Harša (Harsha; Harsha Vardhana ili Harshwardhan; हर्षवर्धन) je bio indijski vladar (car) koji je od 606. do 647. vladao područjem Sjeverne Indije. Bio je sin Prabhakara Vardhane i mlađi brat Rajya Vardhane, kralja Thanesara. Na vrhuncu moći je njegova država obuhvaćala današnji Punjab, Rajasthan, Gujarat, Bengal, Orissu i cijelu Indo-gangesku ravnicu sjeverno od rijeke Narmada. Na vlast je došao u dobi od 16 godina, nakon što mu je brat poginuo u sukobu sa kraljem Šašankom u Bengalu. Nastojeći ga osvetiti, pokrenuo je niz pohoda na istok, ali i u okolici, uspjevši pod svojom vlašću ujediniti niz malih kraljevstava i republika stvorenih u sjevernoj Indiji nakon propasti Gupta Carstva sredinom 6. vijeka. Njegov pokušaj prodora u Južnu Indiju je, međutim, spriječio Čalukja kralj Pulakesi II. Usprkos toga, Harša je vladao jednim od najvećih carstava u historiji Indije. Njegovu dugu vladavinu je također obilježio i procvat kulture, što je i sam Harša poticao kao prosvijećen i obrazovan vladar. Harša se bavio pisanjem, te mu se pripisuje autorstvo nad tri klasične sanskrit drame - Nagananda, Ratnavali i Priyadarsika. Na Haršinom dvoru je djelovao i znameniti pjesnik Bana, autor historijskog epa Harsha Charitha, koji je opisao njegov dolazak na vlast. Haršin dvor je godine 636. posjetio znameniti kineski hodočasnik i putopisac Xuanzang, koji je detaljno opisao Haršu kao uzornog budističkog vladara, tolerantnog prema drugim, tradicionalnim indijskim religijama. Sam Harša je godine 641. poslao diplomatsku misiju u Kinu, uspostavivši veze sa dinastijom Tang. Njegova država se, međutim, brzo raspala nakon smrti, otpočevši kraće mračno doba u historiji sjeverne Indije.
