oružane snage izvršile su invaziju na Ukrajinu 22. februara 2022., izvodeći masovni višestruki napad na zemlju. Sukob je se razvio u raznim fazama, uvodeći u igru različite međunarodne aktere. Potkraj septembra 2022. Zaporiška i Hersonska oblast su pod ruskim nadzorom proglasile neovisnost, te se uz Donjeckoj i Luganskoj republici, pridružile Rusiji. Nakon početne faze obrane i obuzdavanja napada, ukrajinska vojska je krenula u protunapad, izvodeći nekoliko napada na ruski teritorij (Voronjež, Nižnji Novgorod, Kursk).

Od početka 2023. Rusija drži pod okupacijom približno 18 % ukrajinskog teritorija tj. oko 108.600 km²,^[3] uključujući 27.000 km² Krimskog poluotoka.^[3]

Historija

Pozadina

Rat na Krimu i u Donbasu (od 2014.)

Vidi takođe: Donbas, Donečka oblast, Donjecka Narodna Republika, Luganska oblast, Luganska Narodna Republika, Novorusija, Autonomna Republika Krim, i Republika Krim

Rusko-ukrajinski rat (od 2022.)

Glavni članak: Ruska invazija na Ukrajinu

Invazija je započela u zoru 24. februara 2022.,^[4]^[5]^[6] pokrenuta iz Bjelorusije i ciljala na Kijev, te sa sjeveroistoka na grad Harkov. Rusija je istovremeno pokrenula kopneni i zračni napad.^[7]^[8] Jugoistočna fronta vođena je kao dva odvojena udarna vrha, od Krima i jugoistočno prema Lugansku i Donjecku. Ruske rakete su gađale mete diljem Ukrajine,^[9] a ruske su trupe izvršile invaziju sa sjevera, istoka i juga.^[9] Invazija je opisana kao najveći suvremeni napad na jednu europsku državu i kao jedan od prvih ratova punog opsega u suvremenoj Europi^[10] nakon Drugog svjetskog rata i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Pri napadu, Rusija nije službeno objavila rat republici Ukrajini.^[11]

Između 24. i 28. februara 2022. niz zemalja^{[α 3]} potpisalo je ekonomske sankcije protiv Rusije, uključujući blokiranje pristupa Centralnoj banci Rusije blokiran više od 400 milijardi dolara u deviznim rezervama u inozemstvu, zamrzavanje inozemnih bankovnih računa od nekoliko ruskih oligarha i političara te isključivanje ruskih banaka iz prometa.

Nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u, ratne operacije su se intenzivirale s obzirom na potencijalnu diplomatsku prekretnicu koja bi počela od januara 2025. Ukrajinci su pokrenuli seriju balističkih napada na neke ruske gradove pomoću američkih raketa Atacms, dok Rusi su pojačali napade na Ukrajinu, pribjegavajući korištenju teškog topništva dugog dometa, poput hipersoničnih projektila Orešnik, korištenih 21. novembra 2024. i pogodivši jedan objekt u Dnjepru.

Kronologija glavnih događaja

Pozadina

1990/91. – Raspad Sovjetskog Saveza i odcjepljenje SSR Ukrajine;
- 24. august 1991. – Proglašenje neovisnosti Ukrajine od SSSR-a (Lukjanenko, Golovati, Gorin, Zajec, Čornovil, Kravčuk). Među prvim državama koje su priznale ukrajinsku državu nalaze se Poljska, Kanada i Sjedinjene Države.
8. decembar 1991. – Bjelovješki sporazum: nastaje Zajednica nezavisnih država. Ukrajina je članica osnivač.
25. decembar 1991. – Generalni sekretar Gorbačov podnosi ostavku. Raspad Sovjetskog Saveza.

