Izvorni kod stranice Arhaik

'''Arhaik''' je [[geologija|geološki]] [[eon]] koji prethodi [[proterozoik]]u, a završava prije 2,5 milijardi godina. Njegova podjela se ne temelji na [[stratigrafija|stratigrafiji]], nego je zbog nedostatka [[fosil]]a definirana radiometrijski. Donja granica nije priznata od ICS-a ([[Međunarodna stratigrafska komisija|Međunarodne stratigrafske komisije]]), ali obično se postavlja na 3,8 milijardi godina, tj. krajem [[hadij]]a.

Iako postoji kamenje za koje se zna da je starije, najstarije stene na površini [[Zemlja|Zemlje]] su arhejske ili malo starije. Arhejske stene su poznate na [[Greenland]]u, [[Kanadski štit|Kanadskom štitu]], severozapadnoj [[Australija|Australiji]] i južnoj [[Afrika|Africi]].

Arhejska atmosfera izgleda nije sadržavala slobodni [[kiseonik]]. Temperature su izgleda bile blizu modernih razina, iako astronomi misle da je sunce bilo za jednu trećinu mutnije. To se obično pripisuje većoj količini gasova iz staklenika nego što je zabeležena docnije u historiji Zemlje.

Verovatni ostaci bakteriskog pokrova ([[stromatoliti]]) su pronađeni kroz Arhej, i nekoliko mogućih tragova [[bakterija|bakterijskih]] fosila su pronađeni u naslagama [[rožnjak]]a. Smatra se kako je život postojao u arheju, ali da je bio ograničen na proste jednostanične organizme bez jedra, tzv. [[prokariot]]e.

== Arhajska tektonika i postanak kontinenata ==
Početkom arhaika, [[toplinski tok]] [[Zemlja|Zemlje]] bio je gotovo tri puta veći od današnjeg te dvostruko veći od onoga u [[proterozoik]]u. Višak [[toplina|topline]] mogao je dolaziti od topline zaostale nakon prirasta [[planet]]a, dijelom od topline nastanka [[željezo|željezne]] [[Zemljina jezgra|jezgre]], a djelomično uzrokovan većom rediogenetskom proizvodnjom topline od kratkoživućih nestabilnih elemenata poput [[uranij]]a-235.

Zemlja u ranome arhaiku vjerojatno je imala različit tektonski stil – mnogo dinamičniji od današnjeg, zbog izrazitijih [[konvekcija|konvekcijskih]] strujanja u [[Zemljin plašt|plaštu]], čemu je uzrok bio već spomenuti veliki toplinski tok. [[Tektonika ploča]] omogućila je nastanak [[kontinent|kontinenata]], koji su se povećavali ili pretaljivanjem morske kore u zonama [[subdukcija|subdukcije]], čime je procesima [[magmatska diferencijacija|diferencijacije]] nastajala sve felzitnija [[magma]], ili prirastom kontinenata sudarima manjih kontinentalnih masa. Neki geolozi smatraju da je prvotna [[kontinentalna kora]] nastala iznad [[vruća točka|vrućih točaka]], a ne [[zona subdukcije]].

Tim procesima u arhaiku nastali su prvi [[kraton]]i – prostori koji nisu deformirani od [[kambrij]]a, a sastoje se od štita, magmatsko-metamorfnog kompleksa izloženog na površinu, te platforme, magmatsko – metamorfnog kompleksa prekrivenog slojem [[sedimentne stijene|sedimentnih stijena]]. Zemljini kratoni i štitovi su: [[Kanadski štit]] ([[Sjeverna Amerika]]), [[Baltički štit]] ([[Europa]]), [[Sibirski kraton]] ([[Azija]]), [[Gvajanski štit]], [[Brazilski štit]], [[Patagonijski štit]] ([[Južna Amerika]]), [[Zapadnoafrički štit]], [[Angola-kasai štit]], [[Tanzanijski štit]], [[Rodezijsko-transvalski štit]] ([[Afrika]]), [[Indijski kraton]], [[Ygarn štit]], [[Pilbara štit]] ([[Australija]]).

Iako je nekoliko mineralnih zrna starije, najstarije formacije stijena izložene na površini Zemlje su arhajske starosti ili neznatno starije. Arhajske stijene nađene su na [[Grenland]]u, [[Kanadski štit|Kanadskom štitu]], zapadnoj Australiji i južnoj Africi. Iako su prvi kontinenti nastali tijekom ovog eona, stijene te starosti čine samo 7% sadašnjih kratona na svijetu. Čak i kad uzmemo u obzir eroziju i uništenje nekadašnjih formacija, dokazi ukazuju da je samo 5 - 40% današnje kontinentalne kore nastalo tijekom arhaika.

== Arhajske stijene ==
Arhajske stijene kratona i štitova mogu se podijeliti u dvije skupine: [[granulit]]e i ''greenstone''. Za ove posljednje tipičan je slijed nekoliko međusobno oštro razdijeljenih tipova [[stijena]]. U donjem dijelu nalaze se ultrabazične stijene – [[komatiit]]i, iznad njih su [[bazalt]]i s [[klorit]]om i [[hornblenda|hornblendom]] (koji im daju zelenu boju, po kojoj su i dobili ime), na kojima dalje slijede kiseliji eruptivi [[andezit]]nog i [[riolit]]nog sastava, a prekriveni su sedimentnim stijenama – [[šejl]]ovima, [[grauvaka]]ma, [[konglomerat]]ima te [[trakasta željezovita formacija|trakastim željezovitim formacijama]] (eng. ''Banded Iron Formations'' – BIF). 
 
