Piranski zaljev
Piranski zaljev
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°30′N 13°33′E / 45.500°N 13.550°E | |
| Država |  Hrvatska Slovenija
|
| Površina | |
| - Ukupna | 19 km² |
| Karta | |
 Karta zaljeva | |
Piranski zaljev (slovenski Piranski zaliv; talijanski vallone di Pirano, rijeđe bala di Pirano), dio Tršćanskog zaljeva između rta Madona i rta Gornja Savudrija; obuhvaća 19 km²; dug 6,5 km, širok do 5,2 km; dubok do 20 m. Zaljevom prolazi granica između hrvatskog i slovenskog teritorijalnog mora. U novije vrijeme (od 2002) u hrvatskim izvorima naziva se i Savudrijska vala.
Taj zaljev površine 19 / 20 km²[1], zapravo je samo dio većeg Tršćanskog zaljeva na sjeveru Jadranskog mora. Prostire se od rta Madona na sjeveru do Savudrije u Hrvatskoj na jugu.
Obale zaljeva dijelom pripadaju Republici Hrvatskoj, a dijelom Republici Sloveniji, na slovenskom dijelu zaljeva leže Piran, Portorož i Lucija, a na hrvatskom turističko naselje Crveni Vrh izgrađeno 1980-ih.
Teritorijalno razgraničenje na području tog zaljeva i okolnog mora, još je i danas formalno predmet spora između Slovenije i Hrvatske. Jedino što je on nakon sastanka Pahor - Kosor u Stockholmu 2009. prepušten međunarodnoj arbitraži u Den Haagu.[1]
Nakon što su jedinice NOVJ ušle na čitavo područje Julije u cilju priključenja Sloveniji i Hrvatskoj u sklopu jugoslavenske federacije, te povlačenja iz Trsta DFJ potpisuje sporazum sa Saveznicima o okupacionim zonama Julijske krajine između JA i Saveznika (kojima je pripala zapadna Istra od Trsta do Pule). Mirovnim sporazumom s Italijom 1947. FNRJ je priznata cijela Istra osim sjeverozapadnog dijela Istre gdje je uspostavljen Slobdni teritorij Trsta s Okupacionom zonom A s Trstom (pod Saveznicima) i zonom B (pod Jugoslavijom). Sada dolazi do tragikomične situacije kada Slovenija i Hrvatska između sebe dijele Okupacionu zonu B gdje je prema popisu iz 1910. preko 90% posto stanovnika pripadalo talijanskom govornom području. Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj vuku granice, a po kojem kriteriju je 98" talijansko Buje potpalo pod Hrvatsku, a 99" talijanski Piran Sloveniji samo je njima znano. Vjerojatno je najlogičnija granca tok rijeke Dragonje koja se ulijeva u Piranski zaljeva i dalje po sredini zaljeva između punte Savudrija i Punte Madona do tal. teritorijalnih voda (na isti način je povučena državna granica po sredini Tršćanskog zaljeva). Sve je bilo u redu dok Slovenija i Hrvatska nisu izašli iz Federacije. Do tada su ribarski brodovi iz slov. dijela Istre mogli loviti po čitavom jugoslavenskom dijelu Jadrana, a isto tako i s plovidbom brodova. I tu je počelo natezanje jer su Slovenci otkrili da nemaju izlaz na otvoreno more, natezanje oko nečeg što je u biti otuđeno još 1945. A sukob 2 nacionalizma se nastavlja...
- ↑ 1,0 1,1 „Croatia, Slovenia sign border dispute deal” (engleski). CNN. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-27. Pristupljeno 20. 4. 2014.