Narančasta revolucija

oktobar/novembar 2004. – Proruski kandidat V. Janukovič (P. R.) pobjeđuje na izborima i postaje premijer Ukrajine, protesti od strane prozapadnog kandidata Viktora Juščenka (N. U.).
2004/05. – Narančasta revolucija.
23. januar 2005. – Viktor Juščenko postaje predsjednik Ukrajine (mandat 2005-2010). Prvi ministar je Julija Timošenko.
25. februar 2010. – Nakon pobjede na izborima, Viktor Janukovič postaje predsjednik Ukrajine (mandat 2010-2014). Prvi ministar je Mikola Azarov. Janukovič vodi prorusku politiku uz izravnu podršku ruskog predsjednika V. Putina.
augusto/oktobar 2011. – suđenje i osuda Julije Timoščenko.
ljeto 2013.: anti-ruski bojkot u Ukrajini (također u Poljskoj i Lituaniji)
novembar 2013.: nastaje Desni sektor, ukrajinska nacionalistička radikalno desna politička stranka;
febuar 2014. – Euromajdanski masovni protesti: Revolucija dostojanstva.
22. februar 2014. – pad Viktora Janukoviča. Formiranje nove vlade Turčinov/Jacenjuk.

Prvi sukobi: Krim, Donbas, Luhansk

Vidi takođe: Rat u istočnoj Ukrajini

februar/mart 2014. – Ruska aneksija Krima. Ukrajina napušta ZND.
Međunarodne sankcije protiv Rusije (mart 2014.)
Antiratni prosvjedi u Rusiji (mart 2014.)
april/maj 2014. – Odcjepljenje Donbasa, nastanak NR. Donjecka i NR. Luganska. Prve iskre oružanog sukoba izbijaju na istoku iz napetosti između ukrajinskih pro-nacionalista i ruskih secesionista.
7. april 2014.: nastaje Donjecka Narodna Republika (deklaracija neovisnosti)
Putin javno priča o stvaranju Novorusije (v. rušizam/putinizam; april 2014.)
april - juli 2014.: opsada Slavjanska
stvaranje paravojnih jedinica (na pr. Dobrovoljački ukrajinski korpus), dobrovoljaca (bataljoni teritorijalne obrane Ukrajine, bataljon Mikolajiv, bataljon Donbas, puk Azov, puk Dnipro, bataljon Ajdar) i dolazak stranih paravojnih snaga (mart/april 2014.), na pr. Odred Jovan Šević (proljeće/ljeto 2014.)
12. maj 2014.: nastaje Luganska Narodna Republika (deklaracija neovisnosti, v. Valerij Bolotov)
Bitka za Mariupolj (maj/juni 2014.)
sukob u Odesi 2014. (maj 2024.)
24. maj 2014. – ujedinjenje putem referenduma NR. Donjecka i NR. Luganska. Nastanak Novorusije.
25. maj 2014. – na ukrajinskim predsjedničkim izborima, pobjeda Petra Porošenka.
18. 8. 2014.: napad na izbjeglički konvoj kraj Novosvitlivke
5. septembar 2014. – potpisivanje Minskog protokola (Minsk I, august/septembar 2014.)
bitka za Debaljcevo (januar/februar 2015.): ubistvo Ise Munajeva
15. 1. 2015.: napad na autobus u Volnovahi
Raketiranje Mariupolja (januar 2015.)
22. 1. 2015.: artiljerijski napad na trolejbus u Donjecku
Minski sporazum II (11. februar 2015.)
maj 2015. – odustajanje od projekta Novorusije.
ubojstvo A. Mozgovoja (maj 2015.)
19. maj 2018. – Porošenko potpisuje dekret s kojim Ukrajina izlazi iz Zajednice nezavisnih države.
mart/april 2019. – na predsjedničkim izborima pobjeda V. Zelenskog protiv Porošenka.
Pandemija COVID-a 19 (2020./2021.)