''Greenstonei'' imaju veliku gospodarsku važnost: uz ultrabazične dijelove često su vezana ležišta [[krom]]a i [[nikal|nikla]], uz kiselije dijelove [[cink]]a, [[Bakar (element)|bakra]], [[srebro|srebra]] i [[zlato|zlata]], a uz sedimentne dijelove ležišta [[mangan]]a, [[barit]]a I željeza.

Što se tiče [[sedimentologija|sedimentologije]], u arhaiku nema diferencijacije taložnih okoliša jer nema ni velikih kontinentalnih prostora. Vrlo rijetko se mogu naći plitkomorske stijene s plitkomorskim teksturama, što ukazuje na nedostatak plitkomorskih šelfova u araiku – arhajski protokontinenti bili su vrlo strmih padina, malih dimenzija i neravne površine (poput današnjeg [[Island]]a). Također nema ni [[sediment|sedimenata]] taloženih na kopnu, što se može objasniti ili malom površinom kontinenata ili erozijom i pretaljivanjem eventualno postojećih kopnenih sedimenata. Većinom se talože stijene koje ukazuju na dubokovodne facijese, poput [[šejl]]ova i [[grauvaka]], dok, kao i u hadiju, nema karbonata niti s njima asociranih [[evaporit]]a. Osim niskog pH, što je uzrok nedostatku karbonata u hadiju, druga i izvjesnija mogućnost jest da je tome pogodovao nedostatak plitkih toplih mora u kojima se talože ove stijene. 

== Arhajski fosili ==
Iako nema nepobitnih dokaza kada je točno [[život]] prešao iz kemijske u organsku [[evolucija (biologija)|evoluciju]], smatra se da se to dogodilo u intervalu od prije 3,5 – 4 milijardi godina. 

Najstariji nađeni [[fosil]]i datiraju iz arhaika, točnije stari su 3,5 milijardi godina, a radi se o [[stromatolit]]ima nađenim u australskom Pilbara štitu. Stromatoliti su posljedica djelovanja [[cijanobakterija]], a nastaju pričvršćivanjem karbonatnog mulja na vlakanca cijanobakterija. Također su nađeni i ostatci samih cijanobakterija. Pored cijanobakterija, nađene su neidentificirane bakterije čije su se stanice prožimale [[pirit]]om ili [[siderit]]om, zbog čega su uspjele ostaviti fosilni zapis.

U Fig tree grupi Južne Afrike, staroj 3,1 milijardi godina, nađeni su crne ili tamnosive čestice raspršene organske materije, koje predstavljaju proizvode raspada [[klorofil]]a. Takve fosile nazivamo kemijskim fosilima.
Neke željezovite stijene na jugu Grenlanda sadrže odnos <sup>12</sup>C i <sup>13</sup>C jednak onome u svim živim organizmima, što upućuje na prisutnost organske tvari u tim stijenama. Ti kemijski fosili stari su 3,8 milijardi godina. 

Pošto u arhajskim stijenama prevladavaju samo [[prokarioti|prokariotski]] organizmi, arhaik možemo smatrati dobom prokariota. Ukoliko su već tada postojali [[eukarioti]], nisu sačuvani u fosilnome zapisu.

== Vanjske veze ==
* [http://www.stratigraphy.org/geowhen/stages/Archean.html GeoWhen Database]

{{Eon Footer}}

{{Archean Footer}}

[[Kategorija:Arhaik]]

[[ar:الأركي]]
[[be:Архей]]
[[bg:Архай]]
[[br:Arkean]]
[[bs:Arhaik]]
[[ca:Arqueà]]
[[cs:Archaikum]]
[[da:Arkæikum]]
[[de:Archaikum]]
[[el:Αρχαιοζωικός μεγααιώνας]]
[[en:Archean]]
[[eo:Arĥaiko]]
[[es:Eón Arcaico]]
[[et:Arhaikum]]
[[fa:آرکئن]]
[[fi:Arkeeinen aioni]]
[[fr:Archéen]]
[[gl:Arcaico]]
[[he:ארכאיקון]]
[[hr:Arhaik]]
[[hu:Archaikum]]
[[id:Arkean]]
[[it:Archeano]]
[[ja:始生代]]
[[ka:არქეული ეონი]]
[[kk:Архей]]
[[ko:시생누대]]
[[la:Aeon Archaeanus]]
[[lt:Archėjus]]
[[lv:Arhajs]]
[[map-bms:Arkeozoikum]]
[[ms:Arkean]]
[[nds:Archaikum]]
[[nl:Archeïcum]]
[[nn:Arkeikum]]
[[no:Arkeikum]]
[[pl:Archaik]]
[[pnb:آرکین]]
[[pt:Arqueano]]
[[ru:Архей]]
[[sah:Архей, (геология)]]
[[simple:Archaean]]
[[sk:Archaikum]]
[[sl:Arhaik]]
[[sv:Arkeikum]]
[[tr:Arkeyan Devir]]
[[uk:Архейський еон]]
[[vi:Liên đại Thái cổ]]
[[zh:太古宙]]