Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Za ostala značenja, vidi Hrvatska Republika Herceg-Bosna (razvrstavanje).
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je samoproglašena, međunarodno nepriznata paradržava na teritoriji Bosne i Hercegovine za vrijeme rata u BiH. Osnovana je kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna od strane vojnog i političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO) kao odgovor srpskoj agresiji na BiH i bosanskohercegovačke Hrvate, te je proglašena kao "politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna organizacija hrvatskog naroda" u BiH. Herceg-Bosna je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994. godine.
Na dan 18. studenog 1991. godine političko vodstvo Hrvata u BiH predvođeno Matom Bobanom i Darijom Kordićem proglasili su postajanje "Hrvatske zajednice Herceg Bosne" kao posebne političke, kulturne, ekonomske i kulturne cjeline na teritoriju Bosne i Hercegovine. Hrvatska zajednica Herceg Bosna 28. kolovoza 1993. prelazi u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (sastavljen pretežno do Bošnjaka) proglašava Herceg-Bosnu nelegalnom, prvo 14. rujna 1992. a kasnije 20. prosinca 1994. godine. Glavni grad "Herceg Bosne" je bio zapadni dio grada Mostara. Prvi predsjednik Herceg Bosne je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.
Herceg Bosna je služila svojoj svrsi tj. ona je preko svojih vojnih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane uspjela obraniti hrvatsko i muslimansko stanovništvo od srpske agresije. U početku rata Bošnjaci su išli u postrojbe HVO-a. Tako HVO zajedno sa HOS-om i TO BiH, uz potporu HV-a uspijeva osloboditi neke krajeve od srpske vlasti (Operacija Lipanjske zore u lipnju 1992. godine kojom je oslobođen grad Mostar i dolina rijeke Neretve). Tek poslije, stvaranjem njihovih vojnih postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srednjoj Bosni i Hercegovini dolazi do masovnih prelaženja Bošnjaka iz redova HVO-a u redove Armije BiH. U listopadu 1992. godine dolazi do bošnjačko-hrvatskog sukoba. U tim sukobima brojčano nadmoćnija Armija Republike Bosne i Hercegovine u Srednjoj Bosni ubija, deportira i progoni Hrvate, dok HVO otvara logore za Bošnjake u okolici Mostara te drži i konstantno granatira istočni (bošnjački) dio grada. Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane u Bosni uspijevaju obraniti pojedine općine (Novi Travnik, Kiseljak, Busovača, Vitez, Žepče), dok do potpunog izgona Hrvata dolazi u općinama Konjic, Jablanica, Fojnica, Kakanj, Travnik, Vareš, Maglaj, Zavidovići.
Krajem veljače 1994., potpisivanjem Washingtonskog sporazuma prestaju sukobi između postrojbi Hrvatskog vijeća obrane i jedinica Armije Bosne i Hercegovine. HVO je zajedno sa HV-om počeo nizati ratne pobjede protiv srpskog neprijatelja. U Operaciji Cincar, prvoj koordiniranoj akciji HVO-a i Armije RBiH, na proljeće 1994. godine, oslobođen je Kupres i veći dio Kupreškog polja. U Operaciji Zima '94. oslobođen je dio Livanjskog polja i dio planine Dinare. U Operaciji Skok-1 Srbi su ponovno poraženi na Dinari. U Operaciji Skok-2 u potpunosti je oslobođeno i pod kontrolu stavljeno Livanjsko polje. U Operaciji Ljeto '95. pod kontrolu su stavljeni Bosansko Grahovo i Glamoč. U Operaciji Maestral u jesen 1995. godine oslobođeno je Jajce, a osvojene su općine Drvar, Šipovo, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Posljednja u nizu pobjedničkih operacija HV-a i HVO-a je bila Operacija Južni potez. Cilj joj je bio: "staviti pod kontrolu putove Banja Luka - Čađavica; Mrkonjić-Grad - Banja Luka". Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke.
Nakon sporazuma u Washingtonu, teritorijalne cjeline pod kontrolom HVO-a i Armije RBiH organizirane su u Federaciju Bosne i Hercegovine. Nakon sporazuma u Daytonu u studenom 1995. godine, Federacija Bosne i Hercegovine je zaokružena cjelina koja čini 51% površine Bosne i Hercegovine, dok Herceg Bosna službeno više ne postoji.
Hrvati u Bosni i Hercegovini uglavnom smatraju da je Herceg-Bosna bila rezultat njihove stoljetne težnje da opstanu i oslobode se bošnjačkih i srpskih pretenzija na njihov teritorij, dok Bošnjaci smatraju da je bila nelegalna separatistička tvorevina HDZ-a BiH i njegove antibošnjačke politike.
Vodstvu Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) trenutno se sudi na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.
Sa velikom vjerojatnoćom se može tvrditi da su Hrvati danas većina u sljedećim općinama: Mostaru, Stocu, Ravnom, Čapljini, Neumu, Čitluku, Grudama, Kiseljaku, Kreševu, Livnu, Ljubuškom, Kupresu, Dobretićima, Odžaku, Domaljevac-Šamcu, Orašju, Posušju, Prozoru, Širokom Brijegu, Tomislavgradu, Vitezu, Žepču, Usori. Premda se broj Hrvata u odnosu na predratno razdoblje smanjio, prema popisu iz 1991. na cjelokupnom području Bosne i Hercegovine živjelo je 755.895 Hrvata. Od tog broja 431 737 na području kojega je obuhvaćala Hrvatska Republika Herceg Bosna. Danas na području cijele BIH živi 544.780 Hrvata, broj općina u kojima su Hrvati većina se povećao s 20 na 23. Općine s hrvatskom većinom, (njih 14) čine kompaktno područje koje se proteže od Kupresa na sjeverozapadu, do Ravnog na jugoistoku zemlje, dok 6 općina predstavljaju većinske hrvatske enklave u Bosni i Posavini.
Danas se želi obnoviti Herceg Bosna, ali kao treći entitet u Bosni i Hercegovini jer su Hrvati u lošem položaju u odnosu na dva druga konstitutivna naroda u BiH. To je počelo 2005. godine, kada je tadašnji član predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda Ivo Miro Jović izjavio: "Ne želim prigovarati bosanskohercegovačkim Srbima, no kad oni imaju svoju srpsku republiku (Republika Srpska), zašto mi ne bismo imali svoju hrvatsku republiku ili Bošnjaci svoju muslimansku republiku unutar Bosne i Hercegovine".
Dragan Čović, presjednik jedne od najjačih hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini HDZ BiH-a je rekao: "...sve hrvatske stranke u BiH će predložiti Bosnu i Hercegovinu sa tri entiteta i Sarajevom kao distriktom. Hrvatski političari moraju biti incijatori novog ustrojstva Bosne i Hercegovine koje će jamčiti Hrvatima ista prava kao i ostalim konstitutivnim narodima. Svaka federalna jedinica će imati svoje zakonodavstvo, izvršne i pravosudne organe vlasti". On je također ukazao da je sadašnje dvoentitetsko ustrojstvo BiH neodrživo jer su Hrvati postali predmet asimilacije te su lišeni osnovnih prava u Federaciji sa Bošnjacima. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik kao i ostalo vodstvo bosanskohercegovačkih Srba podupire ovaj hrvatski prijedlog, ali s uvjetom da se ne dira u teritorij Republike Srpske.