Rat

februar/mart 2022. – Ruska Duma potpisuje rezoluciju kojom se traži od predsjednika Putina da zvanično prizna secesionističke ukrajinske republike Donjeck i Lugansk. Zatim Putin pokreće „mirovnu misiju”: ruska invazija na Ukrajinu sa napadima koji kreću sa područja Bjelorusije i Rusije. Izbijanje Ukrajinsko-ruskog rata.
- masakr u Buči (februar 2022.)
- Ruske snage napreduju prema Enerhodaru i nuklearnoj elektrani u Zaporožju (26. februara)
Ukrajina podnijela zahtjev za pristupanje Europskoj uniji (28. februara 2022.)
napad ruskih padobranaca na sjeverozapadni dio Harkova, gdje je napadnuta vojna bolnica. Rusi zauzimaju Trostjanec. Ukrajinske snage po prvi put krenule u ofenzivu, napredujući prema Gorlivki, iako se to uglavnom pokazalo beznačajnim (2. marta 2022.)
jedan projektil je pogodio nuklearnu elektranu u Zaporožju, uzrokujući lokalizirani požar u zgradi koja nije sadržavala reaktore. Požar je ugašen nakon nekoliko sati. Oštećen je i transformator bloka 6. Nakon bitke u kojoj su poginula tri ukrajinska vojnika, ruske trupe su zauzele elektranu. Predstavnik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov rekao je da je napad na elektranu bio pokušaj provokacije ukrajinske diverzantske skupine. Tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine Oleksij Danilov rekao je da su granatiranje elektrane izvršili Rusi (4. marta 2022.)
prva ukrajinska protuofenziva na jugu, sukobi oko Hersona (29. augusta 2022.)
Rusija zustavlja opskrbu plinom Njemačkoj preko linije Nord Stream 1 na tri dana kako bi obavila popravke (31. augusta 2022.)
Vrlo sumnjiva smrt Ravila Maganova, predsjednika uprave Lukoila (1. septembra 2022.)
Putin objavlja odstupanje Rusije od članstva u ugovoru New START o neširenju nuklearnog naoružanja (20. februara 2023.)
Pobuna Wagnerove grupe (23/24. juni 2023.)
smrt E. Prigožina (23. augusta 2023.)
Zamrznuti sukob
smrt A. Navalnog (16. februara 2024.)
ukrajinski dronski napad na Nižnji Novgorod (12. marta 2024.)
ukrajinske snage spriječile pokušaj atentata na Zelenskog (7. maja 2024.)
NATO objavlja da će početi isporučivati borbeni avione F-16 ukrajinskim pilotima koji se obučavaju u Europi. Avioni će također stacionirati u bazama NATO zemlja. Zatim Putin i Andrej Kartapolov izjavili su da je Rusija spremna napasti te iste borbene avione gdje god se oni nalazili (juni 2024.)
Ukrajina pokrenće značajnu protuofenzivu s dugoročnim ciljem probijanja bojišnice (početak juna 2023.)
prva ukrajinska ofenziva na ruski teritorij, u susjednoj Kurskoj oblasti (6. augusta 2024.)
ukrajinski napad na ruske aerodrome (Voronjež, Kursk, Savaslejka, Borisoglebsk; 14. augusta 2024.)
formalno odobrenje Ukrajini od strane Europskog parlamenta da na ruskom teritoriju koristi oružja koje isporučuje Zapad preko granice, posebno projektile dugog dometa (17. septembra 2024.)
sporazum o vojnoj suradnji između V. Putina i sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong-una (oktobar 2024.)
ukrajinski dronski napad na Nižnji Novgorod (20. oktobar 2024.)
vojna pomoć Rusiji iz Sjeverne Koreje (novembar 2024.), sukobi u Kursku

Galerija slika

Ruska invazija u februaru 2022.
Ruska invazija u februaru 2022.
Bombardiranje Ukrajine 10. oktobra 2022.
Ruska aneksija jugoistočne Ukrajine

