Štokavski

Štokavski (također štokavica, štokavština), jedna od četiriju dijalektalnih grupa srpskohrvatskoga jezika, nazvana po upitnoj zamjenici što. Štokavski je u 19. stoljeću odabran za nadregionalni jezik koji natkriljuje druge dijalekte i sociolekte. Time je postao standardni jezik. Poznat je pod nazivom srpskohrvatski.^[1]^[2]^[3]

Na dijalektalnoj razini štokavski je dio južnoslavenskog dijalektalnog kontinuuma koji se prostire od slovensko-austrijske do bugarsko-grčke granice.^[4]^[5]^[6] Karakteristično za kontinuum je da se dijalekti postepeno pretapaju jedan u drugi. Zato je neosnovano govoriti o nekakvom dijasistemu koji bi isključivao Sloveniju, Makedoniju i Bugarsku.^[7]

Međutim, postoji pokušaj izbjegavanja govorenja o srpskohrvatskom kao standardnom jeziku uvođenjem izraza "srednjojužnoslavenski dijasistem", čime bi se htjelo reći da govornike povezuju dijalekti a ne standardni jezik. Međutim, takav pristup nije održiv jer govornici srpskohrvatskog (Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci) mogu međusobno tečno komunicirati samo na standardnom jeziku, dok ako se prebace na dijalekte, npr. tako da jedan govori čakavski a drugi torlački, tada nastaju problemi u komunikaciji zbog otežane razumljivosti.^[8]

Štokavski se sastoji od sedam poddijalekata i više mikrodijalekata ili tipova govora.

Štokavski dijalekti:
- Zapadnoštokavska grupa:
  - slavonski (ne novoštokavski ikavsko/ekavsko/ijekavski) (Ovim dijalektom govore samo Hrvati).
  - zapadni (ili bosansko-dalmatinski) (novoštokavski ikavski) (Ovim dijalektom govore većinom Hrvati i nešto Bošnjaci u zapadnoj polovini Bosne i Hercegovine).
  - istočnobosanski (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Bošnjaci i manje Hrvati u centralnoj i severnoj Bosni).
- Centralni ili istočno-zapadni:
  - istočnohercegovački (ili hercegovačko-krajiški) (novoštokavski ijekavski), (Različitim varijantama ovog dijalekta govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci).
- Istočnoštokavska grupa:
  - kosovsko-resavski (ne novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore samo Srbi)
  - šumadijsko-vojvođanski (novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Srbi i nešto malo Hrvati u Sremu)
  - zetsko-južnosandžački (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Crnogorci i znatno Bošnjaci u Sandžaku).

Povezano

Izvori

↑ Laškova, Lili (2001) (bugarski). Sărbo-hărvatska gramatika [Srpskohrvatska gramatika]. Sofija: Emas. str. 30. OCLC 635194865.
↑ Blum, Daniel (2002) (njemački). Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) [Jezik i politika: jezična politika i jezični nacionalizam u Indiji i socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)]. Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192. Würzburg: Ergon. str. 134. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066.
↑ Merk, Hening (2008). „Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika”. u: Ostojić, Branislav. Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 295. ISBN 978-86-7215-207-4. (COBISS-CG) Arhivirano 2018-10-05 na Wayback Machine-u.
↑ Friedman, Victor (1999) (engleski). Linguistic emblems and emblematic languages: on language as flag in the Balkans [Jezični simboli i simbolični jezici: jezik kao zastava na Balkanu]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 1. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 8. OCLC 46734277.
↑ Kristophson, Jürgen (2000). „Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen” [O kontradikcijama dijalektologije: razmišljanja o štokavskom] (njemački). Zeitschrift für Balkanologie 36 (2): 180. ISSN 0044-2356.
↑ Alexander, Ronelle (2000). In honor of diversity: the linguistic resources of the Balkans [U čast raznovrsnosti: jezični resursi Balkana]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 2. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 4. OCLC 47186443.
↑ Gröschel, Bernhard (2009) (njemački). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik [Srpskohrvatski jezik između lingvistike i politike]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. München: Lincom Europa. str. 82–83. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL 15295665W. (COBISS-Sr). (COBISS-Sl). Inhaltsverzeichnis.
↑ Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 76. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL 15270636W. SSRN 3467646. CROSBI 475567. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-08. Pristupljeno 21.8.2019. (CROLIB). (COBISS-Sr).

[1] Laškova, Lili (2001) (bugarski). Sărbo-hărvatska gramatika [Srpskohrvatska gramatika]. Sofija: Emas. str. 30. OCLC 635194865.

[2] Blum, Daniel (2002) (njemački). Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) [Jezik i politika: jezična politika i jezični nacionalizam u Indiji i socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)]. Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192. Würzburg: Ergon. str. 134. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066.

[3] Merk, Hening (2008). „Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika”. u: Ostojić, Branislav. Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 295. ISBN 978-86-7215-207-4. (COBISS-CG) Arhivirano 2018-10-05 na Wayback Machine-u.

[4] Friedman, Victor (1999) (engleski). Linguistic emblems and emblematic languages: on language as flag in the Balkans [Jezični simboli i simbolični jezici: jezik kao zastava na Balkanu]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 1. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 8. OCLC 46734277.

[5] Kristophson, Jürgen (2000). „Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen” [O kontradikcijama dijalektologije: razmišljanja o štokavskom] (njemački). Zeitschrift für Balkanologie 36 (2): 180. ISSN 0044-2356.

[6] Alexander, Ronelle (2000). In honor of diversity: the linguistic resources of the Balkans [U čast raznovrsnosti: jezični resursi Balkana]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 2. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 4. OCLC 47186443.

[7] Gröschel, Bernhard (2009) (njemački). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik [Srpskohrvatski jezik između lingvistike i politike]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. München: Lincom Europa. str. 82–83. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL 15295665W. (COBISS-Sr). (COBISS-Sl). Inhaltsverzeichnis.

[8] Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 76. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL 15270636W. SSRN 3467646. CROSBI 475567. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-08. Pristupljeno 21.8.2019. (CROLIB). (COBISS-Sr).

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]