Bilješke

↑ Neke ruske snage izvršile su invaziju s teritorija Bjelorusije.^[1] Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko također je izjavio da bi bjeloruski vojnici mogli sudjelovati u invaziji, ako bude potrebno.^[2]
↑ Zvaničan datum početka rata je prema nekim 20. februar 2014. tj. dan kada su ruske snage zauzele Sevastopolj i Krim. Neki izvori navode čak 19. februar kao prvi dan ulaska ukrajinskog tla od strane ruskih snaga. Prema drugim izvorima rat je započeo 27. februara. Naime, ukrajinska vlada tvrdi da je Rusija kontrolirala Krim od 27. februara 2014. kada su ruske specijalne snage bez oznaka preuzele kontrolu nad njenim političkim institucijama. Ruska vlada je kasnije proglasila 27. februar „Danom snaga za specijalne operacije”. Službeno, Ukrajina priznaje da je okupacija Donjecke i Luganske oblasti započela 7. aprila 2014.
↑ Europska unija, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Island, Norveška, Sjedinjene Države, Kanada, Japan, Singapur, Južna Koreja, Tajvan Australija, Novi Zeland.

Reference

↑ „Ukraine says it was attacked through Russian, Belarus and Crimea borders”. CNN (Kyiv). 24 February 2022. Arhivirano iz originala na datum 24 February 2022. Pristupljeno 24 February 2022.
↑ „Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says”. Reuters. 25 February 2022. Arhivirano iz originala na datum 25 February 2022. Pristupljeno 25 February 2022.
↑ ^3,0 ^3,1 „Rusko-ukrajinski rat”. Hrvatska enciklopedija. LZMK. 2024. Pristupljeno 25. 11. 2024.
↑ (en) „Putin announces formal start of Russia's invasion in eastern Ukraine”. Meduza. 24. februara 2022. Arhivirano iz originala na datum 24. februara 2022. Pristupljeno 24. februara 2022.
↑ (en) „Missiles rain down around Ukraine”. Reuters. 25. februara 2022.
↑ „Russian forces launch full-scale invasion of Ukraine”. Al Jazeera. 24. februara 2022.
↑ (en) Kagan, Frederick; Barros, George; Stepanenko, Kateryna (5. marta 2022). „Russian Offensive Campaign Assessment, March 4”. CriticalThreats. Pristupljeno 5. marta 2022.
↑ (en) Kagan, Frederick; Barros, George; Stepanenko, Kateryna (4. marta 2022). „Russian Offensive Campaign Assessment, March 4”. Institute for the Study of War. Pristupljeno 5. marta 2022.
↑ ^9,0 ^9,1 (en) Sheftalovich, Zoya (24. februara 2022). „Battles flare across Ukraine after Putin declares war”. Politico. Arhivirano iz originala na datum 24. februara 2022. Pristupljeno 24. februara 2022.
↑ (en) Dietrich, Marc (2023) (en). A Cosmopolitan Model for Peacebuilding: The Ukrainian Cases of Crimea and the Donbas. Ibidem Verlag. ISBN 978-3-8382-1687-4.
↑ (en) Dover, Robert M. (23. februara 2023). „Putin’s state of the nation: why Russia hasn’t officially declared war and what difference it would make”. University of Hull. Pristupljeno 14. novembra 2023.

Literatura

Knjige

Donaldson, Robert H.; Nogee, Joseph L. (2005). The Foreign Policy of Russia: Changing Systems, Enduring Interests. M.E. Sharpe. ISBN 9780765627414.
Pifer, Steven (2009). Averting Crisis in Ukraine, Izdanje 41 iz CSR. Council on Foreign Relations. ISBN 9780876094273.
UN (2004). Promoting Energy Efficiency, Country Report, Ukraine. United Nations Publications. ISBN 9789211010916.

Izvještaji UN-a

UNHCHR (15.4. 2014). „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava.
UN (15.5. 2014). „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava.
OHCHR (15.7. 2014). „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava.
Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda (14.8.). „UKRAINE - Situation report No.7 as of August 2015”. UN.
Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava (28.8. 2014). „Report on the human rights situation in Ukraine, 17 August 2014”.
Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda (15.11. 2014). „Report on the human rights situation in Ukraine - 15 November 2014”.
Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda (15.2. 2015). „Report on the human rights situation in Ukraine - 15 February 2015”.
OHCHR (16.8. 2015). „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a.
OHCHR (3. 3. 2016). „Report on the human rights situation in Ukraine - 16 November 2015 to 15 February 2016”. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava.

[3] Neke ruske snage izvršile su invaziju s teritorija Bjelorusije.^[1] Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko također je izjavio da bi bjeloruski vojnici mogli sudjelovati u invaziji, ako bude potrebno.^[2]

[4] Zvaničan datum početka rata je prema nekim 20. februar 2014. tj. dan kada su ruske snage zauzele Sevastopolj i Krim. Neki izvori navode čak 19. februar kao prvi dan ulaska ukrajinskog tla od strane ruskih snaga. Prema drugim izvorima rat je započeo 27. februara. Naime, ukrajinska vlada tvrdi da je Rusija kontrolirala Krim od 27. februara 2014. kada su ruske specijalne snage bez oznaka preuzele kontrolu nad njenim političkim institucijama. Ruska vlada je kasnije proglasila 27. februar „Danom snaga za specijalne operacije”. Službeno, Ukrajina priznaje da je okupacija Donjecke i Luganske oblasti započela 7. aprila 2014.

[14] Europska unija, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Island, Norveška, Sjedinjene Države, Kanada, Japan, Singapur, Južna Koreja, Tajvan Australija, Novi Zeland.

[CNN_invasion_routes-1] „Ukraine says it was attacked through Russian, Belarus and Crimea borders”. CNN (Kyiv). 24 February 2022. Arhivirano iz originala na datum 24 February 2022. Pristupljeno 24 February 2022.

[2] „Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says”. Reuters. 25 February 2022. Arhivirano iz originala na datum 25 February 2022. Pristupljeno 25 February 2022.

[HE-5] 3,0 ^3,1 „Rusko-ukrajinski rat”. Hrvatska enciklopedija. LZMK. 2024. Pristupljeno 25. 11. 2024.

[Meduza_Putin_announces_invasion-6] (en) „Putin announces formal start of Russia's invasion in eastern Ukraine”. Meduza. 24. februara 2022. Arhivirano iz originala na datum 24. februara 2022. Pristupljeno 24. februara 2022.

[7] (en) „Missiles rain down around Ukraine”. Reuters. 25. februara 2022.

[aljazeera2-8] „Russian forces launch full-scale invasion of Ukraine”. Al Jazeera. 24. februara 2022.

[CriticalThreats-9] (en) Kagan, Frederick; Barros, George; Stepanenko, Kateryna (5. marta 2022). „Russian Offensive Campaign Assessment, March 4”. CriticalThreats. Pristupljeno 5. marta 2022.

[ISW_4MAR-10] (en) Kagan, Frederick; Barros, George; Stepanenko, Kateryna (4. marta 2022). „Russian Offensive Campaign Assessment, March 4”. Institute for the Study of War. Pristupljeno 5. marta 2022.

[Sheftalovich-11] 9,0 ^9,1 (en) Sheftalovich, Zoya (24. februara 2022). „Battles flare across Ukraine after Putin declares war”. Politico. Arhivirano iz originala na datum 24. februara 2022. Pristupljeno 24. februara 2022.

[12] (en) Dietrich, Marc (2023) (en). A Cosmopolitan Model for Peacebuilding: The Ukrainian Cases of Crimea and the Donbas. Ibidem Verlag. ISBN 978-3-8382-1687-4.

[University_of_Hull_2023_u063-13] (en) Dover, Robert M. (23. februara 2023). „Putin’s state of the nation: why Russia hasn’t officially declared war and what difference it would make”. University of Hull. Pristupljeno 14. novembra 2023.

[α 1]

[α 2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[α 3]

[1]

[2]